Početna ISTORIJAKad je „Admiral“ pobedio „Cara“

Kad je „Admiral“ pobedio „Cara“

od Vladimir Stanković
17 pregleda

Retka su takmičenja koja više pamtim po porazu nego po pobedi. Jedno od takvih je Svetsko prvenstvo 1986. u Španiji. Jugoslavija je osvojila bronzanu medalju, 7. uzastopno odličje od 1963, ali mnogo više od pobede nad Brazilom i 32 poena Praje Dalipagića u borbi za bronzu pamtim poraz u polufinalu od SSSR. Na 41 sekund pre kraja naš tim je vodio sa 9 poena razlike i bio „viđen“ u finalu, ali Sovjeti su sa tri trojke uspeli da iznude produžetak u kome su pobedili 91-90. Taj utakmica igrana je 17. jula u Madridu, ali neću o njoj nego o finalu koje je odigrano 20. jula 1986. u španskoj prestonici. Finalisti su bili SAD i SSSR, dve supersile u svemu, pa i u košarci, iako im je od sredine 70-ih taj status kvarila Jugoslavija. Bilo je to njihovo drugo uzastopno međusobno finale na mundijalima. Četiri godine ranije u Kaliju SSSR je pobedio 95-94 i oživeo rane onog dramatičnlog meča u Minhenu 1972. kada je u tri ponovljene sekunde zlatna olimpijska medalja „prešla“ iz ruku Amerikanaca na prsa sovjertskih košarkaša.

I meč u Madridu bio je izjednačen, ali je ovoga puta pobedila ekipa SAD sa 87-85. Amerikanci su došli sa najboljim univerzitetskim igračima jer je ideja o objedinjavanju košarkškog sveta još bila u glavam Bore Stankovića i Dejvida Šterna, i biće realizovana 6 godina kasnije u Barseloni. Imena američkih igrača malo su značila onima koji nisu pratili NCAA košarku, ali Dejvid Robinson, Šon Eliot, Brajan Šou, Armon Gilijam, Roni Seikali, Stefen Ker, Tom Hamonds ili Tajron Bogs tog leta u Španiji izašli su iz anonimnosti, a ubrzo napravili i zavidne karijere u NBA.

Najbolji igrač bio je Dejvid Robinson, tada 21-godišnji student mornaričke akademije zbog čega je dobio nadimak „Admiral“. Nije bio prvi strelac ekipe, ta počast pripala je Čarlsu Smitu sa prosekom 15,3, bolji od njega po proseku poena bio je i Keni Smit sa 14,7 ali Robinson je bio najkompletniji, jer je uz 12,9 poena po utakmici imao 6,8 skokova, 4,6 u odbrani i 2,2 u napadu. Bio je treći po broju minuta na parketu – 24,8, iza Kenija Smita (28,4) i Čarlsa Smita (25,3). Najviše poena – 21, Robinson je dao Jugoslaviji. Amerikanci su slavili u Ovijedu 69-60 dok je u našem timu najefikasniji bio Zoran Čutura sa 15 poena.

Amerikanci su do finala stigli sa jednim porazom u drugoj fazi, pobedila ih je Argentina 74-70. SAD i Jugoslavija otišli su u polufinale sa bilansom 4-1, iz druge grupe u Saragosi prvi je bio SSSR sa 5-0, drugi Brazil imao je 4-1. Amerikanci nisu imalu problema sa Brazilom (96-80), dok je Jugoslavija primila 3 trojke u poslednjem minutu duela sa SSSR i ispustula fianle.

SSSR je u završni meč ušao bez poraza, Amerikanci sa tim jednim kiksom protiv Argentine. Utakmica je očekivana sa nestrpljenjem jer u igri nije bila samo titula prvaka sveta, već i „repovi“ prethodnih finala, kao i globalni prestiž. Amerikanci su bili bolji tokom najvećeg dela meča, a prednost su počeli da stiču od rezultata 26-25. Na poluvremenu su vodili 48-38. Prvih 13 minuta nastavka bili su najbolji minuti američkog tima na celom prvenstvu. Prednost se povećala na 65-51, pa 74-58… Amerikanci su, konačno, dočekali dan revanša.

U okviru košarkaškog rata dve supersile odvijao se mini-duel Dejvida Robinsona i Arvidasa Sabonisa. Bila je to samo prva epizoda, ostale će se desiti kada se Sabonis, kasnije poznat kao „Car“ zbog svoje dominantne uloge, 1996. pridružio Robinsonu u NBA. Ovaj prvi dvoboj dobio je “na poene“ Robisnon: dao je 20 poena (šut 8/16) uz 4 skoka. Sabonis je upisao 16 poena (šut 6/11 za 2 poena, 0/1 za trojke), ali je imao 11 skokova (8+3). Sabonis je bio drugi strelac SSSR sa 153 poena, iza Tihonenka sa 172, dok je u timu SAD Robinson bio treći po broju poena (129), iza dva Smita, Čarlsa (153) i Kenija (147). I „Admiral“ i „Car“ našli su se u idealnoj petorci šampionata, zajedno sa Draženom Petrovićem, Oskarom Šmitom i Valerijem Tihonenkom.

U glasanju za najboljeg igrača pomirio ih je Dražen Petrović, bio je MVP sa 197 poena. Drugi je bio Oskar Šmit (Brazil) sa 185, treći Sabonis sa 74, sledili su Tihonenko (SSSR) sa 57, Nikos Galis (Grčka) 38 koliko je dobio i Dejvid Robinson. Prvih 10 kompletirali su Čarls Smit (SAD), Fernando Martin i San Epifanio (Španija) i Tajron Bogs, američki plej koji je mini rastom od samo 159 santimenatara bio atrakcija šampionata. Bio je brz kao mungos, uspevao je da izađe na kraj sa mnogo višim igračima. Dražen Petrović je uspeo da pored njega ubaci tek 12 poena.

Ostalo je zapisano:

SAD-SSSR 87-85 (48-38)

20.07.1986, Madrid. Gledalaca: 12.000. Sudije:Rigas (Grčka) i Majnini (Francuska).

SAD: Bogs, Amaker 9 (0-1), Ker, K. Smit 23 (2-2), Eliot 2 (0-1), Mekej 6 (2-4), Seikali, Robinson 20 (4-6), Hamonds, Šou 2, Gulijam 8, Č.Smit 17 (1-3). Selektor: Bon Vajtlih.

SSSR: Volkov 8 (2-4), Sok, Tarakanov 13 (0-1), Grišajev, Jekabsons, Tihonenko 16 (2-2), Valters 2, Tkačenko, Kurtinaitis 6, Homičus 17 (2-2), Belostenji 7 (1-1), Sabonis 16 (4-7). Selektor: Aleksandar Gomeljski.

Photo: Privatna arhiva

Možda će vas interesovati

1 komentar

Vladimir Lucic November 20, 2019 - 17:51

Great article about a big rivalry! the photo is from 1988 Olympic games tournament – in 1986 Sabonis was wearing number 15 (Tkachenko having 11).

Odgovori

Ostavite komentar