Reprezentacija Crne Gore na svoje četvrto Evropsko prvenstvo, putuje sa ambicijom da, konačno, obezbijedi plasman u drugi krug, u osminu finala. Da bi to dostigla, trebaće joj da izbori onoliko pobjeda koliko i na prethodnim šampionatima- ukupno!
Crna Gora je propustila prethodno EP na kojem je prvi put učestvovalo više reprezentacija nego što ih je ostalo kućama. Na dva prije toga ostvarivala je samo po jednu pobjedu – protiv Makedonije. Savez je iz toga izvukao pouku i napravio najbolji mogući potez: imenovao Bogdana Tanjevića za selektora. Javnost, kako stručna tako i navijačka, pozdravila je odluku aklamacijom.
Prebogat iskustvom, Boša je svoju ljubav prema “kraljici igara” demonstrirao na svakom pojavljivanju u medijima, na svakom treningu, u svakoj mu ukazanoj prilici. Ta je ljubav obostrana. Proslavljeni stručnjak je i sa Crnom Gorom osvojio jedan trofej, kao prolazni cilj do ovogodišnjeg prvenstva Starog kontinenta.
Proteklog ljeta Tanjević je bezmalo odradio smjenu generacija. Od momaka koji su obukli prvi dres reprezentacije Crne Gore ostao je samo Suad Šehović. Svojom ogromnom energijom, znanjem, intelektom i smislom za humor napravio je odličnu atmosferu. A iz dobre atmosfere proistekla je dobra igra koja je Crnogorce vratila na košarkašku mapu najboljih.
Tanjević nije imao problema oko sastava tima. Niko od onih koji su bili zdravi i željeli da igraju za “crvene” nije otkazao. Naprotiv! Neki su i povrijeđeni došli na pripreme, stisli zube i pokušali da izdrže dril Radomana Šćekića, u prvoj fazi. Kad nijesu uspjeli, sami su odustali. Ostalo je četrnaest momaka, od kojih ona dvojica koji treba da ostanu u zemlji zadaju noćnu moru Boši Tanjeviću. I ovog puta je podvukao da se deset godina bezuspješno bori sa FIBA da omogući reprezentacijama da nastupe sa po četrnaest košarkaša i deset godina – gubi! Ti mu porazi teško padaju. Na kraju je morao viškom proglasiti Danila Nikolića i Milutina Đukanovića.
Dvije pobjede i šest poraza u pripremnom periodu prizemljili su ambicije javnosti i umirile euforiju podgrijavanu možda i nerealnim očekivanjima. Kako su mediji saopštavali koji sve vrhunski košarkaši neće igrati na EP 2017, balkanski mentalitet sklon nerealnom kovanju u zvijezde, ali i nemilosrdnom davljenju u blatu, doveo je do toga da se i o medalji maštalo. Mnogi će reći da ko medalju ne sanja – neće je ni osvojiti. Dva dana pred početak svi u Crnoj Gori su saglasni da je plasman u drugu fazu cilj, ali i realnost. Italija, Grčka, Srbija, Turska i Francuska, od vodećih evropskih nacija, u sastavima u kojima će igrati na šampionatu, pokazale su u pripremnom periodu više od reprezentacije najmlađe evropske košarkaške države.
Uoči kvalifikacija Boša je ponavljao da se ni jedna utakmica protiv reprezentacije koja je među dvadesetčetiri u Evropi, ne može dobiti sa zalaganjem svakog igrača manjim od devedeset procenata. Upravo je to objašnjenje za dva poraza, koja su se mogla izbjeći, od Italije i Turske. Nedostajala je koncentracija da se mečeve odigraju od početka do kraja u istom ili približnom ritmu. Finale priprema podredio je prevazilaženju perioda “praznog hoda”.
Da cijeli tekst ne bude u nekim realno-opreznim tonovima, evo i malo “ponavljanja” za kraj. Snaga ovog tima je u reketu. Nikola Vučević i Bojan Dubljević strahovit su tandem. Marko Todorović drži ritam kad uđe na parket. Nemanja Đurišić se kroz Euroligu profilisao kao odlično krilo, jak u reketu i solidan sa perimetra. Košarkaški kazano, Crnogorci su jači napadački nego odbrambeno. S druge strane, učinak spoljne linije zavisiće od raspoloženja Tajrisa Rajsa i Nikole Ivanovića. Ostali nemaju njihov vic, niti ideju. Koliko njih dvojica budu razvlačili protivni
ke odbrane, ili ih probijali u pikenrol igri s centrima, toliko će Crna Gora biti efikasna. Ako šut izostane, kao u drugom dijelu protiv Srbije, unutrašnju igru neće biti problem braniti. Doduše, bezmalo svi crnogorski košarkaši umiju da pogode za tri poena. Navijači priželjkuju da se “rasporede” po utakmicama.
Učešće za EP 2017 Crna Gora u Klužu otvara se duelom sa jednim od favorita za titulu prvaka Evrope – Španijom. Drugi apsolutni favorit – Hrvatska, čeka ih već u trećem kolu. Mađarska je između. U tom pogledu žrijeb nije bio naklonjem Bošinim momcima. Postoji bojazan da će se protiv Španaca “naložiti” da se pokažu i realnim porazom biti deprimirani za nastavak, što bi mogla kazniti već Mađarska. A tada bi sve bilo znatno komplikovanije. Ukoliko, pak, protiv Španije, pa i Hrvatske odigraju opušteno, bez značajne potrošnje i sačuvaju se za domaćine, Čehe i Mađare, cilj bi mogao biti dostižan. To ipak ne znači da ne treba iskoristiti šansu u svakom meču, pa i protiv realno boljih. O svemu ovome Bogdan Tanjević sigurno zna mnogo više od nas…
Crna Gora je ovog ljeta već “živjela” košarkašku bajku. Kadeti su zamalo postali prvaci Evrope, na šampionatu u Podgorici. U eliminacionim mečevima puna “Morača” i frenetično navijanje nosili su golobrade mladiće do srebra. Bolju uvertitu “A” tim nije mogao imati. Njihova bi “medalja” bila plasman među osam najboljih! Mašta ili realnost, znaćemo za najviše desetak dana…
Milivoje Kovačević