Ako je posle serije poraza u Evrokupu i bilo nekih sumnji u kvalitet Crvene zvezde i kompetentnost trenera Milana Tomića da vodi tim, nakon pobede u večitom derbiju (77-71) sve je to palo u vodu. Zvezda ostaje dominantna u regionalnom takmičenju, sa skorom 9-0 skoro da je već obezbedila prvo mesto pred plejof, u ovom trenutku ne nazire se tim koji bi mogao da je pobedi.
Izgleda da je Tomićeva uputstva pre meča najbolje razumeo Stratos Perperoglu, što i nije čudno jer obojica govore grčki jezik. Veteran je odigrao najbolju utakmicu otkad nosi crveno-beli dres, postigao je 25 poena, trojke je šutirao 5 od 8, imao indeks 30 i, naravno, bio MVP. Zadivljujuća je bila njegova mirnoća i koncentrisanost. To sigurno dolazi sa iskustvom, a Perperoglu ima iza sebe sijaset grčkih derbija Panatinaikos-Olimpijakos, koji se igraju u neuporedivo usijanijoj atmosferi od one koja je bila sada u dvorani “Aleksandar Nikolić”.
Stratosu su asistirali Cirbes, Regland i Faje, a Zvezdinih šest stranaca postigli su 74 od 77 poena. Ranije su me mnogi kritikovali što sam “prebrojavao krvna zrnca”, i upoređivao koliki je u Tomićevoj ekipi doprinos stranaca, a koliki domaćih igrača. Na meču sa Partizanom to je prosto bolo oči, pa ne mogu da ne pomenem. Domaći košarkaši postigli su svi zajedno 3 poena (Kešelj 2, Nenadić 1), a neki od kojih se mnogo očekuje imali su čisto simboličnu minutažu: reprezentativac Lazić 3 minuta, Dobrić minut i po, Nenadić dva i po… Naravno, greška je u njima, nikako u treneru, jer koji bi kouč stavljao na klupu igrača koji mu donosi poene, skokove ili asistencije? Momci se moraju nametnuti, kao što se nameće 34-godišnji Stratos Perperoglu. Moraju se nametnuti pre svega na treningu, a ne da presede derbi u civilu, kao što se dogodilo Simaniću, Radanovu i Davidovcu.
Na drugoj strani Partizan je vrlo brzo otkrio sve svoje slabosti. Početna zamisao trenera Trinkijerija bila je da odseče Dožoa Reglanda od ostatka tima, i to je uspeo u prvih 20 minuta. U tom periodu crno-beli su živeli od trojki, pogodili su šest od osam, i vodili čak i sa dvocifrenom razlikom. Međutim, znalo se da šut jednom mora da stane, i da će utakmicu odlučiti skokovi i veća preciznost uz manje izgubljenih lopti. A baš tu je Partizan najtanji. Zvezda ih je nadskakala (35 prema 25), bolje šutirala dvojke (58 prema 51 odsto), na kraju je pogodila i isti broj trojki kao Partizan (po 10), ali iz pet pokušaja manje.
Najveću glavobolju Trinkijeriju zadavala je nedisciplina njegovih igrača, pa je uzalud zvao tajmaute i vapio: “Ne igrajte jedan na pet!”. Nije vredelo. U napadu nije bilo kreacije, ali ni preteranog kretanja, pa su akcije završavane individualnim pokušajima jedan na tri-četiri-pet. A tako se ovde nikad nije igrala košarka. Svaka čast Zagorcu, Pejdžu, Marinkoviću ili Nikoliću, znaju oni mnogo toga, ali najjači su kad igraju timski. To teško shvataju, ali moraće kad-tad.
Crvena zvezda je nastavila seriju pobeda u ABA ligi, i učinila da se zaboravi neuspeh protiv Andore. Iza Partizana su četiri teške utakmice (Zenit, Budućnost, Valensija, Crvena zvezda), i sve ih je pogubio. Na tri je postigao identičan broj poena – 71. Protiv Valensije su dali deset manje – 61. Očigledno da ovaj tim mora da postigne mnogo više poena od 71 da bi pobedio iole jače protivnike. Ili da manje prime, što mu otprilike dođe na isto: da li je čaša polupuna, ili poluprazna. Partizanova je trenutno potpuno prazna.
Photo: ABA