Budućnost je dokazala da ume da igra i pobeđuje skoro isključivo pred domaćom publikom, a Crvena zvezda je pokazala koliko je ranjiva bez Reglanda i Perperoglua. U petak će se na istom mestu, u dvorani “Morača”, igrati četvrta utakmica finala plejofa ABA lige, posle pobede Budućnosti 80-72 rezultat u seriji je 2-1 za Beograđane.
Utisak posle ove treće utakmice je da je domaćin pobedio uprkos tome što nije igrao briljantno. Zvezda je neobjašnjivo pala u drugom poluvremenu i prosto ugurala pobedu u ruke igračima Budućnosti, koji jedno vreme ni sami nisu znali šta bi sa njom, a onda su mirno sačekali kraj i slavili sa svojim navijačima. Ponovo su potpuno podbacili aduti Podgoričana, Goga Bitadze i Erl Klark pošteno su se izbrukali i ispromašivali, ali šta to vredi kad na drugoj strani nije bilo nikog da ih kazni. U prvom poluvremenu to je bio Kej Si Rivers, koji je u tom periodu postigao 19 poena, i držao Zvezdu u prednosti. Ali, već tada je bilo uočljivo da ga niko ne prati. Kazna je došla u drugom poluvremenu, kad je Rivers pao i nije postigao ni koš, a ceo crveno-beli tim je za 20 minuta ubacio mizernih 22 poena. Ništa drugo osim poraza nisu ni mogli očekivati.
Budućnost je ponovo imala problem sa šutom iz daljine, pogodili su samo 5 trojki iz 16 pokušaja. Ni Zvezda se nije proslavila, 9 od 29. Beograđani su uporno forsirali šut izvana, koji ih nije išao, tako da su pokušali više trojki nego dvojki. Međutim, i to je moglo da se preživi da nije bilo onoliko izgubljenih lopti. Zvezda ih je imala 15 (Budućnost samo 6). A tek ukradene lopte – prava katastrofa Zvezde: domaći su ih ukrali devet, gosti – nijednu!
Početak meča “mirisao” je na dva beogradska dvoboja. Zvezda, bez Reglanda i Perperoglua, odlepila se posle dve vezane trojke Filipa Čovića. Repeša, baš kao i u Beogradu, bio je bez rešenja jer su njegove zvezde delovale nekako nezainteresovano.
Na krilima Riversa, Zvezda je završila poluvreme sa 45-50, a onda je usledio preokret početkom drugog dela, kod rezultata 50-52. Tomić je vratio u igru Čovića, a to kao da je bio signal da Budućnost zaigra maksimalno agresivno, pre svega na njemu. Odgovora nije bilo, i očas je semafor pokazivao 71-63 četiri i po minuta pre kraja. U tom momentu Čović je napravio peti faul, i priči je bio kraj. U Crvenoj zvezdi nije bilo nijednog igrača koji je mogao da pokrene ekipu, čekao se kraj pa da se sprema taktika za četvrti meč u petak u istoj dvorani.
Utisak posle tri utakmice ove finalne serije je da se Zvezda više potrošila, i da će teško naći dodatnu energiju bez pomoći dva važna igrača. I Budućnost je već dugo bez Nikole Ivanovića i Alekse Ilića, ali utisak je da ima više rezerve nego Zvezda. Pre svega u strancima, koji su dosad više bili aktivni posmatrači zbivanja na parketu, nego akteri. Bitadze je verovatno kompletniji košarkaš od Odža i Cirbesa, ali to dosad nije pokazao. Erl Klark je svakako veće ime od Fajea i Simanića, pa opet je ispadao smešan u duelima sa njima. Devin Vilijams je, kažu, fantastičan skakač, ali dosad je pokazao da je potpuno neupotrebljiv. Šta tek reći za Norisa Kola, koji ima dva NBA šampionska prstena, i koji se tek ponekad seti da nešto odigra. Ako trener Repeša uspe da ih motiviše – eto problema za Zvezdu. Ako ostane kao dosad – eto joj šanse.
Photo: ABA