Na izmaku dana, kad je rezultat treće utakmice polufinala plejofa ABA lige uveliko poznat (84-63 za Crvenu zvezdu) sigurno je samo jedno: pristalice pobedničkog tabora će se ovog meča decenijama rado sećati, a navijači poraženog tima gledaće da sve što pre zaborave. I jedni i drugi imaju pregršt razloga za tako nešto.
Zvezda je prosto nokautirala Partizan, i to već u prvoj rundi. Pre utakmice trener crno-belih Trinkijeri poslužio se bokserskom terminologijom, uporedio svoju ekipu sa Rokijem Marćanom, obećao da neće biti na konopcima i neće bacati peškir u ring…
– Ja sam trener košarkaša, a ne boksera! Mislim da ne treba da se koriste takve reči o boksu, krvi i udarcima. Ovo nije pitanje života i smrti, ovo je bitka sporta – odvratio mu je Milan Tomić, trener Zvezde.
Ispostavilo se da je srpski stručnjak bio u pravu, a italijanski je totalno pogrešio u proceni. Partizan je pao već u prvoj rundi, posle Zvezdine serije 15-0 sredinom prve četvrtine, i nije došao sebi sve do kraja. Bio je grogiran, a bogami bio bi i šokiran sramnim porazom da crveno-beli nisu u poslednjem periodu počeli da slave ulazak u finale, pa su dozvoli protivniku da tih deset minuta reši u svoju korist 22-20.
Sve je išlo na Zvezdinu vodenicu: trojke je šutirala sa NBA prosekom 45,8 odsto (11 od 24), dvojke takođe sjajnih 57,1 odsto (20 od 35), bolje su skakali, više asistirali, čak su i napravili više ličnih grešaka što je dokaz borbenosti. Jednostavno, želeli su da dokažu da su bolji tim i bez svog najboljeg igrača Džoa Reglanda, i uspeli su u tome. Ušli su u utakmicu rešeni da pobede, i ta želja nije ih minula punih 35 minuta. Zašto nisu “gazili” svih 40 – pa, treba ih razumeti. Cela hala počela je da slavi (Partizan je od domaćina dobio samo 3 karte), a ta atmosfera brzo se prenela i na teren.
A od Partizana – ni P! Negativan ton su davali stranci. Ako ne računamo Markusa Pejdža, koji je zimus dobio srpsko državljanstvo, ostala četvorica su imali zajednički učinak 2 (dva) poena! Renfro – nula, Lendejl – nula, Si – nula, Nikolić – dva. Igrali su kao da danima nisu jeli, ili kao da mesecima nisu dobili platu. Šalu na stranu, podbacili su u najvažnijoj utakmici sezone, i to se ne prašta.
Ništa bolji nisu bili ni domaći asovi. Vanja Marinković jeste ubacio 12 poena, ali u trenucima kad je meč bio odavno odlučen. Jedini koji zaslužuju prelaznu ocenu bili su Nikola Janković i Novica Veličković, a to je bilo dovoljno tek za katastrofalan poraz.
Pred Zvezdom je sad finale plejofa, igra se na tri dobijene utakmice, a crveno-beli imaju prednost domaćeg terena i u slučaju da im protivnik bude Cedevita, i ako to bude Budućnost. Finalna serija počinje u petak, a ulog je veliki – Evroliga. Veliki hendikep Beograđana može biti neigranje Reglanda. Partizan u majstorici nije umeo (ili mogao) da iskoristi tu prednost, ali Cedevita, i pogotovo Budućnost, imaju iskustvo da takvu situaciju pretvore u nedostižnu prednost. Međutim, na Zvezdinoj strani je elan koji je stečen u večerašnjoj utakmici, samopouzdanje domaćih igrača koji su nosili tim u celoj polufinalnoj seriji, kao i ono što je već bezbroj puta ponovljeno – individualni kvalitet i iskustvo. Beograd godinu dana čeka Evroligu, možda je vest o predstojećem renoviranju dvorane “Aleksandar Nikolić” znak da će se naš tim vratiti u elitno evropsko klupsko takmičenje.
Photo: ABA