

Verujem da su se mnogi, kada su pročitali naslov, zapitali kakve veze ima Spens i 1981. godina sa košarkom, jer je novosadska lepotica (bar je nekad takva bila) te godine bila domaćin najboljim stonoteniserima sveta. Zato je i dobila ime po Svetskom prvenstvu u tom sportu, koje je održano sada već davne 1981. u Novom Sadu.
Ali ta lepotica je posle pomenutog prvenstva 14. maja 1981. SPC „Vojvodina“ (koji je zvaničan naziv objekta) ugostila i najbolje košarkaše Jugoslavije, koji su odigrali prijateljski meč sa selekcijom SAD. To je bila prva košarkaška utakmica u Spensu, koji će tokom narednih godina još nebrojeno puta ugostiti razne klubove i reprezentativne selekcije pod svojim krovom, i pokazati se kao izuzetan i uspešan domaćin.
Hala je te majske večeri bila premala da primi sve koji su hteli da prisustvuju ovom spektaklu, a velika hala Spensa je imala kapacitet 9.000 gledalaca. Tačno toliko je bilo srećnika koji su mogli uživo da vide aktuelne olimpijske pobednike Ćosića, Radovanovića, Delibašića, Kićanovića, Dalipagića i ostale. U okviru te košarkaške manifestacije je održan i Trenerski sastanak, okrugli sto novosadske košarke, a u predigri glavnog meča odigrana je utakmica kadetskih selekcija Vojvodine i Jugoslavije. Obe ekipe su se trudile da se na pravi način oduže novosadskoj publici, nisu se štedeli, pa su mogli videti lepi potezi na obe strane.
U glavnom događaju dana reprezentacija Jugoslavije je skoro ceo meč bila u vođstvu, ali uporni Amerikanci nisu dozvoljavali da se previše rezultatski odmaknu i neprestano su držali kakav-takav priključak . Selektor Bogdan Tanjević je često menjao petorku u želji da isproba neke kombinacije pred nastupajuće Evropsko prvenstvo u Čehoslovačkoj.
Na poluvreme se otišlo rezultatom 64-58, a u nastavku utakmice se ništa nije promenilo: Jugoslavije je vodila a Amerikanci su stizali rezultat. Na kraju je meč završen velikom pobedom „plavih“ 116-107, pa ni sa te strane novosadska publika nije mogla biti nezadovoljna.
Prve minute utakmice pravdu je delio poznati novosadski internacionalni par Juhas- Pastor, koji se na ovoj utakmici i zvanično oprostio od aktivnog suđenja posle više od tri decenije deljenja pravde. Njih su potomi zamenili Stevanov i Smirnov, takođe sudije iz Novog Sada. Najefikasniji pojedinac meča je bio Radovanović sa 29 poena, dok kod Amerikanaca je to bio Vilijams sa 24 koša.
Za anale će ostati sastavi timova koji su nastupili na ovom spektaklu:
Jugoslavija: Kićanović 12, Benaček 2, Poljak 4, Petrović 6, Skroče 8, Vilfan 15, Ćosić 9, Radovanović 29, Knego 12, Dalipagić 4, Delibašić, Popović.
SAD: Hargrejv 2, Harston 4, Rej 12, Engel, Vilijams 24, Brajant 16, Porter, Morningstar 10, Džon 3, Ričardson 16, Keš 20, Mičel.
Nakon ove utakmice reprezentacija Jugoslavije je otputovala na Evropsko prvenstvo koje je održano od 26. maja do 5. juna u Čehoslovačkoj. Na tom prvenstvu naš tim je osvojio srebrnu medalju, izgubivši u finalu od selekcije Sovjetskog saveza sa 84-67.