Čelnik moskovskog CSKA Andrej Vatutin ne krije zadovoljstvo zbog povratka VTB lige klasičnom plejof formatu, svestan je da su sportski funkcioneri “taoci rezultata na semaforu”, uživa u ulozi oca četvorogodišnje Veronike i tvrdi da pojedine kutke svoje omiljene strane zemlje, Francuske, poznaje možda bolje i od samih Francuza. Krajem jula prvi čovjek institucije sovjetske i ruske košarke proslavio je 45. rođendan, a uticajni moskovski dnevnik “Sport Ekspres” tim povodom je objavio duži intervju s “generalom Armije” koji već 11 godina zaredom obavlja funkciju predsednika.

Početkom juna borba za titulu prvaka VTB Lige je vođena na Fajnal foru, a na julskoj sjednici odbora lige odlučeno je da se u sezoni 2018/19 vrati klasični format polufinala i finala (serije do tri pobjede). Isti format CSKA godinama uporno zagovara i u Evroligi, gdje je u petnaest navrata samo tri puta trijumfovao na F4 – svojevrsnoj “lutriji” u kojoj čitava sezona stane u 40 minuta.

Budućnost VTB lige

“Rezultati sjednice odbora su pozitivni. Iz mnoštva pitanja koja su bila na dnevnom redu izdvaja se odluka da se vrati plejof format koji smo mi uvijek podržavali. Raduje me da su kolege jednoglasno izglasale pravedniji sistem takmičenja koji odlučuje ko će biti šampion. Regularni dio takmičenja je bio izgubio svoju vrijednost, upoznali smo dosada nepoznat termin ‘tenking’ (namjerno gubljenje utakmica u cilju zauzimanja niže pozicije na tabeli koja više odgovara gubitniku, u završnici sezone postojale su osnovane sumnje da je Himki svjesno “tonuo” na šesto mjesto kako bi izbjegao CSKA sve do finala, što se na kraju i desilo – Koš magazin), a sam Fajnal for, kao što je rekao Sergej Ivanov, napravio je ozbiljnu rupu u budžetu lige. Eksperiment je završen i svi mogu da ocijene njegove rezultate. Mislim da je prošlogodišnja polufinalna serija Zenit-Himki u pet utakmica izazvala veći interes nego ovogodišnji Fajnal for”, rekao je Vatutin.

VTB liga je ovog ljeta postala jača za još jednog člana – poljsku Zjelonu Goru, pa sada broji ukupno 14 učesnika. Bivši evroligaš, predvođen s klupe crnogorskim stručnjakom Igorom Jovovićem, sigurno će pojačati konkurenciju. Nakon Rusije, Bjelorusije, Kazahstana, Letonije i Estonije, Poljska je šesta zemlja koja ima svog predstavnika u ovom međunarodnom takmičenju.

“Takmičenje se geografski proširilo na još jednu zemlju, i to je sigurno pozitivan faktor. Zjelona Gora je klub koji je organizovan na veoma visokom nivou i ima solidne rezultate. Važno je da su Poljaci sami pokrenuli inicijativu da nastupaju u našoj ligi, i da su ispoljili veliku želju i pažnju prema kandidaturi. Mislim da će takmičenje biti interesantnije s ovom ekipom”, prokomentarisao je Vatutin “pridruživanje” Poljaka.

Kandidaturu za ulazak u ligu je bio istakao i Spartak Primorje iz Vladivostoka. Predstavnici CSKA i peterburškog Zenita su je podržali, ali su ostali u manjini. Potencijalni novajlija je odbijen, jer nije dostavio pismene garancije budžeta, međutim ima šansu da već idućeg ljeta “položi popravni” i pridruži se VTB ligašima. Gostovanja u Vladivostoku, do kog se iz Moskve leti skoro devet sati, jesu naporna, ali, kako je podvukao Vatutin, CSKA u utakmicama ruskog šampionata nikada nije slao rezervni tim na megdan Spartaku.

“Nikada se nismo žalili na razdaljine i uvijek smo ozbiljno shvatali te utakmice. Na sreću, posljednjih godina su se u ligu vratili Saratov i Perm. Pretpostavljam da će nam se kroz neko vrijeme pridružiti i Vladivostok, Samara, Jekaterinburg, Volgograd. Slažem se s upravom lige: kandidatura Spartaka Primorje je imala svojih nedostataka, bilo je tu obećanja bez garancija. Istovremeno ekipa već nekoliko godina nastupa na visokom nivou u ruskoj Superligi (drugo po rangu klupsko nadmetanje u Rusiji – Koš magazin), prošle sezone je osvojila šampionsku titulu u tom takmičenju i zaslužila ‘unapređenje’. U Vladivostoku se poklanja velika pažnja košarci, pretpostavljam da će tamošnji klub produktivno da odradi sezonu koja je pred nama i da ćemo se vidjeti u VTB ligi nakon godinu dana“, rekao je Vatutin.

Na pitanje koliki broj klubova bi bio optimalan u ligi, Vatutin je odgovorio da bi 16 ili 18 učesnika, po uzoru na vodeće šampionate u evropskim zemljama, vjerovatno bila prava mjera, ali i dodao da bi bilo jako teško sastaviti kalendar takvog takmičenja, uzimajući u obzir kvalifikacione “prozore” FIBA i planirano proširenje Evrolige sa 16 na 18 klubova sljedeće godine.

Jedna od tema bio je i tekući prelazni rok u kom su osnovni ciljevi “Armije” pojačanja na pozicijama plejmejkera i krila, a prvi potez učinjen je potpisivanjem Denijela Heketa – 30-godišnji Italoamerikanac pozvan je da zamijeni maleroznog Lea Vestermana koji je nakon velikih problema s povredama u debitantskoj sezoni u crveno-plavom dresu nedavno napustio klub (uprava CSKA je iskoristila opciju za raskid ugovora koji je bio potpisan po šemi 1+1).

Rastanak s francuskim organizatorom igre bio je dosta emotivan – zahvaljujući izuzetnim ljudskim kvalitetima, visokom nivou profesionalizma i velikoj želji za povratkom na teren Leo je u kratkom razdoblju pridobio simpatije uprave, stručnog štaba i saigrača, pa je odluku o razlazu Vatutin donio teška srca. Na rastanku čelnik armejaca je bivšem pulenu poželio da zaboravi na zdravstvene probleme, otpočne novu, uspješnu etapu u svojoj karijeri i realizuje očigledan potencijal koji posjeduje. „Sve je moguće, možda ćemo, što se kaže, jednog dana opet da zaigramo zajedno“, rekao je Vatutin.

U razgovoru na temu transfera, šef uprave CSKA je odgovorio i na pitanje kako ruski div selektira novajlije.

“Nemamo generalnog menadžera. Zbog toga kolegijalno biramo pojаčanja i donosimo odluke. Selekcijom se zajedno bave sportska direkcija i stručni štab, a na kraju sve ‘aminuje’ šef struke. To je posao koji se radi 365 dana u godini, jer ljeti, kad su nam potrebna pojačanja, ne bi valjalo da se latimo selekcije bez odgovarajuće pripreme”, kaže Vatutin. Pripremni dio je očigledno odrađen dobro – nakon Heketa, CSKA je u kratkom roku doveo Aleka Pitersa, Ivana Uhova i Džoela Bolomboja, dok je klub napustio reprezentativac Vitalij Fridzon.

Velika uloga Dude Ivkovića

Vraćajući se u mislima petnaestak godina unazad, “general Armije” ističe da se od trenutka stvaranja novog CSKA koje simbolizuje dolazak 2002. godine na čelo uprave kluba Sergeja Kuščenka i angažman Dušana Ivkovića, ruski div nevjerovatno transformisao.

“Dvije hiljade druge smo došli u klub u kom nije bilo ničeg osim golih zidova i telefonskih utičnica. Nismo imali ni igrače ni trenere, a već nakon par mjeseci čekala nas je prva domaća utakmica u Evroligi. Tek kasnije ja i moje kolege smo naučili da se organizujemo sami i da organizujemo radni proces. Dolazak Dušana Ivkovića je totalno promijenio našu percepciju kako sve treba da bude organizovano, ne zovu ga slučajno ‘Profesor’. Zatim smo imali Fajnal for u Moskvi, kako kažu, ‘epic fail’ u sportskom smislu. Možda ću vas začuditi, ali pobjede u Pragu se uopšte ne sjećam. Istanbul 2012. (poraz u finalu F4 od Olimpijakosa uprkos prednosti od 19 poena razlike u trećoj četvrtini – Koš magazin) – bez komentara. Berlin 2016. – sve je jasno, bilo je to ostvarenje snova. Mnoštvo nezaboravnih događaja… Takođe se sjećam prvih utakmica protiv NBA klubova, debija CSKA u hali Megasport, rasprodatih dvorana, stvaranja PBL, poziva da radim u NBA (u pitanju su Bruklin Netsi bivšeg vlasnika CSKA Mihaila Prohorova – Koš magazin). Ali najčešće se sjećam sportskih rezultata jer smo mi taoci cifara na semaforu“, evocira uspomene Vatutin.

Vatutin sa Milošem Teodosićem, trenerom Dimitrisom Itudisom i potpredsednicom CSKA Natalijom Furajevom

Prema sopstvenom priznanju, posao sportskog funkcionera ga je privlačio još za vrijeme studija novinarstva na univerzitetu Lomonosov. Kako sam kaže, fakultet daje solidnu obrazovnu podlogu, ali ne “pravi” automatski od studenta dobrog novinara, “to se daje odozgo”. Dodaje da se žurnalistika prvenstveno bazira na komunikaciji, a upravljački posao je nemoguć bez komunikacije. To i jeste ono glavno što mu je u menadžerskom poslu dalo novinarsko obrazovanje. “Pored toga, na fakultetu su me naučili da strukturno oblikujem misli i želje i da ih prenosim drugim ljudima na pravi način. Tačnije, nadam se da to činim na pravi način”, samokritičan je čelnik armejaca.

Kada nije u kancelariji, dvorani ili na gostovanju s ekipom, ovaj 45-godišnjak koristi svaki trenutak da bude s najbližima – ćerkicom Veronikom i suprugom Anastasijom. Kaže da je nakon rođenja Veronike njegov život radosniji, a on sam – još brižniji. Relativno kasno je postao otac, ali dosta dobro se osjeća u novoj ulozi.

“Uvijek sam smatrao da muškarac mora čvrsto da stane na noge da bi obezbijedio pristojan život svojoj porodici, da njegovo dijete ima sve što mu je potrebno, pa čak i nešto više. Na to sam utrošio mnogo vremena, ranije je sve bilo malo drugačije. Prva kola sam kupio u 27. godini, što je za današnje prilike nevjerovatno kasno. Zbog toga sam i o potomstvu počeo ozbiljno da razmišljam tek kad se primakla četrdeseta. Sada, kad sam zajedno s ćerkom, ispunjen srećom koja ni sa čim ne može da se poredi, često pomislim da moja teorija možda i nije bila savršena, ali sad je kasno da se nešto mijenja. Dodao bih da su žene Kajla Hajnsa, Nanda De Koloa i Otela Hantera samoinicijativno, bez ikakvih molbi sa strane, organizovale mnoge događaje za porodice naših košarkaša, i to je jako važno i potrebno. Kolektiv ne postoji samo u svlačionici i na terenu, on postoji i kod kuće”, tvrdi Vatutin, i dodaje da je, za razliku od Serene Vilijams koja zbog nedavnog prolaska u finale Vimbldona nije vidjela uživo prve korake svoje ćerke, on bio prisutan kad je mala Veronika prohodala.

“Imao sam više sreće, pa njene prve korake nisam ugledao na video snimku. Uzgred, baš nedavno je prvi put pokušala da pliva sama, bez gume, drugih ‘spasilačkih’ rekvizita i tatine pomoći. Ko zna, možda uskoro i loptu uzme u ruke, mada je zasada više naklonjena baletu”, govori srećni otac.

Ujedno priznaje da mu je teško se potpuno isključi iz posla i košarke i sebe zamisli bez raznoraznih elektronskih gadžeta koji su neminovnost u životu svakog poslovnog čovjeka današnjice. “Zavisan sam u tom smislu, pred spavanje čitam vijesti, kad se probudim, odmah uzimam u ruke mobilni. Nemam čime da se pohvalim na tom polju, ali naš posao uopšte ne liči na druge poslove u kojima imate fiksno radno vrijeme. Što se kaže, digital detox mi ne bi štetio, a za odlazak ljekaru je rano”, tvrdi Vatutin.

Veliki je ljubitelj putovanja, u prosjeku barem jednom nedjeljno sjedne u avion, mada, kako sam kaže, u 70-80% slučajeva leti zbog posla.

“Jako želim da se vratim u Australiju, bio sam na Olimpijskim igrama 2000. godine, ali tamo treba ići najmanje na dvije nedjelje, pa ćemo zasada da odgodimo to putovanje. U Evropi moja omiljena destinacija je Francuska, bio sam u mnogim dijelovima te zemlje i siguran sam da sam posjetio više njenih kutaka, nego mnogi Francuzi. Jednom godišnje obavezno odmaram nedjelju dana na Korzici – to je rajski kutak, divna kuhinja, najbolje plaže, odlični ljudi. Što bi se reklo, volim da se vraćam na mjesta gdje sam već bio”, rezimirao je prvi čovjek CSKA.

Photo: CSKA