Početna ISTORIJABasket pod piramidama

Basket pod piramidama

od Vladimir Stanković
12 pregleda

FIBA je saopštila da je u održan žreb za Interkontinentalni kup koji će se od 11. do 13. februara igrati u dvorani “Hasan Mustafa” u Kairu, glavnom gradu Egipta.  Nekadašnji najbolji igrač Zamaleka i Egipta, Mido, izvlačio je kuglice koje su “sastavile” dva predstavnika Amerike, Flamengo iz Brazila i Lejklend Medžik, pobednika NBA G-lige 2021. U drugom polufinalu igraće domaći Zamalek i španski San Pablo Burgos, koji brani titulu.

Uz svo poštovanje za učesnike teško da će iko ko se iole razume u međunarodnu košarku budućeg pobednika smatrati klupskim šampionom sveta. To, naravno, nije razlog da se ne prisetimo istorije ovog takmičenja.

Sve je počelo 1966, po ugledu na fudbal. FIBA je 1958. osnovala Kup šampiona po ugledu na fudbalsko takmičenje koje je osnovano 1955. na inicijativu pariskog sportskog dnevnika L’Ekip. Pet godina kasnije, 1960. nastao je Interkontinentalni kup, duel prvaka Evrope i Južne Amerike. Prvi pobednik bio je Real Madrid, savladao je Penjarol iz Montevidea sa 0-0 i 5-1.

Kopija fudbala

Šest godina kasnije košarka je dobila isto takmičenje, a prvi šampion bio je Injis Vareze, bolji od Korintijansa iz Brazila 66-59. Meč je igran u Madridu. Prethodno je u polufinalu Injis pobedio Real Madrid 86-77, dok je brazilski tim bio bolji od nepoznate ekipe Hamako Sejnts iz Čikaga 69-62. Finalni meč igran je 9. januara 1966, bilo je 66-59 za italijanski tim. Prvi strelac meča sa 20 poena bio je Đovani Gavanjin, koji je bio i trener Injisa.

Takmičenje se narednih godina normalno održavalo, a prva pauza napravljena je 1971. kada nije održano. Nastavljeno je 1972. i redovno održavano, u raznim formatima, sve do 1986. Onda je usledila pauza do 1996, pa nova do 2013. Od tada FIBA  uspeva da održi tradiciju uprkos evidentno slabijem kvalitetu učesnika jer najbolji evropski klubovi igraju Evroligu.

Bosna igrala finale

Jugoslovenski klubovi nisu osvajali trofej, najbliža je 1979. bila Bosna. U odlučujućoj utakmici u Sao Paulu poražena je od Sirija 100-98. Oskar Šmit je ubacio 42 poena, Marsel de Souza 32, malo više od Bosninog tandema Mirza Delibašić (32)-Ratko Radovanović (28).

Ako nisu klubovi – jesu treneri. Boža Maljković je sa Panatinaikosom bio pobednik 1996. savladana je u tri utakmice Olimpija iz Argentine. Prvi meč u Rozariju dobila je Olimpija 89-83, naredna dva u Atini “Pao” 83-78 i 101-76. Godine 2019. AEK je savladao Flamengo 86-70. Trener je bio Italijan Luka Bjanki, ali zasluge je imao i Dragan Šakota, tada sportski direktor a prethodne sezone trener koji je osvojio Ligu šampiona FIBA.

Real Madrid je pet puta osvajao trofej, Injis američki klub Ejkron Gudjir Vingfits po tri puta, Kantu i Tenerife po dvaput, dok je 15 klubova slavilo po jednom, među njima, Olimpijakos, Panatinaikos, Makabi, Banko di Roma, Žalgiris,Olimpija Milano…

U nastavku evo istorijata takmičenja.

Igrale i reprezentacije

Počelo je 1966. Takmičenje se oficijelno zvalo Svetski šampionat klubova, ali je popularno ime od prvog dana bilo Interkontinentalni kup. Prvi turnir igran je u januaru 1966. u Madridu uz učešće Reala, Injisa iz Varezea, Korintijansa iz Brazila i američke ekipe Džamako Sejnts. Prvi pobednik postao je Injis, koji je u polufinalu pobedio Real Madrid 86-77, a u finalu Korintijans 66-59.

Do 1971. turnir je redovno igran, ali je tada napravljena prva pauza jer je američka federacija, na koju je bio red da organizuje turnir, odbila da bude domaćin.

Sledeće 1972. opet je postojao problem sa organizatorom, pa je FIBA improvizovala turnir sa nacionalnim ekipama SAD, SSSR, Brazila i Poljske. Sledeće godine takmičenje je dobilo ime Interkontinentalni kup Vilijam Džons, po tadašnjem generalnom sekretaru FIBA. Sve do 1987. igralo se redovno, a tada se pojavio turnir Mekdonalds koji je sve do 1996. zamenio Interkontinentalni kup.

Godine 1996. napravljen je pokušaj obnavljanja takmičenja u vidu plej-ofa izmedju prvaka Evrope Panatinaikosa, i šampiona Južne Amerike Olimpije iz Argentine.  Olimpija je dobila prvu utakmicu kod kuće, a Pananitanikos sledeće dve u Atini.  Trener “zelenih” iz Atine bio je Boža Maljković.

Usledila je nova duga pauza, sve do 2013. kada je na inicijativu Evrolige obnovljeno  takmičenje sa idejom da se u budućnosti uključe i prvaci ostalih zona FIBA, tako da to bude pravo klupsko prvenstvo sveta.

Tanjevuć video Šmita

Jedini jugoslovenski tim koji je igrao ovo takmičenje, i čak bio u finalu, bila je sarajevska Bosna,  prvak Evrope 1979. Turnir je igran početkom oktobra 1979. u Sao Paulu, a učestvovalo je pet klubova:  EC Sirio Sao Paulo, Bosna, Emerson Vareze (bivši Injis, koga je Bosna te godine u aprilu pobedila u finalu Kupa šampiona 96-90, sa 45 poena Varajića, što je i danas  pojedinačni rekord finala), Piratas de Kebradiljas (Portoriko) i Mokejn Ol Star,  jedna selekcija NCAA. Bosna je u poslednjem kolu, de fakto finalu, izgubila od Sirija 100-98 posle produžetka, u regularnom delu bilo je 92-92. Bogdan-Boša Tanjević, trener Bosne, tada je video Oskara Šmita, igrača koji je ubacio 42 poena, ali ga je  Boša zapamtio po tome što je bukvalno plakao dok je Bosna vodila, i dok je izgledalo  da će osvojiti trofej:

– Osim talenta i neviđene ruke, video sam karakter, dečko je igrao i plakao. Tada  sam rekao sebi da ću ga kad, ako i kada budem mogao, dovesti u moj tim – pričao mi je više puta Tanjević.

I doveo ga je, u Kazertu gde su Šmit i Nando Đentile jedan provincijski tim digli  do vrha italijanske košarke.

Blistao je Šmit, ali u ekipi Bosne sjajni su bili  Mirza Delibašić (32), Ratko Radovanović (28)  i Žarko Varajić (14). Bila je to velika utakmica dva izrazito napadačka tim koja su  dala 198 poena – bez trojki.

Godinu dana kasnije turnir je igran u Sarajevu, ali je Bosna bila tek treća jer je izgubila od pobednika Makabija i Frankane iz Brazila.

Kostur ovogodišnjeg takmičenja

Dosadašnji pobednici

1966-Madrid: Injis-Korintijans 66-59

1967-Rim: Ejkron Gudjir Vingfuts (SAD)-Injis 78-72

1968-Filadelfija: Ejkron Gudjir Vingfits-Real Madrid 105-73

1969-Mejkon (SAD): Ejkron Gudjir Vingfuts -Spartak Brno 84-71

1970-Vareze: Injis (liga)

1972-Sao Paulo: SAD (liga)

1973-Sao Paulo: Injis (liga)

1974-Siudad Meksiko: Merilend Terapins (SAD), liga

1975-Kantu: Forts Palakanestro (liga)

1976-Buenos Ajres: Real Madrid (liga)

1977-Madrid: Real Madrid (liga)

1978: Buenos Ajres: Real Madrid (liga)

1979-Sao Paulo: EC Sirio (Brazil), liga

1980-Sarajevo: Makabi (liga)

1981: Sao Paulo: Real Madrid (liga)

1982-Den Boš, Holandija: Ford Palakanestro (liga)

1983-Buenos Ajres: Obras Sanitarijas (Argentina), liga

1984-Sao Paulo: Banko di Roma (liga)

1985-Barselona: FC Barselona-Monte Libano (Brazil) 93-89

1986-Buenos Ajres-Žalgiris-Ferokaril Oeste (Argentina) 84-78

1987-Milano: Olimpija Milano-FC Barselona 100-84

1996-Rozario/Atina: Olimpija-Panatinaikos 1-2 (89-83,78-83,76-101)

2013-Sao Paulo: Olimpijakos-Pineiros (Brazil) 2-0 (70-81, 69-86)

2014-Rio de Žaneiro: CR Flamengo-Makabi Tel Aviv 66-69 i 90-77

2015.Madrid/Sao Paulo: Real Madrid-Bauru 8B (Brazil) 90-91,91-79

2016.-Barkisimeto/Frankfurt: Guaros de Lara (Venecuela)-Skajlajners 74-69

2017.-Tenerife: Tenerife-Guaros de Lara 76-71

2018.-Nije igrano

2019.-Atina/Rio de Žaneiro: AEK-Flamengo

2020.-Tenerife/Bulonj: 80-72

2021.-Bugos/Santjago de Estero 82-73

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar