Bendžamin Ben Vilson Džunior, kojeg su zvali Bendži (203 cm), bio je talentovani košarkaš iz Čikaga, najbolji u svojoj generaciji u celoj Americi. Tokom sukoba sa učenikom iz druge škole, 20. novembra 1984. godine upucan je sa dva hica, a usled zadobijenih povreda preminuo je narednog jutra u 17. godini života.
Kao dete u osnovnoj je školi zavoleo je košarku i počeo je trenirati, a kako je rastao i napredovao porodica i prijatelji su sve više bili svesni da je toliko talentovan da bi jednog dana mogao biti jedan od najboljih, ako ne i najbolji američki košarkaš.
U to vreme Sjedinjene Američke Države zahvatila je ˝narkomanska epidemija˝, a kako mu je stariji brat Kartis Glen već bio zavisnik o drogama, porodica se trudila da zaštititi Vilsona od neprilika te vrste. Inače, tada je i stopa kriminala u Čikagu bila izuzetno visoka, naročito u naselju gde je porodica Vilson stanovala i u okolini.
U julu 1984. Vilson je prisustvovao kampu koji je održan u Prinstonu, gde su skauti i treneri pratili srednjoškolce, da bi po okončanju jednonedeljnog kampa bio ocenjen kao najbolji srednjoškolski igrač u Americi. Kako se približavao kraj srednjoškolskog obrazovanja, Vilson je dobio stipendiju na tri univerziteta: Ilinois, DePol i Indijana. Trebao je samo da odabere…

Da bi rešio nesuglasice sa svojom devojkom Džetun Raš, Vilson je 20. novembra 1984. izostao s ručka sa saigračima. Iako su skoro od detinjstva bili zajedno, Raš ga je, iz njemu nejasnih razloga, počela izbegavati, ne dozvoljavajući mu ni da vidi njihovog dvomesečnog sina Brendona. U žaru prepirke, pokušavajući da je nagovori da prizna o čemu je reč, Vilson je zgrabio Raš, a u nastojanju da ih razdvoji umešao se jedan nastavnik kojeg je Vilson oborio na pod, posle čega mu je rečeno da će biti privremeno udaljen iz škole.
Bili Mur, učenik obližnje srednje škole, došao je naoružan pištoljem pred školu koju je Vilson pohađao kako bi se osvetio za pljačku svoje rođake, kojoj je drugi učenik oteo 10 dolara. Mur i njegov prijatelj Omar Dikson stigli su kada se incident između Vilsona i njegove devojke već skoro mirno rešio, a odlučili su ispred pričekati prijateljicu Eriku Muarfi.
Prilikom odlaska, Vilson se sudario sa Murom koji ga je upozorio da gleda kuda hoda. Počeli su se prepirati, a zatim je Vilson nasrnuo na Mura. Dok ih je Raš pokušavala razdvojiti, Mur je izvadio 22-milimetarski revolver. Došlo je do pucnjave posle koje su Mur i Dikson pobegli, a Vilson je ostao da leži krvav sa dve prostrelne rane.
Oko njega se počelo okupljati sve više učenika, a hitna pomoć pozvana je u 12:37. Kako se ni do 13:20 sanitet nije pojavio, Vilsonov trener Bob Hambrik je krenuo po svoje vozilo kako bi ranjenog igrača prevezao u najbližu bolnicu. U tom trenutku se pojavila hitna pomoć, ali prema izveštaju čikaških hitnih službi, Vilson nije uveden u operacionu salu ni do 15:14.
Njegovi prijatelji iz tima do jutra su ostali u zbornici prateći vesti koje su se, prema rečima Terija Sampsona, iz sata u sat pogoršavale. U početku su vesti bile obećavajuće pozitivne. Rečeno im je da će se Vilson ubrzo oporaviti i zaigrati u državnom plej-ofu. Zatim su dobili vest da će možda pauzirati jednu godinu, pa da više nikada neće moći da igra, a onda i da se lekari bore za njegov život.
Rano narednog jutra njegovoj majci je rečeno da joj sina u životu održavaju samo aparati, posle čega je Meri Vilson odlučila da se aparati isključe, a Ben je umro.
Ubrzo posle pucnjave Erika Marfi zatekla je Mura kako sedi u njenom stanu i iz vesti na televiziji pokušava saznati u koga je pucao. Te večeri policija ga je uhapsila, a zatim i Diksona. Godinu kasnije im je presuđeno: Mur je osuđen na zatvorsku kaznu od 40, a Dikson od 30 godina.
Vilsonovi saigurači odlučili su da nastave sa utakmicama kako je i bilo planirano, a u finalu su pobedili Ivanston.
Porodica Vilson tužila je bolnicu zbog odlaganja pružanja medicinske pomoći. Spor je 1992. rešen u korist porodice, koja je dobila nepoznatu visinu novčane odštete.
Dikson je pušten na slobodu 2000. godine, a Mur pet godina kasnije, posle čega je morao odrobijati i kaznu za oružanu pljačku. Mur je u jednom intervjuu tvrdio da Dikson nije bio umešan u pucnjavu na Vilsona.
Brendon, koji je bio star tek deset nedelja kad mu je otac ubijen, postao je jedan od najboljih srednjoškolskih košarkaša, a igrajući za Univerzitet Merilend-Istern Šor nosio je Vilsonov broj dresa – 25.
Vilsonov saigrač, bivši NBA igrač Nick Anderson, je u znak sećanja na svog prijatelja, tokom karijere takođe na dresu nosio broj 25, kao i Džuvan Hauard, Džabari Parker, kao i igrač Njujork Niksa Derik Rouz. Sledeći Nika Andersona, brojni bivši saigrači (Dion Tomas, Brajant Notri, Kelvin Brok i Kendrik Nan) u nastavku karijere uvek su birali dres sa brojem 25.

Photo: Twitter
(Izvor: bhbasket)