Početna BLOGBez panike, molim

Bez panike, molim

od Vladimir Stanković
14 pregleda

Rekoh posle meča sa Venecuelom da euforija nije preoporučljiva jer  rival nije bio za ocenu pravih mogućnosti našeg tima. Zamolio sam za malo strpljenja, bar do meča sa Auistralijom, i rekao bih da su stvari  posle 80-95 sada jasnije. Imamo dobar tim koji će, gotovo sigurno, ući u četvrtfinale i koji može i do polufinala,ali bojim se da snovi o medalji nisu realnost. Tim je dobar, ali je limitiran i mora da igra iznad svojih mogućnosti, i to bar 35 od 40 minuta, ako misli da se nađe među četiri najbolja. Poslednja četvrtina u duelu sa Australijom izgubljena je sa 17-33 i ne zna se šta je gore, samo 17 datih poena ili čak 33 primljena? Najgora je kombinacija, košarka nije matematika pa da dva minusa daju plus. Ovde dva minus daju treći minus i on se odmah unosi u tabelu koja već sada može da ima konačan poredak, bar za prva dva mesta. Prvi će biti Amerikanci, drugi Australijanci a ko pobedi u duelu Srba i Francuza završiće na trećem mestu. Izvesna uteha je što iz one druge grupe sve ekipe deluju pobedivo pa još uvek ništa nije izgubljeno. Zato, bez panike molim. Da je prijatno – nije. Da je dobro – nije. Da smo zabrinuti – jesmo. Da može bolje – može. Da će biti bolje – valjda…

Jedan moj prijatelj, kad gubi u preferensu, zna da kaže “da je loš u sredini ali zato ne valja sa strane”. Naši koišarkaši su “loše počeli a onda su popustili”. Mukotrpno su stizali konstatnu prednost Australijanaca a lako prosipali sopstveno vođstvo. Nelogično je da prvi centar Raduljica bude najefikasniji sa 25 poena a da uhvati jednu loptu? Ko će razumeti da je naš prvi skakač bio Bogdanović sa 8 uhvaćenih lopti? Zašto Teodoić nije bio prvi asistent? Kako da se dobije utakmica sa 5/22 za 3 poena i 27/69 (39,1%) u ukupnom šutu? Ako se nađu odgovori na ta pitanja i promene brojke, možemo se nečemu nadati u duelu sa Francuzima.

Da budem iskren, više mi je žao košarkašica koje su u isto vreme igrale i izgubile od Kanade. Imale su 18 razlike i pokazale nezrelost da utakmicu rutinski privedu kraju. Kao i košarkaši, očajno su odigrale poslednju četvrtinu (10-26). Šteta, jer imaju kvalitet ali nemaju iskustvo u ponavljanju uspeha, još nisu stekle naviku pobeđivanja. Još uvek imaju realnu šansu za četvrtfinale što je bio i ostao primarni cilj, o medaljama niko realan nije ni razmišljao. Za njih uvek ima vremena ako se prethodno “prokrči” put da završnice. To je još uvek moguće a dva poraza u egal završnicama treba da budu za nauk. Nadam se da će i biti. Devojke treba da podignu glavu, nemaju čega da se stide mada imaju za čim da žale. Ima poraza i poraza, posle nekih ostaje samo da čestitaš boljem protivniku a ima i ovakvih, poput ovog protiv Kanade (67-71) koji bole jer su mogli biti izbegnuti.

Idemo dalje, valjda će i košarkaše, kao i naše ostale sportiste u Riju, ogrejati brazilsko zimsko sunce ali moraju da doprinesu i sami i izađu iz senke palmi.

Photo: FIBA

 

Možda će vas interesovati

2 komentari

Trix August 8, 2016 - 23:13

Tacno, tim je limitiran, zbog pristojnosti niste hteli da napisete imena. Evo ja cu:Bircevic, Markovic, Simonovic, Stimac a bogami i Kalinic (iako igra za Fener). Ostalima tesko da moze da se nadje neka velika mana, mozda Macvanu ali ipak i on je igracina za Bircevica.

Odgovori
klavijatura August 9, 2016 - 06:25

Srbija kad je osvajala medalje, Teodosić je igrao vrhunski…ovako kako on igra sada,nemamo čemu da se nadamo…da li je u pitanju povreda ili nešto drugo,ne znam, svakako, sa ovakvim Teom,nećemo daleko…

Odgovori

Ostavite komentar