Tužan je danas dan!
Ispratili smo na vječni počinak našu dugogodišnju drugu, prijateljicu, ma i više od toga, kao nekog nama najrođenijim, našu Slavicu suprugu Đure – Vlade Đurovića. Ćoveka s kojim drugujemo od davnih šesdesetih godina kad smo se ,,udružili“ da zajedno igramo u našem plavom OKK Beogradu i djelimo sve ono životno od mladalačkih ludih godina, pa sve do dana današnjeg, do ovih oronulih penzionerski dana.
A, Slavica, pa, baš tu negdje, početkom sedamdesetih, pojavila se iznenada, nečujno, poslije našeg treninga u Šumicama, ,,pokupila“ našeg Đurkana u njenog velikog ,,fiću“ i odjurila mašući nam, ostavljajući nas – Momu, Mareta, Ivačka, Koleta, Nedu, da samo konstatujemo da je naš drugar ,,gotov“!
Od tog dana, pa do nedavno, Slavica je nerazdvojni dio naših života, prihvatajući ona nas, a bogme i mi nju, poštujući je i cijeneći njenu veliku dobrotu. Ma, kako mi znamo da kažemo…,,žensko sa snagom i energijom za tri muškarca“!
Svi vi, koju ste ju upoznali dobro, znate da je stizala sve… i, da, Đuru kao košarkaškog trenera, pratila je po bjelom svjetu, od mila do bestraga, od našeg OKK Beograda, tuzlanske Slobode, Šibenke, Zadra, Budućnosti, i Crvene zvezde, naše nam EX YUGE, pa sve do Soluna, Belgije, Francuske, Letonije, Tunisa i…. U isto vrijeme i da bude dobra supruga i majka Nebojše i Nine, pažljiva kćerka prema roditeljima, ocu Banetu i majci Fini, sestrama i bliskoj familiji.

Redovno je prisustvovala na svakoj utakmici, da bi odmah poslije iste, u njenom stilu, ,,stručno“ proanalizira sve u detalje šta se dešavalo na terenu, od igrača, trenera, sudija, publike,…A, usput, dok bi se mi radovali ili tugovali, i da nas nekako ,,odvrne“ od košarkaških jada, bilo kod njih, kao vrsna domačica, ili u našem izabranom restoranu, a, usput i uvede u njenu muziku koju je itekako volela, od ,sevdalinki pa do muzike naše mladosti!
Slavice, nedostajaćeš nam, ali, život je to, nemoćni da bilo što premjenimo i zato nam ostaju samo uspomene i sjećanja. Evo za kraj, meni posebno uvjek drago, kad si mi donijela iz Tuzle, (gdje je Vlado radio jedno vreme kao trener Slobode), radio kasetu sa nasnimljenom Nedžadovom predivnom pjesmom ,,Ne klepeći nanulama“. Rijetko to pričam, ali ovo je prilika da znaju da sam tu kasetu odnio kod mog dobrog prijatelja Ace Kostića na Studio B, u njegov i naš ,,Sabor“ narodnjaka, gdje je i postala ,,Hit godine“!
Hvala ti Slavice za predivno druženje i – NEKA TI JE VJEČNA SLAVA!
Tvoj prijatelj Koki
Photo: Privatni album