Bob Kuzi, rođendan “NBA Hudinija”
- August 9, 2017
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Ono što je do skoro bio Džon Stokton, što su pre njega bili Medžik Džonson i Ajzeja Tomas a pre njih Oskar Robertson, dakle pre svih njih, u deceniji izmedju 1950. i 1960, bio je Bob Kuzi, prvi “madđioničar ” NBA. Ovog 9. avgusta napunio je 88 godina. Zvali su ga “Hudini iz Hartvuda “, poredeći ga sa čuvenim mađioničarem tog doba koji je zbunjivao svet dotad nevidjenim veštinama. Kuzi je bio pionir novog stila NBA, košarkaš koji je plenio inteligencijom, tehnikom, duhovitošću. Bio je istovremeno i strelac i asistent, i šuter i graditelj, i igrač i trener. Njegov dolazak u Boston Seltiks podudario se sa dolaskom čuvenog stručnjaka Arnolda “Reda” Ojerbaha koji će u njemu imati svoju produženu ruku na terenu.
Bob Kuzi je rodjeni Njujorčanin, ali manje je poznato da je poreklom Francuz. Zbog toga je pravilniji izgovor Kuzi nego “Kouzi”, što više zvuči američki. Njegovi roditelji (mada mu je majka poreklom Amerikanka) stigli su u Njujork samo nekoliko meseci pre njegovog rodjenja. Dok nije pošao u vrtić, sa pet godina, govorio je isključivo francuski i jezički čistunci tvrde da se nikada do kraja nije oslobodio svog “francuskog engleskog”.
Seoba iz strogog centra na Menhentnu u Kvins, kada je Kuzi imao 12 godina, omogućila je dečaku da u novom kraju u parkovima i na otvorenim terenima upozna sve draži i lepote sporta. Počeo je sa bejzbolom ali se brzo prebacio na košarku. Ubrzo je bio najbolji igrač školskog tima, isto se ponovilo i u srednjoj školi koju je završio sa reputacijom najboljeg pleja Njujorka. Razumljivo, pristigle su ponude mnogih univerziteta ali su dva obećanja, data baki, bila presudna za njegov izbor: da univerzitet bude katolički i da ne bude u Njujorku. Boston koledž i Holi Kros, oba iz Bostona, ispunjavali su uslove, ali Boston koledž nije imao najbolji smeštaj. Zbog toga je definitivni izbor bio Holi Kros, na kome je već studirao izvesni Ken Hagerti, njegov drug iz srednje škole, koji je dosta uticao na Kuzija.
Iako je njegov univerzitet u sezoni 1946/47 postao prvak pobedivši u finalu Oklahomu, Bob Kuzi još uvek nije bio glavni igrač. Tek u drugoj godini studija počeo je da dolazi do izražaja njegov talenat da bi na trećoj i četvrtoj godini blistao sa prosekom poena od 17,8 i 19,4. Bio je najbolji univerzitetski igrač tako da se očekivalo da na draftu 1950. bude jedan od najtraženijih. On sam sanjao je da ga uzme Boston, ali se grdno razočarao kada su se Seltiksi odlučili za džinovskog centra (2,10 m.) Čaka Šera. Kuzi je pripao timu Tri Siti Blek Houks, koji je igrao u tri grada, kao što mu je i ime govorilo, u dve države: Molin i Rok Ajlend u Ilinoisu, i Davenportu u Ajovi. Medjutim, sticaj okolnosti ipak će ga odvesti u Boston. Ekipa koja ga je izabrala prodala je svoja prava Čikago Stejdžsima, koji nisu stigli da zaigraju u NBA jer su se – rasformirali. Igrači su podeljeni zainteresovanim timovima, a trojica najboljih završila su ovako: prvi strelac Maks Zaslofski otišao je u Njujork, plej Endi Filip u Filadelfiju a ruki Bob Kuzi u Boston. Tako je počela jedna briljantna karijera koja će, sa stanovišta pozicije plejmejkera i uopšte niskih igrača, obeležiti prvu deceniju NBA.
Već u prvoj sezoni Kuzi je bio vrlo zapažen sa prosekom od 15,6 poena i 4,9 asistencije. Sledeće sezone stigao je do proseka 21,7 – najvišeg u karijeri, dok je sa 6,7 asistencija bio drugi dodavač sezone, iza nesudjenog druga iz Čikaga Endija Filipa, sada u dresu Filadelfije koji je imao 8,2 asista.U trećoj sezoni definitivno je bio najbolji igrač Bostona, a protiv ekipe Sirakjuz postigao je čak 50 poena. Jedna od ključnih promena pravila igre, uvodjenje ograničenja napada na 24 sekunde umesto dotadašnjeg neograničenog držanja lopte, bila je jedna od prekretnica u njegovoj karijeri jer su do izražaja još više došli njegova tehnika, brzina i inteligencija. Kuzijev trener Red Ojerbah ocenio je novo pravilo, koje je startovalo 30. oktobra 1954. na utakmici Ročester-Boston (98-95), kao “najbolje što se u NBA izmislilo u poslednjih 50 godina “. Medjutim, ni sa genijalnim Kuzijem, ni sa promenom pravila, ni sa lukavim trenerom kakav je bio Ojerbah, Boston nije mogao biti šampion jer nije imao takozvanog “teškog ” centra. Ojerbah je grozničavo tražio protivtežu Džordžu Majkanu iz Mineapolisa, da bi konačno 1956, posle Olimpijskih igara u Melburnu, dobio Bila Rasela sa kojim će Kuzi odmah napraviti fantastičan tandem koji će u narednim godinama dovesti Boston Seltikse do šest titula prvaka. U sezoni 56/57 Kuzi je bio MVP lige kao sedmi strelac (20,6 poena) i prvi asistent (7,5).
Uporedo sa “revolucijom” na terenu, Bob Kuzi je svojim nemirnim duhom, zbog koga je često bio u sukobu sa šefovima NBA, nastojao da se poprave opšti uslovi u ligi. Zalagao se da sudije budu bolje plaćene da bi bolje sudile, da ekipe odsedaju u najboljim hotelima, da putuju najudobnije moguće. Bio je prvi “sindikalac ” i najviše zahvalljujući njemu 1957. formirano je Udruženje igrača koje je počelo da se brine o socijalnom osiguranju, penzijama i drugim pogodnostima za košarkaše. Kada je jednom prilikom predsednik SAD Dvajt Ajzenhauer zvao predstavnike raznih sportova na razgovor, košarku je predstavljao Kuzi.
Osam godina uzastopno bio je najbolji u asistencijama, 13 puta za redom igrao je na Ol-star utakmicama, dva puta je bio MVP (1954. i 1957.). U sezoni 60/61 počeo je, u saglasnosti sa Ojerbahom, manje da igra jer je Boston u Semu Džonsu dobio njegovog dostojnog naslednika. Karijeru je završio l963. ali se neočekivano u sezoni 1969/70. vratio na teren i odigrao 7 utakmica za Sinsinati čiji je i trener bio. Sa 41 godinom bio je najstariji igrač u istoriji NBA i tek je Robert Periš sa 43 potukao taj rekord. Medjutim, nije to bio ni približno onaj Kuzi (5 poena, 10 asistencija za ukupno 34 minuta) koga su svi znali i poštovali, shvatio je to i sam i brzo se povukao. Pre Sinsinatija i Kanzasa u NBA trenirao je Boston koledž.
Posle prvog povlačenja Bob Kuzi je ipak obukao dres na evropskoj turneji jedne jake američke selekcije, sa mnogo NBA zvezda, koje su posle neuspeha američkog tima na Svetskom šampionatu u Brazilu imale zadatak da malo poprave imidž američke košarke, a usput obave i neku propagandno-političku misiju u zemljama Istočne Evrope. Taj američki tim sa Bobom Kuzijem igrao je 29. i 30. maja na beogradskom Tašmajdanu i ubedljivo dobio našu selekciju.
Kuzi je od 1975. do 1980. bio komesar – fudbalske lige SAD. I to ne američkog fudbala, već ovog našeg koji Amerikanci nazivaju “soker”. Tadašnji pokušaj presađivanja fudbala na američko tlo nije uspeo, ali vremena se menjaju pa će se, možda, ime Boba Kuzija naći u soker analima. U košarci je odavno obezbedio mesto za sva vremena.
Biografija:
Ime: Robert (Bob) Joseph Cousy
Rodjen: 9.8.1928. u Njujorku
Visina:1,85 m.
Univerzitet: Holi Kros
Draft: prva runda 1950. (Tri Siti Blek Houks)
NBA: Boston Seltiks 1950-1963, Sinsinati (1969)
Broj poena u regularnoj sezoni: 16.960.
Broj poena u plej-ofu: 2.018
Asistencije: 6.955+937=7.892 (7,6)
Broj utakmica: 1.033 (924+109)
Ol-star: 13 puta uzastopno (51-63)
Priznanja: Šampion NBA 6 puta (1957, 59, 60, 61, 62, 63), MVP na Ol-star meču 1957. i 1959, 11 puta u prvoj petorci (52-61) i dva puta u drugoj (62-63). Rekorder plejofa sa 30 slobodnih bacanja od 32 pokušaja (21. marta protiv Sirakjuza), biran u idealne timove povodom 25 i 35 godina NBA.
Trener: “Boston Koledz 63-69, Sinsinati (NBA) 69-72, Kanzas Siti (NBA) 72-74.
Kuća slavnih: od 1970.
Photo: NBA