Početna EVROPA/SVETBulut – basketaški Majkl Džordan

Bulut – basketaški Majkl Džordan

od Aleksandar Ostojić
19 pregleda

Polufinale olimpijskog turnira u košarci je očekivano, bar kad je o Srbiji reč. Naravno, ovde se radi o našim fenomenalnim basketašima 3×3, najboljem timu sveta poslednjih godina. Zato i počinjemo konstatacijom da je plasman među najbolje četiri ekipe očekivan, a da je medalja nadohvat ruke.

Dan pre meča sa Letonijom u jednom od najuglednijih svetskih listova, u američkom “Njujork Tajmsu” preko cele strane osvanuo je naslov “Sve je počelo filmom ?Belci ne umeju da skaču'”. Reč je o priči o Dušanu Domoviću Bulutu, zvanično najboljem basketašu sveta.

“Njujork Tajms” piše da je pre 26 godina tada devetogodišnji dečak Dušan Bulut u svom stanu u Novom Sadu vrteo TV kanale, i naleteo na film “Belci ne umeju da skaču”, sa Vudijem Harlesonom i Veslijem Snajpsom. Tada je, kažu, doneo odluku da postane basketaš.

Ja sam se potrudio da u arhivi Koš magazina pronađem jedan intervju koji sam radio sa Bulutom pre oko dve godine. Tada je priznao:

– Meni je kao klincu tata rekao – ako crtaš, budi Pikaso, a ako igraš košarku budi Majkl Džordan! A ja sam se opredelio da igram basket, i postao sam – Dušan Bulut.

I jedna i druga priča izgledaju mi autentične.

Američki list poredi Dušana sa “GOAT-om” basketa, i podseća da je sa njim u timu Srbija učestvovala na svih šest dosadašnjih svetskih prvenstava u ovom sportu, u organizaciji FIBA. Naša reprezentacija osvojila je četiri titule svetskih prvaka, a Bulut je redovno bio MVP.

– Zaslužujemo olimpijsku titulu najviše. Niko neće biti srećan sa bilo čim manjim – izjavio je naš najbolji basketaš ovih dana u Tokiju.

Jedna od fotografija u “Njujork Tajmsu”

Njujork Tajms se osvrnuo i na jednu od njegovih omiljenih izreka – „budi poput kratkog ćebeta“, što su reči koje mu je upućivao otac:

– Teško je to prevesti na engleski. U suštini, to znači da bi trebalo da budeš uvek neugodan za druge. Ako povučeš ćebe, biće ti nogama hladno. Ako ga povučeš dole, smrznuće ti se ruke – rekao je Bulut za ovu novinu.

Posebno je Njujork Tajms istakao čuveni dribling koji je krajem devedesetih popularizovao Gad Šemgad, a kasnije ga dovršio i naš Dejan Bodiroga, da bi ga na korak iznad digao upravo Bulut na turniru u Amsterdamu:

– On je poput psa. Neko ko ima srce, ko je neumoran, ko pokušava da iskoristi trenutak. Igra sa ponosom. On je pobednik – objasnio je komentator Kajl Montgomeri.

U tekstu posvećenom Bulutu, “Njujork Tajms” ga poredi sa Stefonom Marberijem i Alenom Ajversonom, uz podsećanje da je svoju karijeru počeo da gradi na terenima gde su se okupljali svi – od majki sa decom do alkoholičara, narkomana i štrebera. Sam Bulut o tom periodu priča:

– Igra je uvek teška. Uvek je neudobno, uvek vam neko diše za vratom, želi da vas pobedu, da vas prevari. Zato smo tako dobri u ovome. Idemo i pobeđujemo kako bismo zaradili, kako bismo živeli kako želimo. Imamo motiv više. Ako bi pobedili momci iz Kanade, Švedske ili Katara, svejedno bi dobili manje novca nego da rade u banci, ili tako nešto. Za nas je to pitanje opstanka

Sličan hvalospev Dušanu Domoviću Bulutu pre dve godine izrekao je jedan drugi eminentni američki list, “Volstrit Džornal”. Tom prilikom uporedio ga je sa Majklom Džordanom, što mi je svojevremeno poslužilo kao šlagvort za pitanje Bulutu: Da li više fora i fazona vi basketaši “skidate” od 5 na 5 košarkaša, ili je obrnuto?

– Obožavam da gledam NBA i Evroligu. Uživam da gledam Jokića i Dončića, koji su skoro duplo mlađi od mene, i mislim da mi basketaši možemo da im nešto “prodamo”. Verujem da i oni nas gledaju, i da pomisle – Uh, ovo može dobro da prođe! Voleo bih da imamo uzajamno poštovanje, i verujem da ga imamo – rekao mi je naš as za Koš magazin

Logično, sledeće pitanje bilo je vezano za finansije: Ima li kod nas interesa da se ulaže u basket, jer očigledno je da su svi fondovi i sredstva usmereni na takozvanu veliku košarku?

– To je problem koji treba da reši FIBA, a ona to ne čini. Mi, na primer, nemamo gde da nosimo brending sponzora… Imamo brojne turnire i kvalifikacije, a do 2018. se to nije prenosilo ni na jednoj televiziji. I sad, bilo kom sponzoru da tražite pare on će vas pitati – a gde ćete me reklamirati? Odgovor bi bio – nigde. Zato i mislim da je FIBA ta koja mora otvoriti vrata sponzorstava i vidljivosti brendinga, ali jasno je i meni da je košarka neuporedivo popularnija od basketa. Mada ima ulaganja kroz naše institucije, a to nam je itekako važno. Počelo je, ima nas na televiziji, ljudi nas prate, pravi se taj “fan base”… Nadam se da smo razbili te neke stereotipe, ali postoji, negde u malom mozgu, da smo mi i dalje manje vredni nego košarkaši.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar