Na početku muškog košarkaškog turnira – iznenađenje. Francuska je pobedila SAD 83-76. Junak meča bio Ivan Fuirnije, autor 28 poena, dok je Rudi Gober protiv kolega iz NBA ubacio 14, uz 9 skokova. Neko će reći da je poraz ekipe SAD senzacija, ali dve izgubljene utakmice u pripremnom periodu, protiv Nigerije i Australije, nagovestile su da ova američka ekipe nije nikakva kaznena ekspedicija.
Poraz SAD naveo me je da malo zavirim u dokumentaciju i osvežim sećanje jer se zaista retko dešavalo da Amerikanci gube na olimpijskim igrama.
Košarka je olimpijski sport od 1936. u Berlinu. Američka ekipa došla je do zlata sa svih pet pobeda (meč protiv Španije dobila je službenim rezultatom 2-0). Zlato je odbranjeno 1948. u Londonu, bilans je bio 8-0, a isto je bilo i četiri godine kasnije u Helsinkiju. Ništa se nije promenilo ni u Melburnu 1956.i Rimu 1960. gde su Oskar Robinson, Džeri Vest, Lukas i ostali američki majstori demonstrirali košarku sa neke druge planete. Jugoslaviju su dobili sa 62 poena razlike, 104-42. Zlato su odbranili i na narednim Igrama u Tokiju 1964. i u Siudad Meksiku 1968. (protiv Jugoslavije u finalu 65-50), a onda je došla 1972. i prvi olimpijski poraz.
Polemika iz Minhena
Doduše, Amerikanci ni do danas nisu priznali gubitak te utakmice, odbili su da prime srebrne olimpijske medalje posle poraza u meču sa SSSR (50-51). One su još uvek u nekom sefu u sedištu MOK u Lozani. Reč je o čuvene ponovljene tri sekunde koje je, zbog greške zapisničkog stola, naredio tadašnji generalni sekretar FIBA Vilijam Džons. Amerikanci su vodili sa “pola” koša i već slavili zlatnu medalju kada je pas Jedeška preko celog terena završio u rukama Aleksandra Belova koji je propustio američkog igrača, i poentirao za prvi poraz SAD 51-50!

U Londonu 1948. nije bilo polemike, ekipa SAD je bila suvereno najbolja a Bob Karland prvi džin američke košarke. U Melburnu 1956. svet je video Bila Rasela, a zlato ekipe SAD nije dolazilo u pitanje. Još ubedljiviji bio je trijumf u Rimu 1960. sa nizom budućih NBA zvezda, od Oskara Robertsona i Džerija Vesta, do Džerija Lukasa i Volta Belamija. Jugoslavija je tada prvi put učestvovala i bila odlična zapažena šesta, a Radivoj Korać je bio prvi strelac sa prosekom 23,6.
Amerikanci su bili neprikosnoveni i u Tokiju 1964. Jedna od zvezda tima bio je Vilijam-Bil Bredli, budući senator i kandidat demokrata za predsednika SAD. Posle Tokija došao je u Olimpiju iz Milana i igrao samo u Kupu šampiona pošto je u Engleskoj bio na postdiplomskim studijama.
Jugoslavija je do prve olimpijske medalje došla u Siudad Meksiku 1968. Mnogo više od poraza u finalu od SAD (50-65) pamtimo pobedu u polufinalu nad Sovjetskim Savezom (63-62) sa dva pogođena penala Vladimira Cvetkovića tri sekunde pre kraja.
Onda je došao Minhen 1972. i već pomenuto dramatično finale u kome je SSSR dobio izgubljeno (51-50). Bio je to prvi poraz američkih košarkaša posle 63 utakmice od 1936!
Amerikanci su vratili zlato u Montrealu 1976. (protiv Jugoslavije u finalu (96-75). U Moskvi 1980. ih nije bilo, što je Jugoslavija iskoristila da osvoji zlato (ja sam uveren da bismo sa timom koji smo imali dobili i Amerikance da su došli), a onda su 1984. u Los Anđelesu vratili zlato sa studentskim drim timom u kome su bili Majkl Džordan, Patrik Juing, Kris Malin, Sem Perkins, Alvin Robertson…
Drugi olimpijski poraz Amerikanci su doživeli u Seulu 1988. U polufinalu ih je iznenadio Sovjetski Savez (76-82), koji je u finalu bio bolji od Jugoslavije iako je meč u grupi dobio naš tim. Američka ekipa nije bila loša, igrali su Deni Mening, Dejvid Robinon, Dan Majerli, Mič Ričmond… ali još uvek su bili studenti.
Nova stranica u istoriji olimpizma okrenuta je u Barseloni 1992. Posle dogovora Dejvida Šterna i Bore Stankovića, čelnih ljudi NBA i FIBA, omogućeno je učešće američkih igrača iz NBA. Tako se u Barseloni pojavio takozvani dream team sa Majklom Džordanom, Medžikom Džonsonom, Lerijem Birdom, Čarlsom Barklijem… Taj tim je bio suvereno najbolji, sve rivale dobio je sa ogromnom razlikom, na osam mečeva dao je osam “stotki”.
Novo zlato Amerikanci su osvojili u Atlanti 1996, u finalu su pobedili Jugoslaviju 95-69 sa timom u kome su bili Džon Stokton, Mič Ričmond, Geri Pejton, Skoti Pipen, Redži Miler, Šekil O’Nil, Dejvid Robinbson, Hakim Olajdžuvon, Karl Meloun…
Tri poraza u Atini
Amerikanci su odbranili zlato u Sidneju 2000, u finalu su pobedili Francusku 85-75, ali su se u polufinalu mučili protiv Litvanije (85-83) koja je pokazala da se dva košarkaška sveta približavaju.
U Atini 2004. bio sam svedok čak tri poraza Amerikanaca. U grupi su izgubili od Portorika (73-92) i Litvanije (90-94), a u polufinalu od Argentine (81-89). Tim je, po imenima, bio dobar: Alen Ajverson, Stefon Marburi, Dvejn Vejd, Karmelo Entoni, Lebron Džejms, Tim Dankan… Bilo je boljih!
U Pekingu 2008. Španija je u finalu pružila jak otpor američkom timu (107-118) u kome su bili Kobi Brajant, Lebron Džejms, Džejson Kid, Kris Pol, Karmelo Entoni. U Londonu 2008. u finalu sam gledao reprizu iz Pekinga, Amerikanci su pobedili Španiju 107-100. Kevin Durent je dao 30 poena, Lebron 19, Kobi Brajant 14.
Posle povratka na tron 2008. u Pekingu, ekipa SAD ostala je na njemu u Londonu 2012. i Riju 2016, a kako će završiti u Tokiju videćemo na kraju turnira. U bilansu imaju 18 medalja, 15 zlata, jedno srebro i dve bronze. Daleko iza sa 10 medalja je SSSR/Rusija, a po broju olimpijskih odličja treća je Jugoslavija/Srbija sa sedam medalja (1-5-1).
“Ameri” imaju 138 pobeda na olimpijskim igrama i samo 6 poraza: tri u Atini 2004, po jedan u Minhenu 1972, Seulu 1988. i sada Tokiju.
Da li su kvotu poraza iscrpeli protiv Francuske?
Photo: FIBA