U FIBA „prozoru iznenađenja”  Turska je pokazala kako se izbjegavaju. Jedna od rijetkih evropskih ekipa koja je okupila najbolje što ima, koja se spremala mjesec dana, dobila je Crnu Goru upravo na kvalitet, uigranost i već tradicionalnu podršku s tribina. U meču daleko od “lažne slike”, Crnogorci su doživjeli poraz koji (ne) mora biti previše skup.

Kad se pogleda statisika, Turci su trijumfovali s deset razlike, iako je hendikep u svim kladionicama bio petnaest i više. Ubjedljivo su dobili prvi period, u drugom je bilo neriješeno, Crna Gora je za poen bila bolja u trećem, a domaći tri u posljednjem. Turci su imali i petnaest razlike, dok je Crna Gora vodila u par navrata, ne s više od dva. U trećem periodu prilazili su na minus četiri, imali više napada da se sasvim vrate u meč, ali ne i mirnoće, pravog rješenja i kvaliteta da se realizuje situacija.

Dalje, iako „niži“ Crnogorci su uhvatili sedam lopti više od Turaka. Bolje su realizovali kontranapade, imali blokadu više od renomiranog domaćina.

Čedi Osman i saigrači su za mjesec dana priprema došli do nivoa da su 61 poen iz igre postigli poslije čak dvadeset asistencija, da su oduzeli jedanaest lopti i izgubili tek jednu više. Takvim pristupom su za korak bliži Kini, upravo iz mnogo puta pominjanih razloga kompletnosti reprezentacija. Na krilima ove opobjede realno je i da dobiju oslabljenog  prvaka Evrope u Stožicama, te da mirno čekaju sljedeće termine s makar dvije pobjede više od onih ispod crte, bez obzira s kojim će igračima nastupiti.

Šta je pokazala takođe kompletna Crna Gora?

Termin kompletna sasvim je adekvatan. Sve da su imali Nikolu Vučevića i Marka Todorovića Crnogorci bi teško mogli bolje. Ni jedan od njih nije odbrambeno toliko jak da bi pravio prevagu. S druge strane, bolje od Bojana Dubljevića u napadu ne bi mogli. Možda i bi, ali to dosad nijesu pokazivali u “crvenom” dresu.

Izabranici Zvezdana Mitrovića, kad je statistika u pitanju, bili su gotovo izjednačeni s Turcima u reketu. Domaći su postigli dva poena više (42:40), a Crnogorci imali sedam skokova u plusu. Ali na terenu to je izgledalo sasvim drugačije. Dubljević je na suvi kvalitet dominirao nad turskim centrima veće reputacije. Nedostajao mu je skok za dabl- dabl. Za dvadesetšest minuta postigao je 22 poena, od toga 14 od prvih 18 Crne Gore u prvoj četvrtini. Međutim, loše je šutirao trojke (1/ 5) iz izrađenih situacija, čime je olakšavao posao protivničkim centrima u odbrani.

Nemanja Radović i Filip Barović odigrali su na nivou svojih mogućnosti, oba sa po osam poena i jedanaest skokova kombinovano. Barović je odradio bolji posao u odbrani, protiv svih visokih igrača Turske, od Osmana, preko Iljasove i Arara, do Erdena. Jedino on ima pozitivan rezultat (+5) za deset minuta koliko je bio na terenu.

Posebno zadovoljan mora biti Petar Popović. Mnogo hvaljenom novopečenom “Turčinu”  Skotiju Vilbekinu „zalijepio je bananu“ koju je objektivni turski režiser vraćao više puta iz svakog ugla. Uz to postigao je deset poena s polovičnim učinkom iz igre, uz korektnu odbrambenu rolu. Nikola Ivanović, takođe je bio autor nekoliko lijepih flotera, pokupio po četiri skoka i asistencije, ali nije mogao mogao „uhvatiti“ Bablaja, koji ga je probijao i pored njega hvatao lopte. Derek Nidam se rano povrijedio, pa nije dao svoj doprinos, dok je korektnih osam minuta imao mladi Ognjen Čarapić. Aleksa Popović je odigrao mnogo bolje od ranga kluba za koji nastupa (Lovćen) i renomea koji uživa. Pored Barovića jedino je on pozitivan (na nuli je za 22 minuta koliko je igrao).

Sead Šehović i Nemanja Đurišić su ovom timu korisni samo u odbrambenom smislu. Đurišić je imao zapaženu ulogu protiv Osmana, ali je promašio svih pet šuteva u napadu, uz samo jedan skok. Sekulić je dao jedno bacanje, uhvatio dvije lopte, a samo faulovima zaustavljao centre Turske.

Generalno, Crna Gora iz ovog poraza može da zapamti nekoliko vrhunskih rješenja u napadu. Da su vjerovali da mogu dobiti, pa to pretvorili u realizciju dijela otvorenih šuteva koje su promašili,  meč bi uveli u neizvjesnu završnicu. Iako je igra u odbrani bila makar korektna, Mitrović bi trebalo jednom dnevno da vrti snimak laganog prolaske turskih igrača i poentiranja nakon centralnog pika, nakon ispadanja u odbrani zbog loših preuzimanja – posljedica neuigranosti, da im sabere koliko su lakih poena, „jedan na nula“ primili, koliko im je upotrebljivih pasova u reketu završilo u autu. Teži dio je da ih obuči da sve to brane.

Imajući u vidu da sezona još nije počela, a da su Crnogorci poznati kao šuterska ekipa, teško je bilo očekivati da sa skorom 3/ 14 s perimetra, odnosno, 23/ 56 iz igre, rezultat bude bolji.

Popravni protiv Ukrajine u Nikšiću biće mnogo težak. Gosti imaju pobjedu više, iako su ispod crte. Dolaze na krilima slavlja protiv do petka neporažene Španija, koja se dvaput poigravala s Crnom Gorom. Šuter LA Lejkersa Svjatoslav Mihailjuk je igrač sličan Osmanu, koji je vodio Tursku u Ankari. Crnoj Gori i crnogorskim ekipama problem su uvijek pravili dominantni centri. A Len iz Atlante sa 215cm, te Kravcov (212cm) koji nastupa u Španiji, mogli bi se naigrati.

Prije početka kvalifikacija cilj Crne Gore bila je druga faza. Ispunili su ga. Imajući u vidu kako se igraju „prozori“ tinjala je izvjesna nada da bi možda mogli do Kine. Veoma teško, ako je suditi prema prikazanom u Ankari.

A kad počne Euroliga, pa ostanu i bez pola ove ekipe…

Foto: Bojan Dubljević  na meču u Ankari (FIBA)