Stariji ljubitelji filma verovatno se sećaju „Kapetana Lešija“ koji je 1960. režirao Žika Mitrović. U tom akcionom filmu glavnu ulogu partizanskog kapetana, Albanca Ramiza Lešija, igrao je Aleksandar Gavrić. Film o borbi protiv ostataka balista neposredno posle Drugog svetskog rata punio je bioskopske dvorane širom nekadašnje Jugoslavije, a Aleksandar Gavrić postao je jedan od najpoznatijih glumaca šezdesetih godina prošloga veka.
Aleksandar Gavrić, proslavljeni srpski glumac, rođen je 28. maja 1932. u Beogradu.
Malo se zna da se ovaj rođeni Beograđanin pre nego što je postao glumac uspešno bavio košarkom, i čak igrao u prvenstvu Jugoslavije za ekipu Partizana. Idemo redom: počeo je da trenira u juniorskom timu Crvene zvezde zajedno sa Andrijaševićem, Ćurčićem, Borkom Jovanovićem… Neočekivano je 1948, kad mu je bilo 16 godina, napustio Mali Kalemegdan, i Beograd, i otišao u Suboticu. Nakon godinu dana vratio se u svoj rodni grad. Njegovi vršnjaci prerasli su juniorski tim, a u prvom timu Zvezde je bila velika konkurencija. Gavriću se učinilo da će više igrati ako pređe na drugu stranu Malog Kalemegdana – u Partizan.

Turneja po Grčkoj
Svojih pet minuta dočekao je 1952. godine. Partizan je između dva dela prvenstva otišao na turneju po Grčkoj na kojoj je tada dvadesetogodišnji Gavrić dobio i iskoristio šansu. Na toj turneji s Partizanom su, kao “pomoć prijatelja”, išla i dva košarkaša Crvene zvezde, Ladislav Demšar i Borislav Ćurčić, Gavrićev saigrač iz juniorskih dana u Zvezdi. Partizan je na toj turneju pobedio Sporting 47-37, Trinton 65-40, Panatinaikos 55-48, reprezentaciju Grčke 47-45 dok je tri meča izgubio: od Olimpijakosa 41-38, Paneliniosa 55-48 i na kraju od reprezentacije Grčke 66-44.
Gavrić se na ovoj turneji nametnuo treneru Partizana Božidaru Munćanu, koji ga je uvrstio u prvi tim odmah na povratku. Aca Gavrić je odigrao i tri meča u prvenstvu Jugoslavije. Debitovao je protiv ekipe BSK-a 26. juna 1952. Partizan je pobedio rezultatom 63-23. Evo i aktera tog meča.
Partizan: Munćan 1, Engler 12, Šaper, Stanković 15, Jovanović 11, Stojičević 13, Miladinović 5, Blagojević 4, Frimerman 2, Gavrić.
BSK: Kostić 2, Skenderović, Lučić 2, Tošić 5, Dimitrijević 1, Kladarin 3, Popović 2, Marinković 2, Stanković 4.
Igrao je Gavrić i u pobedi protiv Železničara iz Beograda, kad su crno-beli slavili rezultatom 57-37, kao i protiv Proletera iz Zrenjanina kad je bilo38-35 za Zrenjanince.
Sledeće, 1953. godine, upisuje Fakultet za pozorište i film. Zbog preklapanja nastave i treninga napustio je Partizan, ali ne i košarku. Onako za svoju dušu, kada su mu obaveze dozvoljavale, igrao je za mali klub Medicinar, člana Srpske lige.
Glumu je diplomirao 1956. Odmah odlazi u pozorište u Zadru, potom na odsluženje vojnog roka. Prvu ulogu na velikom platnu ostvario je te 1956. u filmu „Potraga“ . Dve godine je nastupao u zadarskom i splitskom pozorištu. Proslavila ga je uloga u filmu „Kapetan Leši“. Ljubitelji filma pamte ga i po ulogama u filmovima „Signali nad gradom“, „Marš na Drinu“, „X25 javlja“, „Obračun“, „Solunski atentatori“, „Vinetu“, „Bomba u 10 i 10“, „I bog stvori kafansku pevačicu“, „Operacija Beograd“,“ Mlad i zdrav kao ruža“, „Kad budem mrtav i beo“, „Nizvodno od sunca“,“ Žuta“, „Kamiondžije“.
Tragičan kraj
Na vrhuncu popularnosti tragično je stradao u saobraćajnoj nesreći 6. decembra 1972. godine na putu kod Inđije. Imao je samo 40 godina. Sa njim se u automobilu nalazila i njegova 18-godišnja prijateljica Jasmina Lisac, koja je takođe izgubila život. Gavrić se vraćao sa snimanja u jedan sat posle ponoći, i iz neobjašnjivih razloga prešao je na drugu stranu puta i sudario se s autobusom preduzeća „Vojvodina“ iz Novog Sada.
Ostale su brojne uloge i ova priča o njegovoj kratkoj košarkaškoj karijeri.

Photo: Twitter