Trener Crvene zvezde Milan Tomić ima izglede da bude upisan velikim slovima u istoriji ovog kluba. U debitantskoj sezoni osvojio je ABA ligu iako je imao izuzetno jaku konkurenciju u klubovima kao što su Budućnost, Partizan i Cedevita.
U plejof završnici, kada se odlučivalo o trofeju, ostao je zbog povreda bez dva najbolja igrača, Reglanda i Perperoglua, a opet osvojio trofej i vratio Zvezdu u Evroligu. Imao je cele sezone veru u svoje igrače, pružao im bezrezervnu podršku, stajao ispred njih kada su ih prozivali, a oni su mu na najbolji mogući način uzvratili. Na kraju su se zajedno popeli na košarkaški Olimp, na mesto namenjeno samo najboljima, samo košarkaškim bogovima, jer on i njegovi momci bili su protekle sezone bogovi košarke na ovim prostorima.

Učio je od najboljih, prvo kao igrač a potom i kao pomoćni trener. Od svakog šefa uzeo je ponešto i na kraju napravio sopstveni stil. Ali, da krenemo redom, od njegovih prvih košarkaških koraka.
Milan Tomić rođen je 24. jula 1973. u Beogradu. Košarkom je počeo da se baviti sa deset godina u Osnovnoj školi „Jovan Jovanović Zmaj“ kod svog profesora fizičkog Gorazda Polića, koji je bio i trener mlađih kategorija u Radničkom sa Crvenog krsta. U Radničkom je Milan počeo, prošao sve mlađe kategorije. Još kao kadet bio je uvršten u prvi tim Krstaša, gde mu je trener bio čuveni Slobodan-Piva Ivković. Radnički je tada igrao u Prvoj B ligi.
Tokom 1991. tražila ga je Crvena zvezda, nudila Dabića u zamenu, ali ga Radnički nije puštao. Te 1991. na poziv Olimpijakosa odlazi u Atinu. Ostaje tamo godinu dana, ali nije mogao da igra. Nakon godinu dana vraća se u Radnički, odigrao je tri meseca za „romantičare“ sa Krsta. U leto 1992. vratio se u Grčku, ponovo u Olimpijakos.
Te sezone u Grčkoj je mogao da igra samo jedan stranac, u Olimpijakosu je to mesto bilo namenjeno Žarku Paspalju, ali problem se rešava tako što Tomić uzima grčko državljanstvo. Trener Olimpjakosa Joanidis odmah je dao šansu talentovanom plejmejkeru koji je tada imao 18 godina. U sezoni 93/94 debitovao je u Kupu šampiona. Olimpijakos je došao do finala u Tel Avivu ali titulu je, posle dramatične završnice, uzeo Huventud sa Željkom Obradovićem na klupi.
Milan Tomić je sa Olimpijakosom u sezoni 1994/95 ponovo došao do finala Evrolige, ali je u Saragosi bio poražen od Reala iz Madrid, čiji je trener ponovo bio – Željko Obradović. Treća-sreća bila je u sezoni 1996/97 kada u Rimu Olimpijakos, pod vođstvom Dušana-Dude Ivkovića, konačno osvaja Evroligu. U finalu je savladana Barselona sa Sašom Đorđevićem, bilo je 73-58, a Milan Tomić je u finalu igrao 31 minut, dao 9 poena, imao 4 skoka i jednu asistenciju.
Od 1992. do 1997. sa Olimpijakosom je osvajao pet puta prvenstvo Grčke, a kup tri puta – 1994, 1997. i 2002.

Posle 13 godina u Olimpijakosu, 2005. mu je ponuđeno da završi igračku karijeru i pređe u trenere. Prihvatio je ponudu jer je svoju budućnost video u tom poslu. Dogovor je bio da ostane trener i za naredni period, ali dotadašnji predsednik kluba Kokalis odlazi, a klub prelazi pod ingerenciju Sportskog društva Olimpijakos čiji su čelnici i imali druge planove.
Tomić se tada reaktivirao i otišao u Italiju, gde igra za klub Aurora Basket Jesi, sa kojim ulazi u Prvu italijansku ligu. Nakon završetka sezone vraća se u Grčku, u Kolosos sa Rodosa, pokušava još da igra ali nakon mesec dana konačno završava karijeru.
Kada je Panajotis Janakis 2008. postao trener Olimpijakosa pozvao je Tomića da mu bude pomoćnik, i on se rado vraća u svoj klub. Nakon Janakisa, Tomić je radio i sa Dušanom Dudom Ivkovićem, Barcokasom (čak jedno kratko vreme bio i prvi trener nakon odlaska Barcokasa), i Sveropulosom. Kaže da je sa svima imao odličnu saradnju i od svakog je ponešto naučio.

Tomić je trebalo da postane trener Zvezde u sezoni 2017/18, ali zbog nekog čudnog spleta okolnosti, iako je sve bilo dogovoreno, nije se to i desilo. Na sreću pristalica „crveno-bele“ boje to se ostvarilo u leto 2018.
Crvena zvezda je Milanu Tomiću pružila šansu, a on je znao da je iskoristi. Ovo je tek početak, pred njim su godine trenerskog rada i nove titule. Put Milana Tomiča do klupe Crvene zvezde nije bio nimalo lak, ali obostrano strpljenje se isplatilo. Moglo bi se reći da je ova prva sezona samo početak duge i uspešne saradnje.
Photo: Euroleague, printscreen