Ne, nisam poznavao Šona Konerija. Nikad nisam razgovarao sa njim. Ali sam bio blizu njega. Kao što se kaže – “šest spratova dalje”. Uz to, znao sam nekog ko mu je bio blizak… i od toga ću napraviti ovu priču.
Bilo kako bilo, ser Šon Koneri je poživeo 90 godina, i sve ih je dobro “odživeo”. Ko je drugi mogao biti prvi Džejms Bond? Rodžer Mur, koji je bio Bond posle njega, odao mu je najveće moguće priznanje: “Postoji samo jedan Džejms Bond, i to je Šon Koneri!” Kad vaš najveći konkurent tako govori o vama, znate da ste dostigli vrhunac. Ali Šon Koneri je bio i mnogo više nego Džejms Bond.
Rođen je u Škotskoj, i kao Škot snažno je zastupao nezavisnost od Velike Britanije. I pored toga, kraljica ga je odlikovala medaljom viteza i dodelila mu titulu sera. Bio je, kako kažu, glumac među glumcima. Igrao je sa brojnim zvezdama: Kevinom Kostnerom, Harisonom Fordom i drugima. Igrao je sve moguće uloge: u komedijama, dramama, akcionim filmovima, detektivskim, policijskim i brojnim drugim. Nema mnogo glumaca koji bi mogli da pokriju tako širok spektar. Uz to, bio je atletski građen, pa je sa lakoćom igrao mnoge zahtevne uloge. Igrao je sa dušom, zato se i mogao adaptirati u različite uloge sa osećajem koji je bio potpuno prirodan. Da, činio je to sa lakoćom.
Siguran sam da svako od vas ima neki svoj omiljeni film sa Šonom Konerijem. Ja bih počeo sa njegovom ulogom u “Izlazećem suncu”, gde je bio stari detektiv, a društvo mu je pravila zvezda u usponu Vesli Snajps. Njih dvojica su hteli da uđu u zgradu u kojoj je bila žurka. Ogromni bodigard je preprečio vrata i rekao im da nisu dobrodošli, pritom stvaljajući prst na grudi. Šon je pogledao u Snajpsa, pa u onaj prst, pa opet u Snajpsa i rekao: “Ovo je napad”. U sledećem sekundu je jednostavno sklonio bodigarda. Drugi telohranitelj, koji se tu nalazio, ustuknuo je, podigao ruke u vis i poželeo im dobrodošlicu na žurku. “Ovo je napad”. Kao da je to izgovorio Džon Vejn, ili Klint Istvud.
A sad – priča. Išao sam u studio da komentarišem neku NBA utakmicu kasnih osamdesetih godina prošlog veka. Bilo je veče, i naletim na Pina Lokija, najčuvenijeg italijanskog filmskog “pozajmljivača glasa”. Pino je bio otac Marine Loki, supruge Valerija Bjankinija, jednog od najčuvenijih italijanskih košarkaških trenera. Poznavao sam Pina, dublirao je i Šona Konerija. Rekoh mu: “Pino, hajde da se našalimo sa sportskim novinarem Enrikom Kampanom. Zvao sam ga jednostavno Kampana. Kažem mu – i ja radim na imitacijama glasa. Kako bi bilo da se Kampani javi Džejms Bond?” Uzmem telefon i u slušalicu kažem: “Moje ime je Bond. Džejms Bond”.
Onda sam dao slušalicu Pinu, koji je rekao: “Nije loše, a?” A Kampana odgovori: “Dan, bilo je perfektno. Zvučao si baš kao Pino Loki!”
I Enriko Kampana je poznavao Pina Lokija, a bio je dobar prijatelj sa Bjankinijem. Ja sam povikao: “Kampana, priznajem, to nisam bio ja, nego Pino”.
Njih dvojica su još malo popričali, a onda mi je Pino pružio telefon. Kampana mi se obratio: “Pitersone! Ti si kriminalac! Napisaću o ovome članak u Gazeti delo Sport, i rasplakaćeš se zbog toga”. Pritom se smejao kao lud.
Eto, ako želite da imitirate pravog Mister Kula, ili Gospodina Opasnog, morate znati odakle početi: od Šona Konerija.
Photo: IMDB