Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (1)
- April 17, 2024
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
A sve je počelo ovako… Među važnim sporazumima postignutim na Prvoj konferenciji zemalja Evrope i mediteranskog bazena, održanoj u Minhenu 1957. godine, bio je jedan izuzetan: organizacija Coupe d’Europe des Clubs Champions (Evropski kup klubova šampiona), koji je prvobitno predložio francuski list L’Eqipe. Nakon razmatranja ovog predloga, FIBA, zajedno sa Košarkaškim savezom Čehoslovačke predstavila je svoj projekat na Evropskom prvenstvu nacija koje je održano u Sofiji juna 1957. Tek nešto kasnije (decembar 1957. u Gautingu, Nemačka) konačno je dato zeleno svetlo prvom Kupu šampiona u Evropi. Originalno, samo šest timova je trebalo da učestvuje na ovom premijernom turniru, ali ih je na kraju bilo dvadeset i tri, podeljenih u četiri geografske grupe (kako bi se skratilo takmičenje i smanjili putni troškovi). Prva utakmica u istoriji Kupa šampiona odigrana je 22. februara 1958. u Briselu, gde je Kraljevski Anderleht (iz Belgije) pobedio Ecelu Etelbruk (Luksemburg) rezultatom 82-43.
Igrane su prvo kvalifikacije da bi se na kraju, u samoj završnici našlo 8 ekipa koje su posle nastavile dalje igrajući po dva meča na ispadanje. Naš predstavnik u debitanskoj sezoni novog takmičenja je bila ljubljanska Olimpija, šampion države iz 1957. godine. Mora se napomenuti da je naša liga igrana u letnjem periodu usled nedostatka zatvorenih dvorana, a evropsko takmičenje je igrano tek na proleće što je predstavljalo otežavajuću okolnost za naš tim. Doduše, i kod drugih država bilo je problema koje će ekipe učestvovati, pošto je takmičenje počinjalo tek u martu. Tako su Turci čekali ko će biti prvak u tekućoj sezoni da bi se znalo ko će ih predstavljati u Kupu šampiona a za nas je to bilo bitno jer se već u februaru znalo da će Olimpija igrati protiv predstavnika Turske. Interesantno je da je pored ostalih predstavnika Evrope učešće uzela i ekipa iz Sirije, a kasnije to neće biti nimalo neuobičajno, da učestvuju klubovi iz Afrike ili Azije.
U prvoj fazi 16 ekipa je igralo između sebe, a 8 timova je čekalo pobednika iz tih kvalifikacija kako bi se odigrali mečevi osmine finala. Naš šampion je startovao 5. aprila 1958. u Istanbulu protiv šampiona Turske Modasporta pobedom 74-67. Treba imati u vidu da je u ono vreme domaći teren bio ogromna prednost tako da je bilo sasvim normalno da mnogo slabije ekipe pobeđuju na svom parketu. Jedino je bilo važno da taj poraz bude što manji kako bi se razlika mogla dostići u revanšu. A to “manjï” značio je poraz od 10-15 poena razlike. U ovom slučaju je razlika u kvalitetu bila tolika da su Ljubljančani praktično obezbedili prolaz već posle prvog meče. Prema očekivanju, najefikasniji kod Olimpije bio je kapiten Ivo Daneu sa 20 poena.
Ivo Daneu
Revanš je trebao da predstavlja običnu formalnost. Olimpija je prvo poluvreme dobila 31-18 i nastavak je trebao da predstavlja rutinsko otaljavanje posla. No, kad već domaće igrače nisu mogli da zaustave Turci, u laganom završetku meča omela ih je… kiša. Meč je prekinut pri vođstvu Olimpije 52-30 u 34. minutu. Zbog obilnog pljuska koji je onemogućio odigravanje meča do kraja, utakmica je prekinuta. Sutra je je odigrana nova, ispočetka, pred tek 1.000 gledalaca, a Olimpija je slavila 86-45 i plasirala se u osminu finala. Ponovo je briljirao Daneu sa 27 poena, a velku pomoć je imao u Škerjancu koji je postigao 20 koševa. A tamo ih je čekao Akademik iz Sofije.
Danas bi mnogi rekli “ah, Bugari, to će biti lako” ali onda bugarska košarka nije bilo što je danas. Ilustracije radi, na EP u Sofiji 1957. Bugarska nas je dobila lagano sa 23 poena razlike i na kraju osvojila srebrnu medalju (mi smo bili 6.), a 1959. su nas pobedili sa 8 poena razlike i na kraju bili peti, a mi smo osvojili tek 9. mesto.
Na osnovu toga, s pravom se može reći da je u te duele Akademik ušao kao favorit. Prvi meč u Sofiji je potpuno ispunio očekivanja ljubitelje košarke. U prvom poluvremenu Ljubljančani su vodili i sa 12 poena razlike, a poluvreme je završeno vođstvom gostiju 43-37. Vrlo brzo, već posle par minutu u drugom delu, Bugari izjednačuju i praktično do samog kraja nijedna ekipa nije uspela da se odlepi. U samom finišu pri rezultatu 81-79 Olimpija je imala dva bacanja, prvo su iskoristili a drugo, po svemu sudeći, namerno promašili zadovoljni rezultatom i ne želeći da meč ode u produžetak pa da onda, eventualno, dožive ubedljiviji poraz. Kod Ljubljančana su odlični bili Dermastija (19), Kristančić (17) i Daneu (15). U tom trenutku činilo se da su vrata četvrtfinala širom otvorena.
No, da li je u pitanju bila samouverenost Ljubljančana, ili ipak razlika u kvalitetu, ali Bugari su pokazali da su “tvrd orah”. Prvo poluvreme su dobili sa 6 razlike i već tada se videlo da se meč ne odvija u željenom pravcu. I umesto da u drugom delu domaći podignu kvalitet igre, oni su bili još slabiji i na kraju je Akademik ubedljivo slavio 80-64. Daneu sa 27 poena je ostao nekako usamljen i bez pomoći saigrača pa nije mogao da se sam suprotstavi kvalitetnijem suparniku. Na taj način završeno je učešće našeg predstavnika u prvom takmičenju u Kupu šampiona, porazom u osmini finala od kasnijeg finaliste tog takmičenja Akademika iz Sofije.
Riga, pobednik prvog Kupa šampiona
OLIMPIJA: Kandus (4/26), Jelnikar, Bajec (2/4), Škerjanc (4/46), Kapelj (1/6) Poljšak (1/4), Brišnik (4/17), Debevc, Dermastija (4/43), Daneu (4/89), Kristančić (4/46), Lokar (4/23).
Photo: X, FIBA