Početna ISTORIJADarko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (21)

Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (21)

od Darko Bjelobaba
19 pregleda

KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA

Priliku da se oproba u sezoni 1977/78 u Kupu šampiona dobio je ponovo naš najuspešniji tim u evropskim takmičenjima Jugoplastika iz Splita. Dugogodišnji legendarni kapiten Rato Tvrdić se oprostio od aktivnog igranja, a kao zamena stigao je mladi Peter Vilfan čija je zvezda tek trebala da zablista na košarkaškom nebu Evrope.

U kvalifikacionoj grupi start je bio prilično bled. U Splitu je Honved dobio prvo poluvreme pa su zazvonila zvona za uzbunu. U nastavku su se Splićani trgli i na kraju dobili sa 103-89. U drugom kolu naš predstavnik je ostvario, kako će se ispostaviti, ključnu pobedu za prolaz. Ubedljivo je savladan Panatinaikos sa 102-74, Vilfan je uspešno debitovao sa 28 poena. Potom je važna pobeda ostvarena u Vroclavu gde je je domaći Slask položio oružje pred Jugoplastikom. Staloženom igrom u finišu ostvarena je pobeda sa 91-85. Utakmica u Budimpešti je dobijena mnogo lakše nego što je to rezultat pokazao 102-84 jer su igrači iz drugog plana Dukan i Kruščić sjajno iskoristili ukazanu šansu.

Poučeni lošim iskustvom Partizana, Jugoplastika je morala biti oprezna pred gostovanje u Atini. Odigrali su dovoljno dobro da ne dovode u pitanje prednost iz utakmice odigrane u Splitu pa su poraženi sa 82-95. U poslednjoj utakmici Slask je prilično namučio Splićane. Ipak, na kraju je bilo sigurnih 99-83 i obezbeđen je prolaz u polufinalnu grupu. Lakši deo posla je obavljen.

U grupi, prvi meč i pravi spektakl. Našeg  prvaka predvodio je iskusni Jerkov i fantastični Vilfan kojima je odlično asistirao Grgin, pa su uspeli  da poraz pretvore u pobedu. Izvanredna gostujuća ekipa Makabija, sastavljena mahom od Amerikanaca, bivših profesionalaca i univerzitetskih igrača, već u 16. minutu je vodila sa 17 poena prednosti. Činilo se tada da će „žuti“ pretrpeti visok poraz. Jugoplastika počinje nastavak sa fanatičnom upornošću, odličnom zonskom odbranom i smirenim napadom. Prednost gostiju počela je da se topi, polako ali sigurno. Kulminacija nastaje u poslednja dva minuta kada se Jugoplastika približila na dva poena. Na samo tri sekunde pre kraja arbitri sviraju prekršaj nad Jerkovim koji ima tri slobodna bacanja (tj. 2+1) kod stanja 111-110 za goste. Od tri lopte Jerkov je dve pogodio i svojoj ekipi doneo pobedu 112-111. Veličanstveni Pero Vilfan je postigao 44 poena i odigrao maestralnu partiju kakvu Gripe odavno nisu videle.

Peter Vilfan

Posle ovakvog uspeha, igrači Jugoplastike su prilično uzleteli pa im je bilo potrebno malo prizemljenje. Ali, u Madridu ih Real nije samo prizemljio nego su tako tresnuli o pod da su dobro zapamtili. Doživeli su najubedljiviji poraz otkada igraju u evropskim takmićenjima 77-116. Od početka Real je igrao pod punim gasom i njihova prednost je samo rasla. Iskusni Brabender i centar Rulan su se prosto poigravali sa odbranom Splićana. Trener Skansi je posle meča bio baš ogorčen neodgovornom igrom svog tima.

Oslabljena neigranjem povređenog Krstulovića, Jugoplastika se na svom terenu potom baš namučila protiv Asvela. Prvo poluvreme je proteklo u prilično izjednačenoj igri pa su na odmor otišli samo sa 4 poena prednosti. U drugom delu je Vilfan zbog tri lične neko vreme bio na klupi što su gosti iskoristili i poveli sa pet poena prednosti. Tek kad je Skansi odlučio da njegova ekipa zaigra zonsku odbranu Jugoplastika je stigla i prestigla vođstvo Asvela. Protiv takve odbrane Francuzi su bili neprecizni sa distance i Jugoplastika je na kraju slavila pobedu sa 89-85. Odlično je funkcionisao tandem Vilfan (28) i Jerkov (26).

Protiv najslabijeg tima u grupi Alvika iz Švedske bodovi su bili već ranije upisani ali se to, kako već obično biva, pokazalo kao greška. Košarkaši švedskog prvaka su bili veći deo meča u vođstvu, u prvom delu i sa 11 poena prednosti a na odmor su otišli sa vođstvom 53-46. U drugom delu su Splićani zaigrali brže a posebno su bili bolji u skoku. Kada su u samom finišu poveli sa 95-90 činilo se da je pobednik odlučen. Međutim, uspeli su gosti da se približe pa su tek pogoci Vilfana i Tudora uspeli da im slome otpor i donose zlata vrednu pobedu  105-94. Opet je bez greške funkcionisao duo Vilfan (30) i Jerkov (26).

A onda je Jugoplatika priredila pravu senzaciju. Mlada ekipa iz Splita savladala je petostrukog prvaka Evrope Mobilđirđi iz Varezea i to na njihovom parketu. Italijani su bili izraziti favoriti i Splićani su se pribojavali da ne dožive katastrofu kao u Madridu. Međutim, izvanrednom taktikom, pametnom i požrtvovanom igrom gosti iz Splita su nadmašili sebe i svog renomiranog protivnika. Tokom čitavog meča vođena je ravnopravna borba gde naš šampion nije dozvolio asovima kao što su Bob Mors, Dino Menegin, Jelverton i ostali da se razmahnu i pokažu sav svoj raskošan repertoar. Pobeda 83-79 je zasluga svih aktera, ali po ko zna koji put mora se izdvojiti učinak Vilfana (29) i Jerkova (22). Posle prvog kruga Jugoplastika je imala bilans od 4-1 i vrata raja su se otvorila pred njima. Ali, iz nekog razloga oni su odlučili da uđu na ona druga…

Nije da se baš očekivala pobeda u Tel Avivu ali, da im je pružena šansa, što da ne… Ovako, korektna igra i suđenje bilo je samo do 15. minuta. Rezultat je bio izjednačen pa je trener domaćih Klajn naredio oštru igru koja je više ličila na ragbi nego na košarku. Kondiciono slabiji domaći tim dobija desetak tajmauta umesto predviđena dva u drugom poluvremenu jer publika ubacuje stalno predmete na teren (izveštač navodi kikiriki i cveće što zvuči pomalo… zabavno) pa su prekidi česti. Sve je to veoma dekoncentrisalo igrače Jugoplastike što koristi Makabi za ubedljivu pobedu 94-74.

I dok je ovaj poraz bio već ukalkulisan, protiv Reala se očekivala pobeda. I Jugoplastika je dobro odigrala prvo poluvreme, u 14. minutu je bilo 10 poena razlike a na odmor se otišlo sa 41-35. I u nastavku domaćin ne dozvoljava Špancima da ih stignu. Tada trener Lolo Sainz naređuje oštriju igru koju sudije tolerišu i postaje jasno da su Splićani – otpisani. U zadnjih šest minuta rezultat je 12-1 za Real koji na kraju pobeđuje sa 77-72. Devet sekundi pre kraja živci svima popuštaju. Jerkov prvo neopravdano dobija ličnu, pa tehničku, i na kraju zbog prigovora i isključenje. Pa Skansi ne želi da uvede petog igrača no ipak se utakmica nekako završava. I publika je bila ogorčena pa je svega bilo posle utakmice.

Ako se za ovaj poraz moglo naći opravdanje u lošem suđenju, za katastrofu u Vilerbanu nema isprike, što bi rekla braća Hrvati. Francuzi su igrali odlično, stalno su vodili i njihova nadmoć je u drugom poluvremenu još više došla do izražaja. Košarkaši iz Splita su u prvom delu još nekako održavali rezultatsku ravnotežu ali su u drugom delu potpuno podbacili spoljni igrači. Katastrofalan poraz od 82-112 je praktično značio i oproštaj od borbe za drugo mesto i plasman u superfinale.

A onda je usledila sramota za jugoslovensku košarku u Stokholmu. Tim koji je dotad doživeo sve poraze uspeo je da nanese poraz ekipi koja je, da zlo bude veće, bila bodrena od praktično cele hale koju su ispunili naši zemljaci na privremenom rau u inostranstvu, kako se to nekad govorilo. Prvo poluvreme je Jugoplastika još dobro i odigrala, vodila sa 10 poena razlike pa je onih četiri viška na poluvremenu bilo čak i nezadovoljavajuće. I tako je bilo do 29. minuta kada su domaći zaigrali zonu, Splićani potpuno posustali a Jerkov nekako ostao odsečen ispod koša. Ovim porazom od 100-87 Jugoplastika je ne samo definitivno izgubila šanse za prolaz već je i ukaljala ugled jugoslovenske košarke.

Ono što je trebao da bude spektakl pretvorio se samo u jedan revijalni meč bez ikakvog rezultatskog značaja. Italijani su već obezbedili plasman u superfinale, a Jugoplastika je ostala i bez teorijskih šansi. Tako je pred 3.000 ljudi odigran meč bez jačih odbrana u kojem je Jugoplastika pobedila Mobilđirđi sa 117-95. To je bila prilika za Dukana (24), Tudora (23) i Grgina (22) da se istaknu. Na taj način Splićani su se pobedom oprostili od takmičenja u kojem su realno mogli da ostvare i mnogo bolji rezultat.

JUGOPLASTIKA: Tudor (15/155), Cikotić, Kruščić (10/81), Jerkov (15/342), Vučica (2/8), Vlatković (1/2), Vilfan (15/316), Dukan (12/103), Bratić (6/25), Krstulović (10/155), Bulanović (7/30), Grgin (16/260).

KUP POBEDNIKA KUPOVA

U Kupu pobednika kupova zaigrao je Kvarner iz Rijeke kao prošlogodišnji finalista domaćeg kupa kojeg je osvojila Jugoplastika. Splićani su, kao osvajači duple krune, zaigrali u Kupu šampiona, a Riječanima je ostalo ovo nižerangirano takmičenje. Nažalost, i u ovo se može reći da su zalutali.

Ekipa Kvarnera

U osmini finala rival im je bio Šopron iz Mađarske. Posle minimalnog poraza od jednog poena na gostovanju, u revanšu su košarkaši Kvarnera pobedili sa 88-78 u ne naročito kvalitetnoj utakmici i plasirali se u četvrtfinalnu grupu.

Tamo su im rivali bili Den Boš, francuski Kaen i Gabeti iz Kantua. Ispostaviće se da je ovo bio njihov krajnji domet jer su ostvarili samo jednu pobedu, protiv Kaena u Rijeci, i pet prilično ubedljivih poraza pa su završili kao poslednji u grupi. Pilepić, Miličević, Grabovac, Maslak, Jugo… ostaće zapamćeni kao deo jedne generacije koja je prva dovela evropske timove u Rijeku.

KVARNER: Marjanović (3/8), Pilepić (7/124), Kurelić (4/25), Bradarić (5/45), Sagadin, Miličević (7/85), Maslak (8/75), Grabovac (8/110), Ercegović (6/41), Poljak (7/46), Jugo (8/92).

KUP RADIVOJA KORAĆA

U Kupu Radivoja Koraća ove godine su nas predstavljala četiri kluba… OKK Beograd, Cibona, Bosna i Partizan. S obzirom da su se te sezone za titulu našoj ligi borili Bosna i Partizan moglo se reći da nas je jaka postava reprezentovala..

OKK Beograd je lako prošao prvo kolo kvalifikacija uprkos minimalnom  porazu u Gracu. U revanšu naš tim je slavio sa 48 poena razlike i to je bilo jedino vredno pomena.

OKK Beograd 1978.

U grupi su ih čekali Huventud, Kseroks iz Milana i nemački Hagen. Nije naš tim ostavio toliko loš utisak, na kraju su imali tri pobede i tri poraza ali to nije vredelo pošto je u tom trenutku prejaki Huventud ostvario svih šest pobeda i plasirao se u polufinale. Može se reći da Blaž Stojanović, Nebojša Nikolić, Milovan Simendić, Sreten Đurić, Rajko Žižić… nisu obrukali svoje slavne prethodnike koji su nekada harali Evropom.

OKK Beograd: Stojanović (8/175), Žižić (4/93), Nikolić (8/116), Ristanović (5/34), Đurić (8/87), Bizjak (7/38), Simendić (7/107), Maroević (8/41), Gavrilović (4/16), Spasojević (3/10).

Cibona se baš namučila protiv Hapoela iz Ramat Gana. U Izraelu su doživeli minimalan poraz 83-85 pa se činilo da ih u revanšu čeka lak posao. Iako su u Zagrebu domaći stalno bili u vođstvu meč je do kraja bio napet i dramatičan. Izraelci se nisu predavali ali najviše zahvaljujući Pavličeviću i Ljubojeviću domaćini pobeđuju 109-103.

Andro Knego

U grupi sa poljskom Resovijom, Olimpijom iz Milana i Le Manom, Cibona se odlično držala, ostvarila četiri pobede i dva poraza. No, ta dva poraza su bila ubedljiva upravo od direktnih rivala – Olimpije i Le Mana. Na kraju je napravljen krug, sva tri tima su imali po četiri pobede ali su Zagrepčani najlošije stajali što se tiče koš razlike. No, trener Novosel nije bio nezadovoljan, polako je selektirao tim koji će tek sledećih godina krenuti u žetvu trofeja.

CIBONA: Ćuk, Petrović (8/89), Perović (1/2), Ljubojević (8/135), Pavličević (8/77), Rukavina (7/34), Abveršek (6/55), Knego (8/177), Mohorović (4/35), Mofardin (4/6), Nakić (8/119).

Bosna nije imala problema u osmini finala protiv Istanbula jer je protivnik… odustao. Tako su obe utakmice registrovane službenim rezultatom. Grupa je bila solidna – francuski Berk, Inter iz Bratislave i Skavolini iz Pezara.

Ispostaviće se da će dueli između Bosne i Berka odlučivati o putniku u polufinalu. Već prvi duel u Sarajevu pokazao je da su u pitanju dva tima podjednakIh kvaliteta. Jedino što Francuzi nisu imali a Sarajlije jesu je – Mirza Delibašić. Popularni Kinđe pružio je jednu od svojih fantastičnih partija, postigao je 50 poena, i samo zahvaljujući njemu Bosna je pobedila sa 116-107.  Francuzi su se pokazali kao čvrsta ekipa i ozbiljan kandidat za prvo mesto. U sledećem kolu protiv Intera u Bratislavi Bosna je vrlo efikasnom igrom pobedila sa 115-100. Protiv najslabije ekipe u grupi bila je neophodna pobeda ako se želelo u polufinale. U trećem kolu deklasirana je simpatična ali nedorasla (kako ju je ondašnja štampa okarakterisala) ekipa Skavolinija iz Pezara. Samo u prvih osam minuta gosti su uspevali da održe rezultat a zatim je Bosna preuzela igru u svoje ruke i predvođena istinskim asom reprezentativcem Delibašićem na kraju slavila ubedljivu pobedu sa 116-91. Žiri novinara je za najboljeg igrača proglasio Mirzu Delibašića koji je na poklon dobio ručni časovnik.

Mirza Delibašić

Ključni meč je bio revanš u Francuskoj. Uprkos porazu od sedam poena Sarajlije mogu biti zadovoljne jer je razlika bila manja od prednosti koju su ostvarili u prvom meču. Bilo je kriza u drugom delu pa su jedva uspeli da sačuvaju rezultat koji im odgovara. Nezadovoljni navijači domaćeg tima su na kraju utakmice provalili na teren pokušavajući da se obračunaju sa sudijama. Reakcijom policije izbegnut je veći incident.

Protiv Intera umesto lake pobede bilo je poprilično mučenje. Pružili su žilav otpor, na poluvremenu vodili sa šest poena prednosti ali su na kraju sjajni Delibašić (34) i Varajić (27) preokrenuli rezultat i doneli pobedu sa 96-84. Poslednji meč u grupi protiv Skavolinija nije imao takmičarski značaj jer je Bosna već obezbedila plasman u polufinale. Poraz od 89-96 nije pomutio zadovoljstvo Sarajlija jer je glavni cilj ostvaren – plasman u polufinale.

U polufinalu su sledili dueli protiv Olimpije iz Milano. Italijani su imali možda nešto slabiji sastav nego prethodnih sezon ali je i dalje to bio neugodan rival. Na prvom meču oba tima su nastupila oslabljena, domaći bez glavne vedete Majkla Dantonija, a Bosna bez prvog centra Ratka Radovanovića. Utakmica je u celini bila vrlo interesantna, obilovala je lepim akcijama i bravuroznim potezima, posebno Mirze Delibašića. Iako su većim delom meča imali prednost gosti su u finišu poklekli najviše zahvaljujući gruboj igri domaćih i lošem suđenju. Ipak, rezultat 76-79 davao je Bosni više nego dobre šanse u revanšu.

A na njega su igrači Olimpije izgleda došli unapred pomireni sa neuspehom. Opet bez Dantonija, pred 6.000 navijača u Skenderiji, kao da nisu videli način kako bi mogli ostvariti povoljan rezultat. Zato su gledaoci imali priliku da uživaju u izvanrednim akcijama igrača Bosne koji su svoje navijače dovodili u pravi delirijum oduševljenja. Pobeda “studenata” od 101-81 došla je kao plod zrelije igre i superiornosti nad razbijenom italijanskom ekipom. Bosna postiže svoj najveći uspeh, plasman u finale Kupa Radivoja Koraća.

BOSNA: Krvavac (8/39), Đogić (8/68), Benaček (7/27), Bosiočić (9/35), Izić, Radovanović (8/118), Ostojić (1/4), Varajić (9/188), Delibašić (9/303), Zrno (3/5), Hadžić (6/22), Pešić (9/97).

Naš poslednji predstavnik je Partizan koji opet katastrofalno startuje u Evropi, dozvoljavaju da ih belgijski predstavnik Andreleht ubedljivo savlada sa 98-80. Upravo zbog iskustva od prošle godine očekivalo se da će crno-beli imati mnogo ozbiljniji pristup ali uzalud. Težak posao ih je čekao u revanšu. U Beogradu Kića i Praja su morali da pokažu najbolju verziju sebe ne bi li stigli zaostatak iz prvog meča. To što su uspeli pokazuje samo da su Belgijanci ekipa skromnog kvaliteta pa je tim čudnije kako su u prvom meču postigli tako ubedljivu pobedu. Dalipagić sa 45 poena, Kićanović sa 30 i Jadran Vujačić sa mnogo skokova pod oba koša su najzaslužniji za pobedu od 110-87 i prolaz u grupnu fazu.

 Prvi rival bila je francuska Nica, i to na Azurnoj obali. Poraz kao poraz nikad nije prijatan, ali je ovaj barem bio minimalan 96-98, pa je davao nadu pred nastavak takmičenja. I Kićanović (19) i Dalipagić (22) su odigrali svoj najslabiji meč pa je tim više ovakav rezultat sasvim prihvatljiv.

Na domaćem terenu nisu bili dozvoljeni kiksevi. AEK iz Atine se predstavio kao tim skromnih mogućnosti pa je čitav meč za Partizan praktično predstavljao pucački trening. Otuda i relativno mršava pobeda protiv slabijeg protivnika od 93-78. Kuriozitet je da Dalipagić nije ulazio u igru u drugom delu, što je on objasnio time da je to bila taktička odluka, a pomoćni trener Dušan Ivković da se “nije osećao psihički spreman”. Sledeći je bio Emerson, ali ne onaj slavni iz Varezea već iz Đenove. Prvi deo meča treba što pre zaboraviti jer su Kićanović i Dalipagić bili odlično čuvani. Posebno je podbacio Kića koji je promašio prvih deset šuteva što mu se baš retko dešavalo. U nastavku se Partizan razmahao, nametnuo snažan tempo i sve se odvijalo kako je želeo. Ubedljivih 100-78, najefikasniji Dalipagić 33 i Kićanović sa 24 poena.

Najvažniju utakmicu u grupi, protiv Nice, Partizan je dočekao lišen pomoći povređenog Kićanovića. Uz to, čitav tim je bio premoren jer se nalazio u seriji teških utakmica. No, zahvaljujući podršci 4.500 navijača u Hali sportova crno-beli su posle izjednačenog prvog zaigrali mnogo bolje u drugom poluvremenu.  Publika je frenetično bodrila svoje ljubimce, halom se orilo “Jugoslavija, Jugoslavija”. Najviše ovacija je dobio mladi Miško Marić koji se kao šilo probijao kroz odbranu gostiju. Pobedom 99-85 ostvarena je prednost u međusobnom duelu najviše zahvaljujući Dalipagiću (32) i Mariću (29).

Dražen Dalipagić

Potom je Partizan vrlo sigurnom igrom slavio u Atini protiv AEK-a 99-88 i obezbedio plasman u polufinale. Crno-beli su sve vreme bili u vođstvu, najviše 15 a najmanje 5 poena, uglavnom bodovi su osvojeni a to je bilo najvažnije. Sjajno je odigrao tandem Kića (38) i Praja (31). Poslednje kolo je bilo formalnost pa otud  poraz od Emersona 86-94. Dalipagić nije ni otputovao u Đenovu pa je priliku iskoristio Dule Kerkez da sa 20 poena postigne lični rekord u sezoni.

Dušan Kerkez

U polufinalu ih je očekivao pravi spektakl. Rival je redovni suparnik naših klubova Huventud iz Badalone. Igraju u fantastičnoj formi, lider tima je naš raprezentativac Zoran Moka Slavnić koji će španskom timu na kraju ove sezone doneti drugu šampionsku titulu u prvenstvu Španije. Crno–beli su dobro počeli vodeći u prvih pet minuta sa dva do tri koša razlike. Međutim, predvođeni izvanrednim Slavnićem domaći su uspevali da razbiju odbranu gostiju i da u 16. minutu povedu čak sa 19 poena. U ovom periodu Dalipagić je odigrao dosta slabo, Žeravica ga je povukao na klupu pa je ostatak tima zaigrao angažovanije i prednost su smanjili na osam poena. U drugom delu stvari su se još bolje odvijale pa su košarkaši Partizana u 32. minutu razliku smanjili na samo jedan poen. Međutim, u poslednjem minutu ovog uzbudljivog meča domaćini su ponovo zaslugom Slavnića stekli prednost od pet poena (114-109). Trener Partizana Ranko Žeravica je zadovoljan rezultatom bio veliki optimista pred revanš. U ekipi Partizana najbolji je bio Kićanović, dok je Dalipagić i pored toga što je postigao 32 poena odigrao ispod svojih mogućnosti.

U revanšu crno-beli su dugo slamali otpor Huventuda. Možda ih je poraz od samo pet poena u Badaloni zavarao pa nisu zaigrali punom snagom. Jer, posle vođstva 20-10 u 7. minutu samo šezdesetak sekundi kasnije bilo je 22-21, da bi neizvesnost potrajala do samog kraja. Navijači su bili veliki Partizanov saveznik i stvorili su fantastičnu atmosferu. Bodrili su svoje ljubimce bez prestanka ali ih je zeblo srce do samog kraja, bez obzira što je najbolji igrač gostiju Slavnić izašao u 35. minutu zbog pet ličnih grešaka. I tada je naš tim imao mali pad ali se srećom brzo oporavio i na kraju slavio sa 107-95. Španci su bili kivni na sudije smatrajući da su grubo oštećeni. Ipak, u pitanju je bilo loše suđenje na obostranu štetu. Uglavnom, sledilo je veliko finale dva naša tima u Banjaluci.

Počasni predsednik FIBA Viljem Džons predao je “Zlatnu levicu”  kapitenu Partizana Draženu Dalipagiću za trijumf u takmičenju koje nosi ime našeg tragično preminulog asa Radivoja Koraća. Šampionsko znamenje stiglo je u prave ruke. Jer, najbolji pojedinac divovske bitke bio je zaista junak velike predstave sa neverovatnim zapletima, ona će se sigurno najviše pamtiti po njemu. Svojom desnicom Praja je srušio snove Bosne, neuhvatljiv, nenadmašan virtuoz i skakač najviših visina, mađioničar s loptom, potvrdio je epitet najboljeg košarkaša Evrope. Najviše zahvaljujući njegovoj nadahnutoj igri crno-beli su ostvarili veliki uspeh – 117-110.

Početak meča je apsolutno pripao Partizana i u petom minutu vodili su sa 17-3. Bosna je bila na ivici nokauta ali uspeva da uzvrati. Potom Partizan preživljava teške trenutke. Sad oni pružaju slab otpor pa Sarajlije u 19. minutu vode sa 50-41. U nastavku se borba rasplamsala do usijanja. Semafor pokazuje prednost čas za jedne, čas za druge. Trofej se čas približavao čas udaljavao od rivala i tako naizmenično dok srca navijača kucaju sve ubrzanije a vreme ističe. Trideset sekundi pre kraja Partizan vodi sa 101-97 i čini se da je prednost nedostižna. Navijači beogradskog tima već počinju sa slavljem. Ali se igrači Bosne ne predaju i meč odlazi u produžetak. U tih pet minuta ključan je bio izlazak iz igre zbog pet ličnih Radovanovića, Varajića i Đogića. Otpor Sarajlija je slomljen i Partizan pobeđuje 117-110. Potpuno nestvarna partija Dražena Dalipagića, strelca 48 poena, uz podršku Kićanovića koji je postigao 35 poena. Potpuno su nadmašili Bosnin dvojac Delibašić (32) i Varajić (22). Tako je Partizan osvojio prvi evropski trofej.

PARTIZAN: Todorić (11/87), Kićanović (10/302), Krečković (4/0), Kerkez (10/72), Petrović (11/75), Rastović (5/0), Babić (7/6), Marić (11/150), Vujačić (10/46), Beravs (11/16), Pešić (5/15), Dalipagić (10/328).

Nastaviće se

Photo: FIBA, X

Možda će vas interesovati

1 komentar

oliver nedeljković September 14, 2024 - 17:57

Glavna slika uz tekst nije iz sezone 1977-78 nego je na slici ekipa Partizana iz sezone 1978-79 i to poslije pobjede u finalu domaćeg Kupa protiv Zadra

Odgovori

Ostavite komentar