Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (22)
- September 18, 2024
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
Posle prošlogodišnjeg finala Kupa Radivoja Koraća koje se izgubili tek posle produžetka, sarajevska Bosna je sa skromnim ambicijama u sezoni 1978/79 krenula u debitanski nastup u Kupu evropskih šampiona. Razlog za to je odsustvo dvojice ponajboljih igrača – Žarka Varajića koji je otišao u JNA, i Mirze Delibašića koga je kičma mučila još od Svetskog prvenstva u Manili. Pa ipak, šampion zemlje svetskog prvaka ne sme nikada da unapred istakne belu zastavu.
Četvrtfinalna grupa je i za tako okrnjen sastav našeg šampiona trebalo da predstavlja lak zadatak. Dve lake i ubedljive pobede na domaćem terenu protiv AEL-a (Limasol) i Partizani (Tirana) su i nagovestile takav ishod. U Brnu je zatim usledilo blago ateriranje na zemlju. Iako su na poluvremenu vodili sa devet poena razlike, u nastavak su ušli opušteno što je Zbrojovka iskoristila i na kraju slavila sa 90-89. Ništa strašno ali ipak upozorenje da se uvek mora igrati maksimalno ozbiljno. Posle još jedne lagane pobede protiv Kiprana na njihovom terenu sa 98-47 sledilo je neugodno gostovanje u Tirani. Partizani su ubedljivo savladali Zbrojovku tako da je Bosna morala da da sve od sebe da bi pobedila. Tako su i odigrali pa su pobedom 78-76 načinili su presudan korak ka plasmanu u polufinalnu grupu. Trebalo je još na kraju pobediti Zbrojovku sa bilo kojom razlikom. Najbolja pozivnica za navijače bila je vest da se u ekipu vraća rekovalescent Mirza Delibašić pa je 6.000 gledalaca ispunilo dvoranu Skenderije. Kinđe je igrao samo prvih 11 minuta i za to vreme je postigao 19 poena tek da pomogne drugovima da prevaziđu početnu nervozu. Onda se vratio u samom finišu da bi Bosna mirno privela utakmicu kraju i pobedila sa 105-97. Tako su Sarajlije sa 5 pobeda i samo jednim porazom osvojili prvo mesto i plasirali se u polufinalnu grupu.
Igrači Bosne sa trenerom Tanjevićem
Tamo su ih čekali evropski košarkaški divovi kao što su Real, Makabi i Emerson ali to mladi sastav Bosne izgleda nije previše impresioniralo. I to su pokazalo već u prvom susretu kada su u Skenderiji, pred 7.000 gledalaca, dočekali slavni Real iz Madrida. Sa asovima kao što su Brabender, Ščerbijak, Rulan, Korbalan… činilo se da su nepobedivi. Ali, tokom čitave utakmice igrači Bosne su izgarali na terenu i svoju nadmoć su iskazivali prednošću koja je je u pojedinim trenucima iznosila i desetak poena. Ni Real se nijednog trenutka nije predavao i uvek je nekako sustizao tu prednost. Regularni deo meča je završen sa 100-100 pa se igrao produžetak. Više živaca u tih pet minutu imaju Sarajlije i na kraju slave sa 114-109 na opšte oduševljenje domaće publike. Erupcija radosti se kasnije prenela iz Skenderije na čitav grad. Fantastični Delibašić (33 p) i povratnik iz JNA (iz zdravstvenih razloga ranije je demobilisan) Žarko Varajić (18 p) doneli su značajnu pobedu i pokazali da se Bosna može ravnopravno nositi sa svim timovima u grupi.
Bar se tako činilo posle prvog duela. A posle meča u Tel Avivu nismo više bili tako sigurni u to. Mada, pred 10.000 grlatih navijača malo se koja ekipa proslavila u Izraelu. Oba tima su počela utakmicu nervozno uz puno grešaka i promašaja. Onda se Makabi prvi stabilizovao i predvođeni 210 cm visokim Perijem i vrlo dobrim Mikijem Berkovicem u 17. minutu je poveo sa 15 koševa razlike. U drugom poluvremenu košarkaši Makabija nastavili su istim tempom. Prednost je stalno rasla da bi u 35. minutu iznosila 28 poena razlike. To je bio kraj svim nadama Sarajlija i konačnih 97-70 opomena da mora mnogo bolje ako se želi neki bolji rezultat.
Meč protiv Huventuda odigran je u maloj dvorani Skenderije pred 2.000 ljudi. Špancima nisu cvetale ruže u domaćem prvenstvu pa su u Kupu šampiona tražili šansu za rehabilitaciju. Izvanredna ekipa predvođena Zoranom Slavnićem predstavljala je izuzetno opasnog i do kraja meča ravnopravnog protivnika razigranim Sarajlijama. Bosna je na kraju uspela da osvoji nova dva boda sa minimalnom pobedom 85-84 uz izuzetnu partiju Ratka Radovanovića koji je postigao 28 poena.
Bosna nastavlja da igra po sistemu toplo – hladno. Na gostovanju u Varezeu opet su doživeli ubedljiv poraz. Domaći su već u sedmom minutu imali prednost od pet poena i stalno je povećavali. Samo sredinom drugog poluvremena Bosna je uspela da smanji prednost i podgreje nade da će eventualno iznenaditi favorita. Međutim, sa nekoliko nepreciznih šuteva Sarajlije su omogućile domaćinu da ponovo uspostavi razliku od 13 poena i na kraju dobije meč sa 19 poena prednosti. Najbolji kod domaćih je bio Amerikanac Bob Mors koji je postigao 34 poena, dok je kod Sarajlija najefikasniji bio Varajić sa 23 poena.
Protiv najslabijeg tima u grupi Olimpijakosa očekivala se sigurna pobeda. Gosti su doputovali sa svega osam igrača i u toku meča nisu izvršili nijednu jedinu izmenu. Ipak, domaći igrači su igrali zbunjeno, pravili početničke greške I na kraju ostvaruju pobedu sa minimalnom razlikom 72-69. Jedino vredno su ovojena nova dva boda. Posle prvog kruga Bosna je delila prvo mesto sa Realom i Emersonom jer svi su imali po tri pobede i dva poraza.
U Madridu Bosna je poražena ali je osvetlala obraz i sebi i jugoslovenskoj košarci. Od samog početka susreta pa do poslednjeg sudijskog zvižduka Sarajlije su u svemu bile ravnopravne sa renomiranim protivnikom. Što dobra igra nije krunisana pobedom zasluga je malo brzopletosti naših igrača, malo nedostataka sreće, a malo i pristrasnosti sudija. Tokom celog prvog poluvremena vođena je ravnopravna borba pa se na odmor otišlo samo sa poenom prednosti za domaći tim. U nastavku se vodila grčevita borba za svaki poen ali su igrači Bosne poklekli najviše zahvaljujući svojoj brzopletosti i na kraju je Real slavio pobedu – 95-89. Najbolji su bili Radovanović i Delibašić sa po 20 poena, a kod Reala Vejn Brabender sa 32 poena.
Počela je serija odlučujućih mečeva. Prvi rival je Makabi koji je dočekan u velikoj dvorani Skenderija pred 7.000 gledalaca. Prvo poluvreme nije slutilo na dobar ishod jer su ga Izraelci dobili sa 42-39. Promena taktike na koju se odlučio mladi strateg Boško Tanjević kao da je zbunio igrače Makabija. Silovitim kontranapadima, odličnim skokovima u odbrani Radovanovića, Đogića i Bosiočića potpuno su razoružali renomirane goste. Bosna nije uspela da dostignu minus iz prvog meča ali i pobeda od 101-87 predstavljala je krupan korak ka finalu.
Možda i ključna pobeda ostvarena je u Badaloni pred 5.000 vatrenih domaćih navijača. Ni žestoka atmosfera, ni raspoloženi Zoran Slavnić (26), ni naklonost sudija nisu mogli da spreče igrače našeg šampiona da ostvare dragocenu pobedu. Kad je bilo najvažnije odigrao je najbolje. Utakmicu sezone odigrao je Mirza Delibašić postigavši 41 poen. Na taj način Bosna se našla na dva koraka od finala.
Mirza Delibašić
Prvi je napravljen protiv italijanskog šampiona Emersona. Samo 2.000 srećnika u maloj dvorani Skenderije moglo je da prisustvuje pravom košarkaškom spektaklu. Kao malu anegdotu treba spomenuti da je rukovodstvu Bosne stigao dopis iz Grenobla od organizatora finala da im Sarajlije pošalju propagandni materijal i podatke o klubu i igračima. Kao da su slutili koga će dočekati u finalu. Dvojac gostiju bio je nazaustavljiv, Mors i Jelverton su dali po 35 poena. No, još jednom je trijumfovala volja, jedinstvo kolektiva, silna želja za uspehom. U tom htenju “studenata” Emersonovi igrači su bili nemoćni i preslabi da se odupiru. Čista pobeda Bosne 104-85 mogla je biti i ubedljivija, ali i ovako je postignuto više nego što se očekivalo. Italijani su teško podneli poraz, Jelverton je navodno čak i pljunuo sudiju ali ko gubi… Mirza Delibašić je sa 38 poena bio najbolji igrač i strelac ovog veličanstvenog duela.
Na putu za Grenobl Bosna je savladala i poslednju prepreku Olimpijakos iz Pireja sa 88-83. Sarajlijama je trebalo svega pet minuta furioznog juriša da potpuno nadigraju svog protivnika koji je opet pokušao da se suprotstavi uspavljujućim napadom i igrom na 30 sekundi. Među 2.000 gledalaca našlo se I 200 naših sunarodnika koji su žestoko bodrili našeg šampiona. Preokret je nastao u središnjici meča kada je vispreni trener sarajevskog tima Tanjević ubacio u igru Boška Bosiočića koji je izvanrednom igrom u odbrani i izvanrednim skokovima razbio nalete Olimpijakosa. Dvorana je na kraju frenetičnim aplauzom pozdravila zasluženu pobedu Bosne i njen plasman u finale.
Sa 7 pobeda i tri poraza Bosna i Emerson su podelili prva dva mesta i te dve ekipe će se susresti u Grenoblu u velikom finalu.
Hiljade kilometara od domovine, u podnožju francuskih Alpa, zaorila se naša pesma. Razlila se ogromna radost pod svodovima velelepne dvorane u Grenoblu da bi se kasnije izlila na ulice olimpijskog grada i trajalo do dugo u noć. Stotine srce stopilo se u jedno veliko slaveći pobedu košarkaša Bosne protiv Emersona 96-93 u finalu Kupa evropskih šampiona.
Igrači Bosne sa peharom Kupa evropskih šampiona
Junaci velikog trijumfa su bili Žarko Varajić koji je odigrao partiju života i postigao 45 poena što je i danas rekord u finalima najelitnijeg takmičenja, Mirza Delibašić, koji je dirigovao paradom, Ratko Radovanović koji se sjajno borio pod oba koša iako je imao temperaturu, Sabit Hadžić koji nije ustuknuo pred američkim i italijanskim profesionalcima… I naravno, nepogrešivi strateg Bogdan Boša Tanjević.
Put do trona vodio je kroz 40 minuta paklenog ratovanja sa protivnikom koji je najavljivao sigurnu pobedu a na kraju je pognute glave napustio borilište. U prvom poluvremenu oba tima su imali dobre periode pa su se smenjivali u vođstvu a naš prvak je otišao na odmor sa dva poena viška. U drugom delu mnogo bolja igra Bosne i dva minuta pre kraja imali su 13 poena prednosti. Na klupi Bosne su već počeli da slave pobedu. To opuštanje je uticalo da Italijani smanje prednost na samo 93-96 ali više nije bilo vremena za preokret.
Ceremonija proglašenja šampiona praktično nije ni održana jer su naši navijači koji su celim tokom meča bodrili svoje ljubimce uleteli na teren pa je kapiten Varajić jedva uspeo da primi pehar iz ruku Žorža Bisnela. Tako je ostvaren san mnogih generacija, kojima to nije pošlo za rukom, da jedan naš klub zasedne na tron Evrope. I uskoro to više neće biti izuzetak već skoro pravilo.
I jedna mala zanimljivost. U povodu obeležavanja jubileja 45 godina (ove godine) od osvajanja titule rečeno je kako drug Tito nije poslao čestitku košarkašima Bosne, pa su krenule razne teorije zavere. Ali, onda se znao red I ko kome treba da čestita… Naime, KK Bosna je poslala telegram drugu Titu povodom svog osvajanja titule koji je glasio: “Dragi druže Tito, iz Grenobla, gdje je jugoslovenski sport osvojio još jedno veliko priznanje i doprineo još većem porastu ugleda naše zemlje u svetu, šaljemo vam najsrdačnije pozdrave i želje za dobro zdravlje i dug život”.
BOSNA: Vučević (10/53), Đogić (15/139), Benaček (16/153), Bosiočić (11/58), Izić (12/87), Radovanović (17/316), Mutapčić (4/13), Varajić (11/255), Zrno (3/36), Delibašić (13/309), Bilalović (4/35), Hadžić (12/85), Pešić (4/12), Dervišbegović (3/12).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
Naš predstavnik u Kupu pobednika kupova Radnički iz Beograda nastupio je sa jednim sad već iskusnim sastavom pa je bilo zanimljivo videti kakav će im biti krajnji domet. U prvom kolu su za rivala imali nedorasli Tofaš koga su ubedljivo savladali sa 114-79. Utakmica vredna pomena samo zbog odlične partije Damnjanovića (42 p) i što je za goste nastupio Blaž Kotarac, nekadašnji kapiten OKK Beograda, koji je uprkos poodmaklim godinama bio najbolji igrač gostiju i postigao 35 poena. S obzirom na rezultat iz prvog duela u revanšu “krstaši” nisu previše zapinjali pa su doživeli poraz od 93-97.
U osmini finala slična priča samo ovaj put protiv Dukle iz Praga. Mnogo lakše nego što se očekivalo ostvarena je ubedljiva pobeda 111-83. Opet jedino vredno pomena je da je dokoni novinar uspeo da prebroji broj prisutnih gledalaca (ukupno 79) i da sazna koliko je ulaznica prodato (sedam). Očigledno je postojalo malo interesovanje za utakmice Radničkog, bar u ovoj fazi. Ovog puta u revanšu nisu dozvolili iznenađenje pa su naši momci pobedili i u Pragu sa 97-85, najbolji Vladeta Milovanović (22 p).
Četvrtfinalna grupa je bila baš nezgodna. Osim autsajdera Vijene tu su bili favoriti Barselona i Sinudine iz Bolonje. Objektivno, šanse Radničkog nisu bile prevelike. Počelo je očekivanom pobedom u Beču 88-82 protiv malo poznatog austrijskog tima. Ni dvojica Amerikanaca u njihovim dresovima nisu uspeli da dovedu u pitanje pobedu Beograđana.
U sledećem kolu prvo veliko iskušenje za naš tim. Dočekali su Sinudine iz Bolonje sa legendarnim Krešimirom Ćosićem i italijanskim reprezentativcima Vilaltom i Đeneralijem. Radnički se provukao kroz “iglene uši” i srećno pobedio. U poslednjim trenucima meča, pri vođstvu Italijana sa 95-94, Vilalta je zakucavanjem hteo da stavi tačku na meč ali se spetljao, do kraja je ostalo još dve sekunde, lopte se nekako dokopao Srećko Jarić koji je uspeo da šutira i – pogodi. Minimalna ali veoma značajna pobeda od 96-95.
Miroljub Damnjanović Dugi
Potom sledi još jedna velika utakmica na domaćem terenu protiv Barselone koja je praktično odredila sudbinu Radničkom. Katalonci su imali sjajan sastav sa San Epifaniom, Solozabalom I Sibilijom, pa izgubiti nije bilo sramota. No, svi su bili složni da je Radnički odigrao daleko ispod svojih mogućnost iz potpuno neobjašnjivih razloga. I trener Nemanja Đurić nije umeo da objasni šta se desilo sa njegovim najboljim igračima. Poraz 92-99 koji je prilično udaljio “krstaše” od plasmana u polufinale.
I kao da su već tu igrači Radničkog odustali u dalje borbe. U vrlo slaboj partiji posle mnogo muka savladali su Vijenu 74-71i razočarali gledaoce i trenera Đurića koji kaže da molbe ne pomažu pa će morati početi da kažnjava.
Prilično bleda partija usledila je u Bolonji gde su doživeli poraz od 94-81. Nije Sinudine odigrao ništa spektakularno, ali je bilo dovoljno za sigurnu pobedu. Najefikasniji kod gostiju je bio Milun Marović sa 17 poena.
I protiv Barselone, u poslednjem kolu, slična priča. Nije se Radnički obrukao ali ni ugrozio Barselonu. Gotovo rutinskih 102-95 za Špance i oproštaj Radničkog uz odličnu partiju Damnjanovića (38 p).
RADNIČKI: Ivković (7/99), Vučinić (10/92), Prelević (9/61), Šarac (1/9), Banjanin (3/14), Knežić (2/4), Marović (10/145), Damnjanović (10/246), Jarić (8/104), Hranisavljević (2/16), Milovanović (10/151).
KUP RADIVOJA KORAĆA
Cibona je u drugom kolu imala za protivnika amatere iz Engleske protiv kojih je ostvarila dve ubedljive pobede, 115-73 I 104-76.
U grupnoj fazi su startovali pobedom protiv Orteza 82-68 ali uz izuzetno slabu partiju. A onda u drugom kolu sjajan meč protiv Arigonija u Rijetiju i pomalo neočekivan trijumf 79-74. Utakmicu sezone pružio je Andro Knego, strelac 35 poena. Usledio je u Bratislavi ubedljiv poraz 68-83 iako su na poluvremenu imali prednost od dva poena. No, zadržane su lepe šanse za osvajanje prvog mesta. Pobeda u Ortezu se nametala kao imperativ pa su utakmicu Zagrepčani shvatili maksimalno ozbiljno. Sve je bilo rešeno već u prvom delu koji su gosti dobili sa 22 poena prednosti. Do kraja Francuzi su uspeli samo da smanje na podnošljivih 76-88. Duel protiv Arigonija je bila bitka na sve ili ništa i ispalo je – ništa. Dva potpuno različita poluvremena ali sa negativnim krajnjim ishodom. Neprepoznatljiva Cibona u prvom poluvremenu pa je rezultat razumljiv- 30-45. U drugom delu kao da su neki drugi igrači istrčali na parket Doma sportova, domaći su stizali i stizali prednost Italijana ali nisu uspeli i da je dostignu. Pobeda gostiju sa 73-71 za prolaz u polufinale. Poslednji susret protiv Intera iz Bratislave više je služio kao trening za predstojeće ligaške okršaje, pa otud ne čudi poraz od 78-79. Propuštena šansa Cibone.
Andro Knego
CIBONA: Nakić (8/78), Petrović (7/99), Bečić (5/25), Ljubojević (8/40), Pavličević (7/82), Despot (8/62), Sikirić, Knego (8/149), Mohorović (4/41), Ušić (5/31), Dogan (4/29), Gospodnetić (7/49).
Naš drugi predstavnik Iskra Olimpija se takođe nije proslavila. U drugoj rundi su bez problema prošli švajcarsku ekipu sa dve ubedljive pobede. Ljubljančani su bez šansi ostali praktično već posle prvog kola u grupnoj fazi. Doživeli su poraz od Hapoela iz Tel Aviva 81-84 a ispostaviće se da je to Izraelcima bila i jedina pobeda. Uzaludne su bile posle tri sigurne pobede na domaćem terenu. Na gostovanju protiv španskog Kotonoficija i Standarda iz Liježa doživljeni su ubedljivi porazi i to je bio kraj evropske priče Ljubljančana.
OLIMPIJA: Papič (7/117), Blaznik (5/34), Merklin (1/2), LJ. Vujačić (6/51), Senica (6/23), Subotić (8/197), Jelovac (7/195), Tiringer, Pipan (7/100), Križnar (5/42), Muha (6/37), Todorović.
Jugoplastika sa tri “zlatna” momka iz Manile – Vilfanom, Jerkovim i Krstulovićem, imala je velike ambicije. U drugoj rundi švajcarski Vevej je pregažen u obe utakmice bez nekih problema.
Grupa je bila onako, reklo bi se baš po meri. U prvom kolu je bilo gostovanje u Belgiji i rutinska pobeda protiv Eveila sa 99-83. Briljantan je bio Željko Jerkov sa 29 poena. Sledeći rival je francuski Kaen koji je predstavljao najopasnijeg protivnika u grupi. Iako Splićani nisu baš blistali čini se da su mogli da ostvare pobedu samo da su sudije bile malo objektivnije. Oni su dosta doprinele pobedi domaćina sa 81-75 što se opet činilo kao razlika koja je dostižna u revanšu. Na kraju prvog kruga Jugoplastika je pobedila Slaviju iz Praga 92-77 u jednoj prosečnoj igri. No, i sa takvim kvalitetom igre ostvarili su sigurnu pobedu, blistao je Duje Krstulović sa 31 poenom. Posle očekivanog trijumfa protiv Eveila u Splitu 93-73 sledio je odlučujući duel sa Kaenom. Furioznim startom već su na početku stvorili veliku prednost i tu prednost su držali do samog kraja. Pobeda 96-75 i bili su na korak od polufinala.
Peter Vilfan
Za prolaz bila je potrebna pobeda u Pragu protiv Slavije. Važnost meča je izgleda uticala na Splićane pa su odigrali prilično nervozno. Ipak, kad su sredinom drugog dela stekli prednost nisu je ispuštali do kraja i pobedili su sa 91-84. U finišu se povredio Vilfan koji je bio najbolji igrač sa 22 poena. Obezbeđen je plasman u polufinale a tamo ih je čekao Partizan.
JUGOPLASTIKA: Tudor (9/40), Šošić (3/20), Kruščić (8/59), Jerkov (10/168), Vučica, Macura (10/121), Vilfan (10/183), Dukan (8/94), Bratić (8/48), Krstulović (10/206), Bilanović (2/4), Grgin (2/23).
“Crno-beli” su fantastično odigrali tu sezonu pa su briljirali i u Kupu Radivoja Koraća. Dalipagić je otišao u JNA ali su Kića i družina gazili sve pred sobom.
Na samom početku grupne faze odigrana je možda i ključna utakmica za plasman u polufinale. Na gostovanju u Antibu Partizan je slavio u dramatičnoj završnici sa 88-87. Računajući sva takmičenja četi trenera Dušana Ivkovića to je bila deveta uzastopna pobeda od početka sezone. Odigrali su veoma mirno, majstorski koristeći greške protivnika i čekajući dobru poziciju za šut. Najefikasniji je bio Kićanović sa 25 poena, a odličnu podršku je imao u Bobanu Petroviću koji je postigao 16 poena.
Potom je usledilo još jedno gostovanje, ovaj put u Italiji, a protivnik je Panjosin iz Gorice, u tom trenutku član “B” lige. Bez obzira na svoj drugoligaški status pokazali su se kao neugodan protivnik pa su baš namučili našeg predstavnika. Utakmica je odigrana u neobičnim okolnostima. Utakmica je trajala više od dva sata jer su se u prvom poluvremenu desila dva prekida. Već u trećem minutu se pokvario semafor pa je posle prekida od 15 minuta utakmica nastavljena sa ručnom štopericom a tri minuta pre kraja jedan razulareni gledalac bacio je staklenu flašu na teren pa je opet usledio prekid dok parket nije očišćen. Iako je Partizan većim delom utakmice bio u vođstvu na kraju se igrao produžetak. U dodatnih pet minuta “crno-beli” su bili mnogo bolji i na kraju su još i ubedljivo slavili sa 103-93. Kao junake meča treba posebno izdvojiti Miška Marića (29 p) i Dragana Todorića (25 p).
Miško Marić
Hapoel iz Haife se pokazao kao “tvrd orah”. Odavno Kićanović i drugovi nisu morali da proliju toliko znoja da bi slavili pobedu. Prepuno gledalište je moglo da uživa u izuzetno kvalitetnoj predstavi i bravurama košarkaškog virtuoza Dragana Kićanovića, strelca 33 poena. Bezbroj uspešnih solo akcija, proigravanja, pogodaka sa distance, mnogo maštovitosti i lepršavosti učinilo je ovo veče nezaboravnim.
U utakmici u kojoj je praktično udaren pečat za polufinale Olimpik iz Antiba savladan je u ne naročito kvalitetnoj igri. Rani početak utakmice (16.15) zbog TV prenosa kao da je igrače prekinuo iz popodnevne dremke pa su puno grešili i promašivali. Ipak, raspoloženi Dušan Kerkez, koji je samo u drugom poluvremenu postigao 22 poena, najzaslužniji je za pobedu 90-83.
Keramiku Panjosin iz Gorice Dragan Kićanović je razbio u “paramparčad”. Pogocima, varkama, vragolijama, dodavanjem lopte saigračima u pravom trenutku, kojima je samo preostalo da iz neposredne blizine ubace u koš, učinio je potpuno nemoćnom protivnikovu odbranu. U 32. minutu Partizan je poveo sa čak 28 poena razlike pa je Dušan Ivković pružio priliku i mlađima , a režiser ove atraktivne predstave je pravim ovacijama ispraćen na klupu.
Dragan Kićanović
Tačka na savršen učinak u grupi stavljena je na gostovanju u Izraelu kada je Partizan ostvario I šestu pobedu. U utakmici bez naročitog takmičarskog naboja “crno-beli” su slavili 93-89 i ostvarili plasman u polufinale.
U polufinalu je to bio pravi sudar divova, moćna Jugoplastika i ništa slabiji Partizan. Prvi meč je odigran u Splitu i protekao je u izuzetno nervoznoj igri sa mnogo prekida i grešaka čemu su u priličnoj meri kumovali i slabi arbitri. Prvo poluvreme su “crno – beli” dobili sa 46-42. Trener Skansi je onda izveo Vilfana, koji je već u 10. minutu zaradio četiri lične greške. I taman kad su Spličani izjednačili kola su im krenula nizbrdo. U 25. minutu Tudor se povredio, u 34. Jerkov je dobio četvrtu ličnu pa tehničku a onda su sudije zbog prigovora isključile Dukana. Partizan koristi takvu situaciju da napravi razliku od 14 poena i domaćinu je zapretila katastrofa. No, onda se razigrao Peter Vilfan i svojim pogocima u seriji učinio da Partizan pobedi sa samo 97-96. Treba spomenuti i nesportsko ponašanje dela gledalaca, uglavnom mlađih navijača, prema gostujućem timu. Ubacivali su razne predmete u teren i posebno vređali reprezentativca Dragana Kićanovića. Za svaku osudu.
Za ovaj duel se zaista moglo reći da je “finale pre finala”. Dva ravnopravna protivnika su vodila divovsku i neizvesnu borbu do samog kraja, sa puno obrta, fantastičnih poteza i neshvatljivih grešaka. Drama je dostigla vrhunac 37 sekundi pre kraja kada je Partizan vodio sa 95-94. Sudije su ocenile da je Jerkov nepropisno zaustavio Pešića pod Jugoplastikinim košem, što je izazvalo pravu buru negodovanja na klupi splitskog tima. Pešić je od tri penala iskoristio samo jedno (96-94) ali je Partizan opet dobio loptu jer su sudije tehničkom greškom kaznili Jugoplastikinu klupu. Pešić, međutim, nije pogodio iz idealne situacije pa je Vilfan u protivnapadu bio precizan (96-96). Partizan je i ovaj rezultat vodio u finale ali Kićanović nije o tome razmišljao već je krenuo u riskantan poduhvat koji se isplatio (98-96) i više nije bilo vremena da se rezultat promeni. Iako je već u osmom minutu imao četiri lične greške Kićanović je uspeo da se sačuva i dovede svoj tim do pobede. Deo gledališta je vređao Splićane, posebno Vilfana, što je bacilo senku na utakmicu. Nisu reagovali ni redari ni milicija pa je dvorana često odzvanjala od najružnijih psovki. Prava sportska atmosfera počela je da napušta naše dvorane.
Kićanović sa peharom pobednika
“Zlatna levica” je ostala u Partizanovim vitrinama. Prepuno gledalište (finale je odigrano u Beogradu) je u velikoj meri pomoglo da se ostvari i deveta pobeda u ovom ciklusu i odbrani trofej. Dvorana “Pionir” odzvanjala je od pokliča “Partizan, Partizan”, “Ju-go-sla-vi-ja, Ju-go-sla-vi-ja”, “Kićo, Kićane”… Za razliku od prvog dela koji je protekao u izjednačenoj igri i rezultatu, u drugih 20 minuta Partizan je zaigrao agresivnije pa je otpor Arigonija iz Rijetija počeo da slabi. Fenomenalni Kićanović, mada sa zavojima oko povređene noge, šutirao je iz igre 17/25. Isticao se još i Todorić, dok su Marić, Petrović i Pešić imali zapažene epizodne uloge. Na kraju veliki trijumf protiv italijanskog tima sa 108-98 uz blistavu Kićanovićevu partiju začinjenu sa 41 poenom. Utakmici su prisustvovali bivši Koraćevi saigrači, počasni generalni sekretar FIBA Viljem Džons, aktuelni Bora Stanković, Stane Dolanc, Branko Pešić… Sve je na kraju bilo za dugo sećanje – od ambijenta na tribinama do lepe košarke na parketu.
PARTIZAN: Todorić (8/90), Kićanović (9/250), Knežević, Kerkez (8/123), Petrović (9/116), Medić (1/2), Babić (2/3), Marić (9/158), Vujačić (6/19), Beravs (3/13), Pešić (9/115), Savović (1/2).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X