KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
Partizan je u sezoni 1981-82 sklopio jedan od najjačih sastava u klupskoj istoriji. Dragan Kićanović je otišao u „pečalbu“ a Dragan Todorić u JNA, ali je tu bio povratnik Dražen Dalipagić a onda se ekipi, posle dosta peripetija, priključila i druga velika legenda, ali Crvene zvezde – Moka Slavnić. Uz već iskusne Bobana Petrovića, Pešića, Marića i Kerkeza tu su bili mladići Savović, Medić, Grbović i Zorkić. Tim za najviša dostignuća.
Slavnić je za Partizan debitovao na meču protiv Ezačibašija, a prvi pogodak je postigao već u sedmoj sekundi. Turski sastav je ostavio sasvim dobar utisak, u 33. minutu bilo je samo 77-71 i tek u samom finišu crno-beli su ostvarili ubedljiviju prednost. Meč se završio sa 94-79 za našeg šampiona, pa je tako na lep način otvorena evropska sezona.
Ključna pobeda je ostvarena u Pragu protiv domaće Slavije. Sem samog početka utakmice Partizan je stalno bio u vođstvu koje je povremeno iznosilo i 15 poena. Naročito sredinom prvog poluvremena i na početku drugog Partizan je demonstrirao vrhunsku košarku. Pred kraj susreta gosti su popustili pa je domaća ekipa ne samo ugrozila samo visoko vođstvo već čak i pobedu Beograđana. Ipak, bolji tim je na kraju slavio sa minimalnih ali zasluženih 99-97.
Crno-beli su plasman u finalnu grupu definitivno obezbedili pobedom u Istanbulu iako su nastupili bez povređenog kapitena Dalipagića. Sve konce u svojim rukama je držao izvanredni Zoran Slavnić koji je sa 32 poena bio ne samo najbolji, već i najefikasniji akter susreta. Pobeda 85-72 dovoljna za dva nova boda i osvajanja prvog mesta u četvrtfinalnoj grupi.

Duel Marića i Ćosiča, u pozadini je Slavnić u dresu Partizana
Poslednje kolo protiv Slavije bila je obična formalnost. Partizan je bio lišen pomoći Dalipagića i Marića koji su sa reprezentacijom bili na redovnoj turneji po SAD. Ostvarena je pobeda od 85-80, a razlog zašto nije bila i ubedljivija je u pokušajima da se igra egzibiciono što je rezultiralo velikim brojem promašaja i izgubljenih lopti. No, cilj je ostvaren.
Na otvaranju grupne faze bio je to pravi košarkaški „parni valjak“. Veoma solidni tim Našue prosto je pregažen sa 105-76. Sjajna igra, veliki broj lepih poteza, skokovi i efektni kontranapadi, sve su to demonstrirali svojim navijačima igrači Partizana. Bez obzira što je već u 16. minutu imao četiri lične greške Moka Slavnić je bio pravi komandant parade na opšte oduševljenje publike. Ovo je utakmica koja je bila najava neslućenih mogućnosti ovog tima.
I kako to obično biva, kad se mnogo poleti prizemljenje ume da bude vrlo neprijatno. Protiv direktnog konkurenta za prolaz u super finale Partizan je odigrao možda i najslabije poluvreme u svojoj dotadašnjoj istoriji. Skvib iz Kantua dobio je prvo poluvreme sa 43-23 i tad se već nazirao pobednik. Trebalo je zbog revanša u Beogradu izgubiti sa što manjom razlikom što je crno-belima tek doneklo uspelo. Krajnjih 74-90 je najavilo težak posao u revanšu.
I dok se poraz u Italiji mogao i očekivati, ono što se desilo protiv Makabija u Hali sportova (kažu da je bilo 6.500 gledalaca, ako je to moguće) je baš zabolelo. Izraelski tim sastavljen od samih Amerikanaca predstavio se u odličnom svetlu i veći deo meča bio je u vođstvu. Partizan se stalno primicao a Makabi ponovo udaljavao. Tek u 29. minutu Pešić je doneo izjednačenje crno-belima. Kada je u 33. minutu isti igrač doneo i šest poena prednosti kažu da je u dvorani nastalo takvo slavlje kakvo se ne pamti od Evropskog prvenstva 1975. godine. Onda je zbog pet ličnih iz igre izašao Slavnić, pa je potom Boban Petrović dobio ličnu i tehničku pa je i on morao napolje. Uglavnom, 15 sekundi pre kraja Partizan je imao loptu i poen prednosti. Aut je izveo Pešić koji je umesto saigračima loptu dao Periju, a ovaj je šansu iskoristio i u poslednjim sekundama doneo pobedu 84-83 aktuelnom prvaku Evrope. Šta reći a ne zaplakati.
Protiv najslabije ekipe Panatinaikosa pobeda je bila pod moranje. Meč je odigran u veoma hladnoj sali ispod fudbalskog stadiona, na veoma lošem linoleumu i po spoljašnosti kažu da je izgledala kao sala neke beogradske gimnazije. Najzaslužniji za pobedu je bio Miško Marić sa 29 poena, a kad je on malo posustao odgovornost je preuzeo Praja Dalipagić. Pobedom 106-91 Partizan je i dalje ostao u igri za prva dva mesta.

Dražen Dalipagić
Prvi krug je počeo spektakularnom utakmicom protiv Našue a završio se još većim spektaklom. Slavna Barselona sa svim zvezdama – San Epifaniom, Sibiliom, Solozabalom, Dela Kruzom… prosto je pregažena sa 117-98. Pred 5.500 gledalaca bio je to pravi festival košarke gde se opet izdvojio majstor kakav je Dražen Dalipagić. Popularni Praja se istakao već u prvom delu kada je šutirao 8/12 i imao 11 skokova. Meč je završio sa 38 poena a Partizan je posle prvog kruga bio na deobi drugog mesta sa Skvibom iz Kantua.
Više nije bilo prava na kiks. U Den Bošu, u utakmici od velikog značaja, savladana je Našua sa 96-92. U veoma nervoznoj utakmici, sa mnogo grešaka, Partizan je bio u konstantnom vođstvu ali nikako nije uspevao da potpuno prelomi utakmicu. Na ovom meču je prijatno iznenadio mladi Goran Grbović koji je nagovestio svoj rakošni talenat. Uglavnom, osvojena su dva nova boda, pa je borba za prva dva mesta nastavljena.
I došao je trenutak istine. U Beograd je stigao Skvib koji je iz Kantua poneo zalihu od 16 poena iz prvog duela. Partizanu je trebala pobeda, ali pobeda sa većom razlikom. Da li je u pitanju „nemoguća misija“? Onih 5.500 gledalaca koji su uspeli da dođu do ulaznica i napunili Halu sportova očigledno su mislili da nije. I čitav meč činilo se da smo svedoci istorije. Imali smo priliku da vidimo Partizan u svom najboljem izdanju. Kada je 35 sekundi pre kraja Slavnić crno-bele doveo u vođstvo 104-85 činilo se da je sve gotovo. Pa i kad je primljen koš razlika je bila opet dovoljna za ukupan trijumf. Po tadašnjim pravilima u poslednja dva minuta u slučaju prekršaja ekipa koja je u posedu lopte mogla je da bira da li će šutirati slobodna bacanja ili će izvesti loptu sa strane. Kada si imao povoljan rezultat, a Partizan ga je imao, trebalo je samo sačuvati loptu. Za svaki slučaj, trener Ćorković je uveo još jednog beka, Gorana Ristanovića, da bi imao sigurnu kontrolu poseda. 15 sekundi pre kraja lopta je izvedena iz auta, primio ju je Ristanović, svi Italijani su se sklonili ostavljajući nebranjen koš. Naravno da je Ristanović uradio ono što jedino nije smeo, krenuo je na polaganje… učinilo mu se da će to biti lagan posao… naravno da se pravo niotkuda pojavio visoki Barnja i udario mu blokadu… naravno da lopta nije završila u autu ili kod domaćih igrača već u rukama igrača Sviba… naravno da ju je 2 sekunde pre kraja dobio Inoćenti… naravno da je on mogao da zažmuri, okrene se leđima prema košu i baci loptu preko glave i opet bi pogodio… jer je očigledno Božija promisao bila da ta lopta mora ući kako god je bacio… on je iz ćoška mirno šutnuo i naravno… ubacio… 104-89…
U stvari, najžalije mi je bilo Praje Dalipagića. On je odigrao mnogo dobrih utakmica u životu a ova mu je bila sigurno jedna od najboljih. Dao je 55 poena, u prvom 29 a u drugom 26 poena. Svi ostali 49. Pobeda koju oni koji su je gledali nikada neće zaboraviti. Sa velikom tugom i gorčinom.
Kad neće onda jednostavno – neće. Tel Aviv nije baš najsrećniji grad za „vađenje“. A Partizan se upravo našao u takvoj situaciji. I baš tada ti jedan od ključnih igrača Slavnić zbog temperature ostane u hotelskoj sobi. Onda prvi centar Miško Marić se povredi pri doskoku i bude iznet sa terena. Pa i drugi centar Savović, koji je bio povređen, napusti igru zbog pet ličnih. I ti ipak dva minuta pre kraja vodiš sa osam poena razlike. Onda sudije uzmu stvar u svoje ruke i donesu pobedu domaćinu 88-86. Prethodno su propuštene prave šanse i onda se nekom drugačijem ishodu nije moglo ni nadati.
Posle ovog poraza preostale dve utakmice su imale čist revijalni karakter. Protiv Panatinaikosa Partizan je nastupio bez Slavnića, Petrovića i Marića pa su uprkos prilično letargičnoj igri slavili sa 98-83. Naravno da nikakvog slavlja nije bilo jer su šanse za prolaz već izgubljene.
I onda na rastanku od Kupa šampiona debakl protiv Barselone. Crno–beli su u meč ušli potpuno opušteno bez želje za igrom i pobedom. I domaći tim, koji takođe nije previše zapinjao, na kraju je slavio sa ubedljivih 119-85. O atmosferi u ekipi najbolje svedoči svađa u 13. minutu između najboljih igrača Slavnića i Dalipagića posle koje Moka traži izmenu. Malo kasnije jedan domaći igrač je nokautirao Bobana Petrovića koji je morao da napusti igru. Posle toga sve lađe našeg šampiona su potonule. I tako se neslavno okončala jedna evropska sezone od koje su navijači Partizana baš mnogo očekivali.
PARTIZAN: Lazarević, Zorkić (8/22), Ristanović (5/32), Kerkez (7/33), Petrović (12/150), Medić (5/16), Savović (9/52), Marić (11/175), Grbović (11/78), Slavnić (12/214), Pešić (14/185), Dalipagić (12/360).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
Naš predstavnik Cibona je imala respektabilan sastav koji je niz godina igrao zajedno vođen iskusnom rukom Mirka Novosela. Krešo Ćosić je u Zagrebu drugu sezonu i očekivali su se trofeji kako na domaćem planu tako i u evropskim takmičenjima.
Kvalifikacije nisu igrali već su startovali od grupne faze. Prvi rival engleski Saton nije predstavljao ozbiljniju prepreku pa je u Zagrebu savladan sa 105-97.
Sledio je najozbiljniji suparnik, Sinudine iz Bolonje koga je vodio trener Aleksandar Nikolić. Cilj je bio pobediti, po mogućstvu sa što većom razlikom. Ali da će slavni italijanski tim doživeti pravi brodolom u zagrebačkoj Velikoj dvorani sportova niko nije očekivao. Bila je to jedna od najboljih utakmica koju je domaći sastav odigrao u svojoj dotadašnjoj istoriji. Najviše zahvaljujući kolektivnoj igri “vukovi sa Tuškanca” su potpuno nadigrali Italijane i pobedili sa 121-91. Veteran Ćosić je sve započeo, iskusni Knego i Aco Petrović su nastavili, a rivala su potpuno dokrajčili mladići Čutura, Bečić, Ušić i Bevanda. Možda i presudna pobeda za prolaz u polufinale.
Sasvim malo je nedostajalo Zagrepčanima da slave i u Tel Avivu protiv Hapoela. Prvo poluvreme su dobili sa 41-34 i činilo se da je nova pobeda na pomolu. I praktično su vodili do samog kraja kada je domaći igrač Koren sa četiri poena preokrenuo meč i doneo pobedu domaćinu sa 85-81.
Teže nego što se očekivalo ostvarena je pobeda u Londonu. Englezi su se pokazali kao žilav protivnik pa su “cibosi” slavili sa tek 74-70. Opet je najefikasniji bio Krešo Ćosić sa 19 poena.
U Bolonji je odigran bitan duel. Pobeda Cibone bi razrešila sve dileme o putniku u polufinale, ali je i poraz sa manje od 30 poena bio prihvatljiv. Protiv svog bivšeg kluba briljirao je Ćosić sa 27 poena i on je najzaslužniji za podnošljiv poraz od 81-88.
Sve je bilo u Ciboninim rukama, trebalo je “samo” na svom parketu savladati Hapoel. Izraelcima ovaj meč nije ništa značio i kao da ih je ta pozicija potpuno rasteretila. Prvo poluvreme je proteklo u izjednačenoj igri, na odmor se otišlo tek sa poenom prednosti za domaćina. U nastavku bolja igra Zagrepčana i prednost od 10 poena. Nešto slabijeg Ćosića zamenio je Čutura i on je sa 8 poena doneo tu prednost domaćinu. Onda je usledio pad, nekoliko grešaka i samo 98-97 za Cibonu. Poslednjih 30 sekundi su nekako uspeli da sačuvaju loptu i ostvare pobedu koja ih je odvela u polufinale.
U polufinalu ih je čekao Stroitelj iz Kijeva. Od početka je malo šta fukcionisalo na prvom meču u Ukrajini. Gorostasni centar domaćih Tkačenko je, iako dobro poznat centrima Cibone Ćosiću i Knegi, jednostavno bio nezaustavljiv. Postigao je 34 poena i najzaslužniji je za pobedu domaćina sa 82-66. Tih 16 poena je bila lepa prednost za ekipu Stroitelja i pred Cibonom je bio težak zadatak.
U “Ledenoj” dvorani Doma sportova pred 9.000 gledalaca dogodilo se čudo. Košarkaši Cibone ne samo da su dostigli prednost gostiju iz prvog susreta, već su je i značajno nadmašili. Više od 9.000 bučnih gledalaca i milionski TV auditorijum svedočili su kako se maksimalnom ozbiljnošću, koncentracijom i agresivnošću može na kolena baciti tako moćan suparnik. Košarkaškim divovima Tkačenku (220 cm) i Belostenjiju (214 cm) trener Novosel je kao malo taktičko iznenađenje suprostavio teškog Rajka Gospodnetića koji im se odlično suprotstavio. Napadački cela petorka je odlično odigrala i otud ubedljivih 92-66 i Cibona se našla u finalu.

Rajko Gospodnetić
U velikom finalu u Briselu čekao ih je slavni Real. Neuništivi Brabender, naš Mirza Delibašić, zvezda u usponu Fernardo Martin, pa Romaj, Korbalan, Ljorente, Iturijaga… madridski sastav je bio krcat zvezdama. Veći deo utakmice je protekao u potpunoj dominaciji Cibone čija je prednost u jednom trenutku iznosila i 14 poena. Uvođenjem visokog Romaja i agresivnog Ljorentea trener Sains je prodrmao svoju ekipu i prednost Zagrepčana je počela da se topi. U samom finišu su čak i poveli, ali je onda hladnokrvni Aco Petrović postigao poene kojim je meč otišao u produžetak. Početak produžetka je pripao Realu ali u poslednja dva minuta reprezentativni par Ciboninih centara Ćosić i Knego, junaci ovog finala, donose Zagrepčanima minimalnu pobedu 96-95. Time Cibona osvaja najvredniji trofej u svojoj dotadašnjoj istoriji.
CIBONA: Nakić (9/109), Petrović (9/151), Bečić (7/25), Čutura (6/55), Pavličević (9/104), Bevanda (2/10), Knego (9/132), Ćosić (9/166), Cetinja, Ušić (7/41), Savović, Gospodnetić (5/21).
KUP RADIVOJA KORAĆA
Ljubljanska Olimpija je prva okončala svoje učešće u ovom takmičenju. U drugom kolu kvalifikacija rival im je bila ekipa Akva Fabie iz Rijetija. Poraz u prvom meču od 82-86 u Italiji je bio prilično obećavajući. Odlične partije Brodnika i Jelovca, obojica po 22 poena, budile su nadu da u revanšu ova prednost može biti prestignuta.
Međutim, nade su se izjalovile. I u drugom meču Italijani su bili bolji i pobedili sa 77-75. Reklo bi se da je glavni razlog neuspeha Olimpije nešto slabije izdanje najboljeg igrača Petera Vilfana u obe utakmice.
OLIMPIJA: Mofardin (1/4), Golc (2/6), Brodnik (2/34), Lj. Vujačić (1/2), Polanec (2/13), Jelovac (2/47), Vilfan (2/31), J. Vujačić (2/16), Grgin (1/4).
Ostali naši ostali predstavnici ostavili su mnogo bolji utisak. Zadar je startovao od drugog kola kvalifikacija protiv PAOK-a iz Soluna. Grci su imali solidan sastav sa Panajotisom Fasulasom, ali sem pristojnog otpora nisu mogli da ugroze Zadrane. Sa dve pobede, u Solunu 94-88 i Zadru 103-93, obezbeđen je prolaz u četvrtfinalnu grupu.
Grupa je bila veoma jaka, sa neizbežnim Huventudom, Kađivom iz Varezea i Ortezom. Start je bio odličan, savladan je u Jazinama španski predstavnik Huventud sa 81-74. Da su zadarski košarkaši bili malo precizniji, a posebno reprezentativac Skroče, njihova pobeda bi bila izražena sa još većom razlikom.
Potom je usledio poraz u Varezeu sa 75-83. Čitavim tokom meča Italijani su bili u vođstvu i potpuno zasluženo su ostvarili pobedu. Opet su nedostajali Skročeovi poeni, ovog puta ih je dao samo 4.
Protiv Orteza “Jazine” su ipak bile neosvojiva tvrđava. U najboljoj partiji sezone Zadrani su deklasirali Ortez sa 112-91. Triling Skroče (29), Popović (24) i Sunara (20) već u prvom poluvremenu je napravio nedostižnu razliku i onda je praktično samo održavao do kraja.
Možda i ključna pobeda ostvarena je u Badaloni. U krajnje zahtevnom meču Zadrani su izvukli maksimum i slavili sa 88-84. Opet je briljirao bekovski tandem Petar Popović sa 30 i Branko Skroče sa 28 poena.
Pobedom nad Varezeom Zadrani su obezbedili prolaz u polufinale. Utakmica protiv Italijana nije obilovala lepotom ali su jugoslovenski košarkaši sigurnom igrom stigli do pobede. Italijani se nisu predavali do samog kraja, fenomenalno je igrao reprezentativac Dela Fjori, no kad su prišli na samo tri poena razlike domaćin se trgao i napravio nedostižno vođstvo. Na kraju je bilo sigurnih 119-104 uz odlične partije Popovića i Skročea koji su dali po 31 poen.

Branko Skroče
U poslednjem kolu pretrpeli su poraz od Orteza 105-108 ali je to bio meč bez rezultatskog značaja.
U polufinalu su igrali protiv Limoža koji se u tom trenutku nalazio u vođstvu u francuskom šampionatu. Zadarski košarkaši su propustili priliku da već u prvom meču na svom parketu reše putnika u finale. Sredinom drugog poluvremena vodili su sa 16 poena prednosti ali su u 35. minutu posustali što su francuski košarkaši znalački iskoristili i sveli poraz u podnošljive okvire. Bilo je veliko pitanje da li će pobeda 92-84 i osam poena prednosti biti dovoljno za revanš.
Ispostaviće se da… neće. Prvo poluvreme nije ukazivalo na krajnji ishod. Vodila se ravnopravna borba i Limož je sa 38-37 otišao na predah. U drugom delu potpuno drugačija slika na terenu. Amerikanac Ed Marfi se razigrao i nije bilo odbrane za njega. Kola su krenula nizbrdo i nije bilo nikog u sastavu Zadra ko ih je mogao zaustaviti. Na kraju više nego ubedljivih i dovoljnih za prolaz 99-78, a Zadar je propustio još jednu šansu da zaigra u nekom evropskom finalu.
ZADAR: Jusup (1/2), Babić (5/28), Popović (10/224), Hrabrov (3/11), Baković, Ostarčević (10/86), Perinčić (2/13), Petranović (9/87), Sunara (9/157), Radović (2/7), Obad (7/58), Skroče (10/274).
Crvena zvezda nije igrala kvalifikacije već je startovala u četvrtfinalnoj grupi. Takmičenje je počela gostovanjem u Istanbulu protiv Efes Pilsena. Turski tim je bio još daleko od današnjeg renomea ali će se Zvezdina pobeda u ovom duelu pokazati kao ključna za plasman u polufinale. Naime, svi preostali susreti u grupi završiće se pobedama domaćina pa su ova dva boda bila zlata vredna. Crveno-beli su slavili sa 90-81 uz odlične partije kompletnog tima. Da pomenemo najefikasnije Nikolića sa 19 i Bogosavljeva i Radovića sa po 18 poena.
U dvorani “Pionir” pred tek 1.000 gledalaca Crvena zvezdaje u drugom kolu lako savladala francuski tim Aspo Tur sa 106-93. Iako su u 13. minutu Francuzi imali poen prednosti u furioznoj završnici prvog poluvrmena crveno-beli su poveli sa 61-41 i praktično rešili ishod meča. Dvojica Amerikanaca u gostujućem sastavu postigli su zajedno 76 poena (od 93 ukupno) no nisu mogli sami protiv objektivno kvalitetnijeg sastava.
U Bolonji je protiv direktnog konkurenta Fortituda propuštena prilika da se već posle tri kola obezbedi prvo mesto. Crvena zvezda se odlično nosila tokom 40 minuta sa domaćinima i na kraju je pretrpela minimalan poraz 82-84. Partiju sezone pružio je mladi centar Predrag Bogosavljev sa 27 poena.

Predrag Bogosavljev
Utakmica protiv Efesa na domaćem parketu poslužila je Zvezdi kao malo jači trening, a ujedno i prilika da trener Žeravica ukaže šansu mlađim igračima. Tako su priliku da pokažu svoj potencijal dobili Milivojša, Jokanović i Janković. Najviše je pokazao Milovojša koji je uprkos nekoliko promašenih zicera postigao 13 poena. Crvena zvezda je pobedila sa 103-82 i zadržala dobre izgleda za osvajanje prvog mesta.
U pretposlednjem meču u grupi usledio je poraz od Aspo Tura 98-106. Neprijatan poraz ali rezultatski prihvatljiv jer je sačuvana prednost od 13 poena iz prvog meča.
O svojoj sudbini Crvena zvezdaje sama odlučivala, bila joj je potrebna pobeda u poslednjem kolu protiv Fortituda. Tek 1.500 gledalaca u hali “Pionir” je očigledno pokazivalo da ne vlada prevelik interes za Zvezdino učešće u ovom takmičenju. Na sreću to igrače Zvezde nije poremetilo pa su ostvarili svoj cilj, pobedili su Italijane sa 91-79. Posao im je bio olakšan nedolaskom najboljeg igrača suparničkog tima Amerikanca Džordža, bez kojeg je Fortitudo sasvim prosečan sastav. Briljirao je vrsni strelac Slobodan Nikolić koji je postigao 30 poena. Zanimljiv je bio komentar trenera Žeravice po završetku utakmice:”Više bih voleo da sa Šibenkom igramo u polufinalu jer bi manje para potrošili na putovanje“. Domaćinsko razmišljanje. I Bog mu je želju uslišio.
C. ZVEZDA: Vukosavljević, Jokanović (5/15), Nikolić (8/154), Milivojša (1/13), Janković (1/4), Karadžić (7/76), Bogosavljev (8/122), Radović (6/67), Salaj (1/4), Žižić (7/91), Kovačević (6/71), Avdija (8/151).
Šibenka je, sa velikom zvezdom u najavi Draženom Petrovićem, prilično ambiciozno startovala u svom evropskom debiju. No, već u drugom kolu kvalifikacija protiv Hapoela iz Tel Aviva bili su na priličnim mukama. U Izraelu su pretrpeli prihvatljiv poraz 97-101 uz odličnu utakmicu Nenada Slavice koji je postigao 26 poena. I u revanšu su dugo slamali otpor žilavih Izraelaca. Na kraju su slavili sa 98-88 gde se istakla trojka Jarić (26), Ljubojević (22) i Petrović (20).
U grupnoj fazi prvi rival je bio Minon iz Valjdolida. Šibenčani su pred svojoj publikom nervozno ušli u meč što su Španci vešto iskoristili. Na odmor su otišli sa prednošću od četiri poena. U nastavku potpuno drugačija slika, Srećko Jarić je bio nezadrživ i najzaslužniji je za pobedu od 93-77.
Sličan scenario se ponovio u Budimpešti protiv Vašaša. Kao da je utakmica preslikana, Šibenčani su malo potcenjuju suparnika, ovi to koriste i na poluvremenu vode sa 4 poena razlike. U drugom delu, opet najviše zahvaljujući Jariću koji je ponovo bio najefikasniji sa 25 poena, naš tim pobeđuje sa 96-79.
Onda je usledio možda i ključni duel protiv Akva Fabije iz Rijetija. Roberto Brunamonti je predvodio italijanski tim koji je celim tokom meča održavao rezultatsku ravnotežu. Tek u samoj završnici Šibenka je slavila sa 95-94. Dražen Petrović je bio prvo ime susreta postigavši 28 poena.

Dražen Petrović
Upravo je odsustvo Petrovića u najvećoj meri uticalo da Šibenčani dožive ubedljiv poraz u Valjadolidu sa 90-108. Živko Ljubojević sa 29 poena nije bio dovoljan da bi se ostvario bolji rezultat.
U dvorani „Ivo Lola Ribar“, pred 2.000 gledalaca, Šibenčani su bez većih napora ostvarili ubedljivu pobedu protiv Vašaša 105-81. Već u 8. minutu domaći su imali prednost od 18 poena razlike i pobednik se već znao. Svi igrači koji su bili na parketu upisali su se u strelce, a najefikasniji je bio Jarić sa 20 poena.
U poslednjem kolu košarkaši Šibenke su postigli najveći uspeh u svojoj istoriji. Ostvarili su podvig koji je malo ko očekivao pogotovo kad su košarkaši Akva Fabije sredinom drugog poluvremena poveli sa 64-49. Međutim, izvrsni bekovi Šibenke Petrović i Jarić odigrali su fenomenalno i doneli preokret. Šibenka je minut i po pre kraja uspela da izjednači, čak je Ljubojević na 30 sekundi do sirene doneo i prednost, ali je meč otišao u produžetak. Pogocima Jarića i Ljubojevića su u produžetku stekli prednost od šest poena koji su uspeli da sačuvaju do kraja uprkos krajnje naelektrisanoj atmosferi u dvorani. Postignuta je pobeda 104-99 i ostvaren je plasman u polufinale. A tamo ih je čekala – Crvena zvezda.
Naslov izveštaja sa prvog meča u Pioniru glasio je „Bezbrižno na revanš“. Tek 2.000 gledalaca moglo je da uživa u jednoj od najboljih utakmica koji su im priuštili njihovi ljubimci. Crvena zvezda je bila konstantno u vođstvu, najveća razlika je bila u 16. minutu 49-24. Najviše što su mogli gosti da priđu bilo je devet poena minusa. Čak ni tada se nije činilo da bi gosti mogli ozbiljnije da ugroze ubedljivu pobedu Crvene zvezde. Blistao je Zufer Avdija sa 31 poenom, a odličan je bio i Rajko Žižić kako u napadu tako i u odbrani. Krajnji ishod 115-99 činio se kao dovoljna zaliha za revanš. I sam trener Crvene zvezde Ranko Žeravica je smatrao da je razlika dovoljna, pogotovo što njegov tim bolje igra u gostima.
Možda u gostima, ali revanš se igrao u… Šibeniku. Oko 2.500 navijača domaćeg tima napravilo je paklenu atmosferu. Zanimljivo je da gosti u početku uopšte nisu podlegli takvom ambijentu i do 17. minuta bili su u vođstvu. A onda su kola krenula nizbrdo i povratka više nije bilo. Poluvreme je završeno sa 57-48 za domaći tim i takav rezultat je već nagoveštavao kakvo bi moglo biti drugo poluvreme. Početak nastavka meča protekao je u znatno boljoj igri Šibenke koja je deklasirala goste. U 30. minutu Šibenka je već vodila sa 19 poena razlike. Beograđani su se trudili ali im je malo šta toga polazilo za rukom pa su na kraju domaćini slavili sa 101-83. Fantastični Dražen Petrović sa 31 poenom odveo je svoj tim u finale. Kada jedan tim od 40 minuta 36 bude u vođstvu i na kraju izgubi onda zaista ima za čim da žali. A upravo su Šibenčani sve vreme bili u vođstvu, tri minuta pre kraja vodili su 83-80 i imali napad. Onda prave neobjašnjivu seriju grešaka pa Francuzi prave seriju 8-0 i potpuno preokreću rezultat. Na kraju čak i Dražen Petrović promašuje oba slobodna bacanja i poraz je neminovan. Limož je postao prvi francuski klub koji je osvojio neki evropski trofej, a Šibenki ostaje žal za velikom propuštenom šansom.
ŠIBENKA: Petrović (9/188), Jablan (1/2), I Žurić (1/2), Ljubojević (11/163), Petani (1/4), Đurić (7/74), Damjanić (3/16), Macura (11/167), Marelja (9/91), F. Žurić (2/7), Jarić (10/213), Slavica (11/135).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X