KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
Pošto više nije važilo pravilo da tim koji osvoji Kup šampiona sledeće sezone ima mogućnost da brani titulu bez obzira na rezultat u domaćem šampionatu, aktuelni prvak Evrope Cibona nije igrala u sezoni 1986-87 u najelitnijem takmičenju. Zahvaljujući senzacionalnoj pobedi u trećem meču plej-ofa u Zagrebu, Zadar je postao prvak i samim tim dobio priliku da Jugoslaviju predstavlja u Kupu šampiona. Nažalost, tim je bio dosta oslabljen odlaskom dvojice najboljih u JNA – Popovića i Petranovića. Doduše, došlo je do omekšavanja Armije prema vrhunskim sportistima, pa je davana dozvola da oni najistaknutiji pojedinci nastupaju za svoje klubove u evropskim takmičenjima. No, jasno je da njihova forma nije bila na onom nivou kakva bi bila da redovno treniraju u svojim klubovima.
Bilo kako bilo, za zagrevanje u prvom kolu kvalifikacija Zadar je lagano sa dve ubedljive pobede eliminisao šampiona Luksemburga.
U drugom kolu bilo je malo muke u prvom meču u Sofiji kada je Levski Sportak pružio snažan otpor ali je naš prvak ipak slavio sa 90-88. I u revanšu je bilo problema pa je iskusni Ivica Obad morao da pruži najbolju partiju u dresu Zadra i postigne 37 poena da bi domaćin na kraju slavio sa sigurnih 102-89 i obezbedio plasman u polufinalnu grupu.
Za početak, u grupi je sledilo gostovanje u Tel Avivu na koje su Zadrani otišli silno oslabljeni. Petranović i Popović još nisu dobili dozvolu vojnih vlasti, Sunari je napukla šaka i za njega je evropska sezona bila završena, a nedostajao je i omaleni plejmejker Pahlić. U takvoj situaciji trener Đerđa nije imao nekih iluzija da je moguće iznenaditi Makabi na njegovom parketu. Poraz od 83-99 mogao se smatrati sasvim pristojnim.
A onda je u Jazinama pao u tom trenutku nezvanični prvak sveta Žalgiris iz Kaunasa. Zadar je sjajnom igrom u većem delu susreta u svim elementima naprosto razbio favorizovane goste. Povratak u sastav vojnika Popovića i Petranovića vratio je Zadranima onaj šampionski šmek. Popović je odmah podsetio na svoje najbolje dane i sa tri uzastopne trojke doneo prednost domaćinu od 11 poena sa kojim se otišlo na odmor. I u drugom delu Zadrani su nošeni snažnom podrškom svoje vatrene publike nastavili da igraju istim tempom i održavali su prednost od pet do osam poena. U drugom poluvremenu se “probudio” Kurtinaitis koji postiže 18 poena, pa Žalgiris u 37. minutu ima čak i nerešen rezultat. Ali onda iskusni Popović postiže još jednu trojku za veliku i važnu pobedu 82-78. Posle utakmice je došlo do incidenta kad je grupica neodgovornih najvijača Zadra pokušalo da se fizički obračuna sa petoricom navijača Žalgirisa koliko ih je ukupno došlo da bodri svoj tim.
U slaboj utakmici domaći Real je u trećem kolu, pred prepunom madridskom dvoranom, savladao našeg šampiona sa 92-79. Bila je to revija promašaja, grešaka u dodavanjima i slabog suđenja. Real, kome u tom trenutku ne “cvetaju ruže” u nacionalnom šampionatu, lako je dobio prvo poluvreme sa 14 poena razlike najviše zahvaljujući dvojici Amerikanaca u svojim redovima. Uzaludno je bilo što su igrači našeg šampiona Popović sa šest i Matulović sa četiri trojke pokušali da u drugom poluvremenu nadoknade ono što je propušteno u prvom. I pored poraza 79-92 videlo se da Real nije nepobediv i da Zadrani imaju šanse na svom terenu u revanšu.
Prvo poluvreme protiv Orteza donelo je borbenu igru sa čvrstim odbranama. Gosti su se odlično držali pa je Zadar na odmor otišao samo sa četiri poena prednosti. U nastavku meča naš šampion je zaigrao zonski presing pa je, najviše zahvaljujući Šarliji i Matuloviću, uspeo da ostvari prednost od 11 poena. U finišu su Francuzi uspeli da priđu na dva poena zaostatka ali su domaći uspeli da odbiju napad i na kraju teško ali zasluženo slave sa 70-64.

A onda su usledile još dve utakmice na domaćem terenu koje umesto da Zadar približe superfinalu napovratno su ga udaljile. Protiv Trejsera iz Milana u meč su ušli veoma nervozno, pogotovo Vranković koji je dozvolio da mu Menegin postigne sedam vezanih poena. Tek ulaskom na teren Matulovića i Šarlije Zadar počinje da igra mirno i strpljivo tako da se prvi deo završava samo sa poenom prednosti za goste. U nastavku Zadar ponovo gubi koncentraciju što Italijani koriste i preko Majka Dantonija prave najveću razliku na utakmici od 10 poena. Zadar je u 37. minutu prišao na tri poena zaostatka ali je to sve što je uspeo da uradi. Konačnih 78-85 za Italijane za prilično udaljenje od cilja da se plasiraju u superfinale.
Drugim uzastopnim porazom na svom terenu od Makabija 78-81 Zadrani su se definitivno oprostili od superfinala. Utakmica je bila veoma napeta, nervozna i puna grešaka. Najbolji u dresu Izraelaca bili su Amerikanci Džonson i Megi koji su iskoristili situaciju što je Vranković morao brzo na klupu zbog tri lične greške. Brza i oštra igra nastavila se i u drugom delu gde su se u nervoznoj igri sa puno grešaka ali sa čvrstim i dobrim odbranama gosti bolje snašli i na kraju zasluženo slavili.
Valjda zbog rasterećenosti Zadrani prave čudo u Kaunasu i pobeđuju vicešampiona Evrope. Iako za domaćina nije igrao njihov najbolji igrač Arvidas Sabonis to ni malo ne umanjuju vrednost pobede našeg šampiona. Komazec i Obad su zaustavili reprezentativce Homičusa i Kurtinaitisa, a ispod koševa su carevali Vranković i Petranović. Najbolja ilustracija kakva je odbrana igrana je da je Žalgiris u prvom poluvremenu postigao samo 20 poena a za Zadrovih 41 najzaslužniji su svojim trojkama Darko Pahlić (čak 4) i Petar Popović. Kada je u 31. minutu semafor pokazivao 31 poen razlike za goste trener Đerđa je u igru uveo mlađe igrače pa su Litvanci malo ublažili poraz (70-88).

Darko Pahlić
Real se nalazio na začelju tabele i bez ikakvih šansi za jedno od prva dva mesta pa je u Zadar došao bez trojice najboljih igrača. Sve to ne čini manjim uspeh našeg šampiona koji je pružio najbolju partiju sezone. Od samog početka je Zadar nametnuo svoju igru, a to znači neverovatnu preciznost u napadu pa su u prvom poluvremenu postigli čak 11 trojki. U drugom delu je odigrao još bolje za više nego ubedljivih 107-83. Svi igrači domaćih su bili odlični a posebno treba izdvojiti Petra Popovića koji je postigao 30 poena.
Loše prvo poluvreme u Vilerbanu koje je domaćin dobio sa 17 poena prednosti praktično je odlučilo ishod susreta. U nastavku meča razigrao se Veljko Petranović koji je postigao 23 poena ali više od 69-73 nije se moglo.
Porazom u Milanu 85-106 Zadar je okončao ovogodišnje takmičenje u Kupu šampiona. Četvrto mesto u grupi sa četiri pobede i šest poraza kada se imaju u vidu sve okolnosti koje su Zadrane pratile može se smatrati solidnim rezultatom.
ZADAR: Pahlić (9/83), Petranović (9/114), Popović (9/149), Sunara (4/63), Matulović (13/202), Babić (1/8), Blažević (9/79), Vranković (14/164), Šarlija (6/77), Komazec (10/68), Obad (11/154), Skroče (4/40), Čiklić (1/3), Hrabrov (2/12), Kovačić (1/24).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
Na žalost, najbolji klub Evrope i aktuelni šampion učestvovao je u takmičenju koje je bilo preslabo za njega. Sa povratnicima Acom Petrovićem i Androm Knegom Cibona je imala “super-tim” koji je za klasu bio bolji od svojih suparnika.
Već na prvom meču u grupi protiv Skavolinija Iz Pezara 8.000 gledalaca u zagrebačkom Domu sportova moglo je da uživa u pravoj košarkaškoj poeziji. Predstava koju su Zagrepčani pokazali u prvom poluvremenu nije nešto što se često može videti. Za 20 minuta postići 70 poena protiv tako renomiranog suparnika je poduhvat vredan svakog divljenja. Vođstvo od 70-34 na poluvremenu postignuto je najviše fantastičnom šutu, igrači Cibone su postigli 12 trojki što najbolje govori koliko su napadački bili raspoloženi. U nastavku je trener Janez Drvarič šansu pružio i igračima sa klupe što su gosti iskoristili da ubeleže malo časniji poraz od 123-99.
“Kaznena ekspedicija” je nastavila da melje sve pred sobom. Sledeća žrtva je bio belgijski Maes Pils koji je savladan na svom terenu sa 121-98. Do pred kraj prvog poluvremena Belgijanci su svim silama nastojali da održe ravnotežu na parketu i to im je uspevalo većim delom prvog poluvremena. No, onda je raspoloženi Dražen Petrović sa 46 poena potpuno razorio domaću tvrđavu. Najbolji strelac Zagrepčana je prilikom napuštanja terena nekoliko minuta pre kraja ispraćen ovacijama domaćih navijača.
Pobedom u Istanbulu protiv Efes Pilsena sa 86-70 košarkaši Cibone su posle samo tri kola praktično obezbedili plasman u polufinale. Trener Drvarić je mogao već da kalkuliše sa sastavom pa je ovaj put odmarao Acu Petrovića i Svena Ušića. U tim se vratio oporavljeni Zoran Čutura koji je pomogao raspoloženom Draženu da se osvoje nova dva boda.
U Pezaru je ostvarena minimalna pobeda 83-82 ali treba naglasiti da u sastavu nije bilo Dražena Petrovića, Cvijetičanina i Knege pa je pobeda tim vrednija. Čutura sa 28 i Aco Petrović sa 23 poena preuzeli su na sebe odgovornost i doneli su Ciboni novu pobedu.

Zoran Čutura
Iako Maes Pils nije bio atraktivan protivnik, a rezultat nije bio važan, publika je dolazila da gleda košaraku koja je uveseljavala mase, košarku za dušu. Nadahnute prvake Evrope predvodio je raspoložen za vragolije Dražen Petrović a odlično su mu pomagali suigrači pa i Arapović po čijoj igri se ne primećuje da se nalazi na odsluženju vojnog roka. Postigli su čak 18 trojki a prednjačio je opet sa 43 poena i 7 trojki veličanstveni Dražen Petrović za ubedljivih 130-88.
Iako je već odavno obezbeđen plasman u polufinale u maloj dvorani Doma sportova natiskalo se 5.000 gledalaca koji su došli da se – zabave. Jer ono što su im priređivali košarkaši Cibone bila je zaista vrhunska zabava vredna svakog dinara koji je dat za ulaznicu. Još jedna spektakularna pobeda protiv Efesa Pilsena 123-78 za šestu pobedu u grupi i osvajanje prvog mesta.
U polufinalu rival im je bio Asvel. U Palati sportova u Vilerbanu skupilo se 10.000 gledalaca uvereni da će prisustvovati pravom košarkaškom spektaklu bez obzira na pobednika. Razloga za radovanje imali su samo nekoliko prvih minuta jer su gosti predvođeni Draženom Petrovićem i Cvijetičaninom brzo stekli dvocifrenu prednost. Od 12. minuta prednost Cibone je samo rasla pa su sredinom drugog dela imali čak 28 poena prednosti. Onda je došlo do malog opuštanja pa su domaći iskoristili da smanje rezulotat do konačnih 98-82. Sjajni tandem Petrović (32 p) i Cvijetičanin (30 p) ostvario je prednost koja je garantovala prolaz u finale.
Zato je revanš u Zagrebu u stvari predstavljao proslavu plasmana u još jedno evropsko finale. Pre početka meča plesale su simpatične čirlidersice, Dražen Petrović je od urednika “Gazete delo sport” primio pehar kao najbolji košarkaš starog kontinenta za prošlu godinu a publika je, a bilo ih je 8.000, od prvog minuta uporno skandirala “Idemo u Novi Sad”. Sama utakmica je protekla u mirnoj atmosferi jer je Cibona, bez većeg naprezanja, ostvarila ubedljivu pobedu 109-93.

Dražen Petrović
Novi Sad je bio domaćin velikog finala između Cibone i Skavolinija. Među 6.500 gledalaca u dvorani “Vojvodina” u najvećem broju bili su navijači Cibone iz Zagreba, Delnica, Jastrebarskog, Iloka ali i Petrovaradina. U utakmicu su Zagrepčani ušli kao favoriti ali su do pobede došli mnogo teže nego što se očekivalo. Gledali smo dva potpuno različita poluvremena. U prvom igrači Cibone su mnogo šutirali a retko pogađali. Aca Petrović je bio bez poena, Dražen na tek 12 promašivši svih pet šuteva za tri poena, pa su Italijani u jednom trenutku imali i prednost 30-17. Na odmor se otišlo sa šest poena prednosti za Skavolini i bilo je jasno da “cibosi” moraju mnogo angažovanije da zaigraju ako žele trofej. I upravo to se i desilo u nastavku utakmice. Zagrepčani su zaigrali mnogo žustrije i agresivnije, Arapović je uspostavio dominaciju pod oba koša, braća Petrović su počeli da pogađaju trojke pa je sredinom drugog dela prednost od 11 poena prešla na stranu Zagrepčana. Italijani više nisu imali snage za preokret pa je naš tim na kraju pobedio sa 89-74. Nastupilo je veliko slavlje u dvorani jer su “vukovi sa Tuškanca” posle dva Kupa evropskih šampiona osvojili i Kup pobednika kupova. Ostao je žal što nisu zaigrali u najjačem takmičenju jer su po kvalitetu tima bili, bez sumnje, u samom evropskom vrhu.
CIBONA: M. Nakić (7/73), A. Petrović (8/126), Bečić (2/7), Čutura (7/100), Pavličević, Šoštarec, D. Petrović (8/270), Knego (7/56), Vukičević (7/47), Ušić (8/86), Arapović (5/30), Cvijetičanin (8/169).
KUP RADIVOJA KORAĆA
Ni ove godine naši se timovi nisu proslavili u takmičenju za “zlatnu levicu”. Sva četiri kluba su uspela da zaigraju u grupnoj fazi, ali nijedan nije uspeo da se plasira u polufinale.
Šibenka je krenula katastrofalnim porazom u Portsmutu 76-96 i kao da se već tada mogao naslutiti ostatak sezone. Ovaj poraz je još teže bio shvatljiv posle ubedljive pobede u Šibeniku 89-62 gde su Englezi pokazali da su za klasu slabiji suparnik.
U drugom kolu su već mnogo bolje izgledali pa su slavili u oba meča protiv mađarskog tima ZTE.
U grupnoj fazi se desio potpuni debakl. Ruku na srce i grupa je bila prejaka, Kantu, Limož i Spartak iz Lenjingrada u tom trenutku su bili prejaki rivali za Šibenku koja je je završila na četvrtom mestu sa svih šest poraza.
ŠIBENKA: Zorkić (8/184), Gulin (7/76), Mišunov (9/50), Kalpić (10/68), Matić (9/56), Dabić (8/64), Drobnjak (4/32), Jablan (9/121), Šarić (9/135), Raca (1/4), Slavica (8/106).
Tek za nijansu bolji su bili debitanti u Evropi, tim Budućnosti iz Titograda. Relativno lako su sa dve pobede eliminisali Karšijaku iz Izmira u drugom kolu kvalifikacija.
Grupni deo je bio prevelik zalogaj za Crnogorce, u duelima sa Estudijantesom, Kasertom i Šalonom ostvarili su samo jednu pobedu što im je bilo dovoljno tek za poslednje mesto u grupi.
BUDUĆNOST: Antić (4/67), Dr. Ivanović (8/78), Čeko (7/53), Šutulović (1/2), Šćepanović (3/12), Du. Ivanović (8/203), Milatović (7/111), Vujačić (8/110), G. Bojanić (5/46), Rakočević (6/22), Mugoša.
Ni mladi tim Jugoplastike sa novim trenerom Božom Maljkovićem nije bio mnogo uspešniji. Prva dva kola kvalifikacija su uspešno odrađena i bez većih problema eliminisani su predstavnici Belgije i Švajcarske.
U grupi su ostvarene pobede u prvom i poslednjem kolu protiv Varezea i Antiba, ali su četiri vezana poraza, od kojih su dva bila protiv Barselone, srušila evropske snove Splićana.
JUGOPLASTIKA: Sretenović (8/80), Perasović (10/210), Alanović (1/5), Kukoč (10/133), Sobin (10/124), Poljak (2/29), Burić (8/52), Dukan (10/100), Radović (1/5), Stipaničev (7/39), Rađa (9/118), Vučica (7/40).
Najbolji utisak je ostavio mladi tim Partizana koji će te sezone senzacionalno osvojiti titulu prvaka Jugoslavije. Evropa nije bila u prvom planu ali je bila značajna za sticanje iskustva vanserijskim talentima Divcu, Paspalju, Đorđeviću i ostalima…
Počelo je od drugog kola i gostovanja u Solunu nezgodnom timu PAOK-a. Fasulas i družina bodreni od 5.000 svojih navijača slavili su sa 79-69 što im je davalo nadu da bi mogli eliminisati našeg predstavnika. Ajde što su imali takvu podršku na svom terenu ali su i u Beogradu, po ondašnjem običaju, imali pola dvorane na svojoj strani. U Hali sportova od 4.500 prisutnih navijača barem 2.000 su bili Grci koji su studirali u Beogradu i, naravno, navijali za grčki tim. Mučio se Partizan čitavo prvo poluvreme i tek je u samom finišu stigao do željenih 10 poena prednosti. Tek kad je u 25. minutu Savović doneo 19 poena razlike za crno-bele utišani su gostujući navijači. Ipak, do samog kraja drhtale su pristalice domaćeg tima jer se gosti nisu predavali. Na kraju pobeda od 90-75 koja je bila dovoljna za prolaz u grupnu fazu.
Prva utakmica u grupi protiv Saragose počela je tako što se prilikom zagrevanja centar gostiju uhvatio za obruč i kako je to onda umelo često da biva staklena tabla je pukla. Čitavih 50 minuta trebalo je radnicima u dvorani da donesu rezervnu i montiraju je. Trener Lučić se posle meča žalio da je ovo nepredviđeno odlaganje početka dekoncentrisalo njegove igrače. Srećom nije i raspoloženog Grbovića koji je sa 33 poena bio najbolji kod domaćina. Rezultat 100-97 mogao je da se promeni u poslednjoj sekundi ali je Ljorente srećom promašio trojku pa je to bio i konačan rezultat.
Na gostovanju u Belgiji, protiv Asibela, Partizan je pružio najbolju partiju u dotadašnjem toku sezone. Meč je dobro otvoren, na poluvremenu je bilo 12 poena prednosti za crno–bele a u nastavku razlika je otišla i na 16 poena. Tada je trener Lučić šansu pružio i mlađima Nakiću I Koprivici, što su domaći iskoristili da smanje razliku na konačnih 99-92 za Partizan.
Berloni iz Torina je bio sledeći rival a prepuna Hala sportova na Novom Beogradu je svedočila jednom vrlo uzbudljivom i kvalitetnom meču. Crno-beli su većim delom utakmice kontrolisali rezultat, a kad je u 36. minutu 16-godišnji Obrad Ignjatović doveo domaćina u rekordno vođstvo 91-72 činilo se da je sve rešeno. No, Italijani su za dva minuta napravili seriju 13-2 i smanjili razliku na osam poena. Ipak, domaći su mirno priveli utakmicu kraju i slavili sa 101-90.
I posle tri pobede bio je dovoljan poraz u Saragosi da šanse za prvo mesto u grupi i plasman u polufinale svede na minimum. Crno-beli su bili ogorčeni zbog činjenice da je meč odsudio samo jedan arbitar pošto se drugi nije pojavio zbog loših vremenskih uslova. Tadašnja pravila su to dozvoljavala pa je francuski sudija sudio kako je znao i umeo ali je jasno da je sve bilo daleko od objektivnog deljenja prave. Uprkos tome i zaostatku od 17 poena na poluvremenu Partizan je uspeo da stigne vođstvo rivala, dva minuta pre kraja i povede, ali su onda Španci trojkama ipak ostvarili trijumf 98-91.
Pred tek 1.500 gledalaca u utakmici od ne naročitog takmičarskog značaja Partizan je dočekao belgijski Asibel. Sa novim trenerom Duškom Vujoševićem crno-beli su pokušavali da preokrenu tok sezone. Jedini raspoloženi kod domaćih bio je Goran Grbović koji je postigao 35 poena šutirajući trojke 4 od 7. Dosta se grešilo pa su nervozni navijači tražili da u igru uđe Ivo Nakić, pa se čak skandiralo i ime smenjenog trenera Lučića. Iako su gosti u 37. minutu prišli na samo 94-88 boljom igrom u finišu Partizan je ubedljivo slavio sa 109-93.
Porazom u poslednjem kolu od Berlonija Partizan je ostao i bez teoretskih šansi za prolaz u polufinale. Ni partija sezone Saše Đorđevića koji je postigao 30 poena nije bila dovoljna da se izbegne minimalni poraz 90-91. Na taj način su crno-beli porazom okončali takmičarsku sezonu u Evropi.
PARTIZAN: Đorđević (8/143), Dragutinović (3/2), Obradović (8/74), Ignjatović (4/5), Nakić (6/25), Grbović (8/156), Savović (8/112), Lakićević (2/0), Divac (8/124), Stefanović (8/0), Paspalj (8/104), Koprivica (7/4).
Photo: FIBA, X