Početna ISTORIJADarko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (32)

Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (32)

od Darko Bjelobaba
27 pregleda

Naši „Zlatni dečaci“ iz Bormija su polako stasavali i preuzimali glavne uloge u svojim klubovima. Nastupila je novo „zlatno doba“ za koje niko neće moći da nasluti koliko će u stvari kratko trajati.

KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA

Jugoplastika je u sezoni 1988-89 u najelitnije takmičenje ušla sa skromnim ambicijama svesna da zbog svoje mladosti i neiskustva teško može da se nosi sa evropskim gigantima. Cilj je naravno bio da se uđe u grupnu fazu, pa onda „šta im Bog da“.

Kvalifikacioni mečevi protiv portugalskog Ovarensea su rutinski odrađeni, zabeležene su dve sigurne pobede. Dobro zagrevanje za mnogo teže bitke koje su sledile.

Počelo je sa sigurnom pobedom na svom parketu protiv francuskog šampiona Limoža 87-78. Iako je Toni Kukoč već u 32. minutu napustio igru zbog pet ličnih grešaka svu odgovornost na sebe je preuzeo Duško Ivanović, i sa 32 poena doneo prve bodove Splićanima.

Već na gostovanju u Pezaru plaćen je danak neiskustvu. Splićani su furiozno otvorili utakmicu, u jednom trenutku su imali i vođstvo od 35-18, da bi se na odmor otišlo tek sa osam poena prednosti. Razlog je bio što se Jugoplastika upustila u jurnjavu sa domaćinima i oni su se u toj brzoj igri bolje snašli. Drugo poluvreme je u potpunosti pripalo košarkašima Skavolinija koji su na kraju zabeležili pobedu sa 88-75. Potpuno su podbacili Ivanović i Kukoč, dok je jedina svetla tačka bio Dino Rađa.

Utakmica protiv Našue je imala sličan tok u smislu da su sad Holanđani, koji su bili gosti, imali prednost tokom prvog poluvremena. Potpuno su nadskakali našeg šampiona što je unelo dodatni nervozu u njihove redove. Tek je ulazak Perasovića uneo živost u igru našeg prvaka, a kad su mu su pridružili Ivanović i Rađa bilo je jasno da bodovi ostaju u Splitu. Na kraju teških ali zasluženih 86-79 za Jugoplastiku.

Na gostovanju u Barseloni Jugoplastika je osvetlala obraz jer se junački nosila sa moćnim domaćinom. Kada su domaći početkom drugog dela poveli sa 18 poena razlike bila je na pomolu katastrofa Jugoplastike. Tada se bude Perasović i Rađa, razlika se smanjuje na samo pet poena ali više od toga se nije moglo. Na kraju savim pristojnih 79-70 za Barselonu i dobar razlog za optimizam pred predstojeće utakmice.

Sada su sledile tri utakmice pred domaćom publikom, i očigledno je bilo najvažnije ostvariti pobede kao domaćin a u gostima šta se uradi uradi. Prvo je na Gripe pred 6.500 navijača došao neugodni tim Arisa iz Soluna sa svojim strašnim bekovskim tandemom Galis – Janakis.  Upravo je fenomenalni Nikos Galis bio nerešiva enigma za našeg šampiona. Smenjivali su se čuvari na njemu, probao je trener Maljković sa Burićem, Kukočem, Ivanovićem, Sretenovićem… ali nije vredelo. Fenomenalni Grk je postigao 37 poena ali je na kraju ipak morao da posustane. Bez prave podrške saigrača i on je klonuo u finišu, pa su Splićani na kraju ostvarili zlata vrednu pobedu 94-83.

CSKA iz Moske je klub velike tradicije ali u tom trenutku nije imao igrače na nivou svog imena. Najveća zvezda se nalazila na klupi, bio je to slavni Sergej Belov u ulozi trenera. Sovjetski tim se dobro držao u prvom poluvremenu pa se na pauzu otišlo sa nerešenim rezultatom. U nastavku meča razigrao se Dino Rađa, a kad su mu se pridružili Kukoč, Sobin i Ivanović ostvarena je sigurna pobeda 89-77.

Toni Kukoč

U poslednjem kolu prvog dela dočekan je najteži rival Makabi iz Tel Aviva. Bila je to utakmica sa mnogo preokreta i uzbuđenja. Četiri minuta pre kraja Makabi je vodio sa 13 poena razlike, a onda su Splićani krenuli na sve ili ništa. Tada nastaju prava uzbuđenja jer košarkaši Makabija deluju potpuno izgubljeno, gube lopte a Barlou dobija tehničku grešku zbog vešanja o obruč. Ivanović od dva bacanja uspeva da iskoristi samo jedno. Međutim, u poslednjem napadu koji je trajao samo devet sekundi kapiten Makabija Đamši pogađa koš domaćina i donosi pobedu svojoj ekipi 85-86.

Velika šansa da se pobedom u gostima kompezuje ovaj poraz propuštena je u Limožu. Vođena je izjednačena borba svih 40 minuta da bi se na kraju domaćin pokazao kao snalažljiviji suparnik i pobeđuje sa 95-93. Šteta što Splićani nisu iskoristili natprosečnu napadačku partiju plejmejkera Zorana Sretenovića koji je postigao 25 poena. Sa druge strane Stefan Ostrovski je sa 31 poenom bio ključni igrač u pobedničkom timu.

Pred prepunim “Gripama” Jugoplastika je nazad odigrala kako se od nje očekuje. Ne samo što su osvojena dva boda protiv Skavolinija, već su i prestigli minus od 13 poena iz prvog susreta što bi moglo biti veoma važno za konačan izgled tabele. Već u 17. minutu najiskusniji Duško Ivanović zaradio je četvrtu ličnu grešku ali ga je zamenio te večeri veličanstveni Toni Kukoč koji je postigao 23 poena, a od toga pet trojki. I dok su se u prvom delu gosti iz Pezara dobro držali u drugom su doživeli potpuni potop i savladani su sa 88-65.

A onda je ostvarena ta tako dugo priželjkivana pobeda u gostima. Protiv najslabijeg tima u grupi, u Den Bošu ostvaren je trijumf od 88-83. U prilično slaboj utakmici sa dosta obostranih grešaka Splićani su na kraju imali više živaca i u dramatičnoj završnici osvojili dva boda. Posle izjednačenog prvog dela, domaćin je u nastavku bio bolji, u 32. minutu su imali najveću prednost 69-63. Najviše je bio raspoložen Ivanović kome su se priključili Kukoč i Rađa pa je ostvarena izuzetno važna pobeda.

Duel protiv Barselone je po svemu sudeći bio ključan za odlazak na završni turnir. U vrlo neizvesnoj borbi Jugoplastika i Barselona su se dugo smenjivali u vođstvu, da bi finiš potpuno pripao našem prvaku koji je tako osvojio dragocene bodove. Katalonci su bolje otvorili meč i u 12. minutu su imali prednost od 25-16. Tada su se domaći trgnuli i preko Rađe i Kukoča uspevaju da nadoknade minus i na odmor se otišlo sa samo poenom zaostatka. U drugom delu je Jugoplastika u stalnom vođstvu ali gosti drže priključak. Ne predaju se ni kada dva minuta pre kraja Jugoplastika vodi sa osam poena prednosti, ali Splićani nekako zadržavaju prednost i pobeđuju sa 84-79.

Plasman na završni turnir je obezbeđen ali je usledila borba za treće mesto. U paklenoj atmosferi u Solunu koju je napravilo 8.000 domaćih navijača Aris se borio za odlazak na fajnal for i eventualno treće mesto. Jugoplastika se dobro držala sve do 15. minuta kada je počeo pravi uragan domaće ekipe. Slobodan Subotić je postigao dve trojke, a Nikos Galis je imao nekoliko njemu tako svojstvenih ulaza i asistencija. U nastavku su domaći zaigrali još bolje pa je u 35. minutu rezultat glasio 92-70. U poslednjih pet minuta su se razigrali Perasović, Kukoč i Rađa i uspeli da ublaže poraz na podnošljivih 11 poena (85-96). Pošto je i Jugoplastika pobedila sa istom razlikom, ukoliko pobede CSKA u Moskvi o trećem mestu odlučivaće ukupna koš razlika.

Izveštaj iz Moskve je kazivao da je uz podršku 2.000 navijača (a u dvorani u Moskvi bilo je ukupno 3.500 gledalaca) naš šampion je ostvario tako važnu pobedu protiv domaćeg CSKA. Trener Maljković je rasporedio minutažu jer je predstojao finalni turnir Kupa Jugoslavije u Mariboru, a centralna figura meča je bio Dino Rađa koji je bio neuhvatljiv za centre sovjetskog šampiona. Pobedom 91-77 praktično je obezbeđeno treće mesto.

Poslednje kolo je bilo formalnost. Makabiju je pobeda bila potrebna za prvo mesto pa nije bilo nekog razloga da igrači našeg prvaka previše zapinju. Domaćin je slavio sa 102-90, a Splićani su mogli da se spremaju za završni turnir gde ih je čekala Barselona u polufinalu.

Realno, Jugoplastika je na završni turnir otišla kao autsajder. Čak ni iz redova Splićana nisu stizale neke previše optimistične poruke pa su u Minhen ispraćeni i od javnosti bez nekih velikih očekivanja.

Međutim, tamo su “žuti” savladali sve svoje strahove, tremu i u velikoj inspiraciji nadmašili i sebe i Barselonu. Već od samog početka igrači našeg šampiona su se bolje snašli i nalazili su se u konstantnom vođstvu. Prednjačio je naročito raspoloženi Toni Kukoč koji je svojim trojkama doneo rekordnu prednost u prvom delu 47-32. Naravno, da je još sve bilo daleko od konačne pobede. Zanimljivo da su najbrojniji navijači u dvorani bili navijači Arisa iz Soluna, pružili podršku našem šampionu, malo zbog iste boje dresova a malo što su priželjkivali slabijeg protivnika, po njihovom mišljenju, u eventualnom finalu protiv svojih ljubimaca.

I u nastavku meča nastavljena je dominacija Jugoplastike. U 30. minutu razlika je bila 77-60 ali čak ni tad se nije smelo početi sa slavljem. Španci su prešli na presing i malo pomalo razlika je spuštena na samo šest poena. No, onda se rezultat zakucao na 83-77 i to je bio maksimum za Špance. Naši su postigli još četiri poena za konačnih 87-77 i nastalo je veliko slavlje, ostvaren je plasman u finale.

U finalu još jedan čudesan podvig mladih igrača Jugoplastike. U meč su ušli kao da im je to već ne znam koje finale ne dozvolivši ni da ih impresionira važnost utakmice, ni 11.000 navijača u Olimpijskoj dvorani, ni slavni Makabi sa svim svojim zvezdama. Iako su Izraelci bili jedini sastav koji ih je pobedio u oba duela u grupnoj fazi, Splićani su se od samog starta junački postavili rešeni da ne uzmaknu pred velikim favoritom. Poluvreme je završeno nerešenim rezultatom i sve karte su i dalje bile otvorene. U nastavku Makabi je bolji tim, u jednom trenutku ima čak 10 poena prednosti, ali se Splićani ne predaju. Kada u 34. minutu Kukoč trojkom donosi prednost više je neće ispuštati. Kao prekaljeni profesionalci mudrom igrom čuvaju prednost do kraja i potpuno zasluženo slave sa 75-69. Navijači ulaze na teren da proslave titulu sa svojim ljubimcima. I u Splitu je veliko slavlje i kada je malo pre ponoći na crkvi Svetog Duje zalepršala zastava Jugoplastike svi su znali da je Split dobio prvaka Evrope.

Doček u Splitu

JUGOPLASTIKA: Sretenović (14/114), Perasović (18/214), Pavićević (11/79), Kukoč (18/256), Sobin (18/211), Čizmić (1/5), Burić (4/12), Tabak (9/27), Ivanović (17/316), Tomić (1/4), Rađa (18/336),

KUP POBEDNIKA KUPOVA

U Ciboni je završena era Dražena Petrovića u trajanju od četiri godine, koja će ostati upamćena po tome što su za to vreme odigrali četiri evropska finala i osvojili tri trofeja. Sada je trebalo videti kakvi su dometi Zagrepčana bez njega i mogu li se bar donekle približiti tim visinama.

Osminu finala su prošli bez problema pošto predstavnik Austrije nije predstavljao ozbiljnog rivala pa su ostvarene dve ubedljive pobede.

A onda u grupnoj fazi na startu odmah hladan tuš. Pred tek 1.000 gledalaca u dvorani “Cibone” vodeća ekipa zapadnonemačkog prvenstva Štajner potpuno neočekivano savladala je Cibonu sa 80-79. Gosti su dobro otvorili utakmicu, pa je Cibona preokrenula, a početkom drugog dela imala i deset poena prednosti. U 32. minutu gosti opet prelaze u vođstvo koje čuvaju do samog kraja kada pri rezultatu 79-79 četiri sekunde pre kraja imaju slobodna bacanja od kojih koriste jedno što im je dovoljno za veliku pobedu.

A onda je 5.000 Zagrepčana moglo da vidi dotad neviđen meč na domaćem terenu. Gostovao je slavni Žalgiris sa u tom trenutku najboljim amaterskim košarkašem Evrope Arvidasom Sabonisom, kao i mnogobrojnim zvezdama – Kurtinaitisom, Homičusom, Jovajšom… I sve je izgledalo kao u nekoj bajci, u 30. minutu rezultat je bio 91-66 i činilo se da utakmicu treba samo rutinski privesti kraju. Dolazi do potpuno nestvarnog preokreta koji se završava trijumfom gostiju 101-104. Neverovatno.

Meč u dvorani “Mira i prijateljstva” bio je biti ili ne biti za zagrebački tim. Trener Vlado Vanjak taktički je nadigrao proslavljenog Krešu Ćosića koji se nalazio na klupi AEK-a. Pobeda 92-91 vratila je nadu košarkašima Cibone za prolaz u dalje takmičenje, a najviše su se istakli Cvijetičanin sa 20, Miličević sa 19 i Čutura sa 18 poena. Na kraju utakmice je došlo do incidenta između Mirka Miličevića i Amerikanca Vrejnsa. Naelektrisana publika je počela da baca na teren metalni novac i druge predmete, pa su košarkaši Cibone napustili dvoranu u pratnji policije.

Na sledećem gostovanju u Nemačkoj usledio je revanš za minimalan poraz na domaćem terenu. Cibona je već na poluvremenu imala 15 poena prednosti pa pobeda nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. Krajnjih 109-99 za nova dva boda, a najzaslužniji za pobedu je bio Zoran Čutura koji je sa 37 poena nadmašio daleko svoj prosek postignutih poena.

Na trećem vezanom gostovanju protiv najtežeg rivala ostvarena je najvažnija pobeda. Dužnik iz prvog dela Žalgiris položio je oružje pred raspoloženim timom Cibone iako su ovog puta domaćini bili u konstantnom vođstvu od desetak poena razlike. Cibona je 40 sekundi pre kraja povela sa 98-97, domaći su imali ceo napad ali ga nisu iskoristili pa je to bio i konačan rezultat. Zagrepčanima je bila potrebna pobeda od četiri poena razlike da bi se osvojilo prvo mesto u grupi i izbegli Real u polufinalu.

U odlučujućoj utakmici na svom parketu Cibona je savladala AEK kojeg je sa klupe vodio nekadašnji as “vukova sa Tuškanca” Krešimir Ćosić. Pobedom zakazali su duel protiv svoje druge legende Dražena Petrovića, koji je nosio dres Reala iz Madrida. Grci su pružali otpor do sedmog minuta kada je krenula serija Cibone. Kad su poveli sa nedostižnih 19 poena razlike u dvorani su se zapalile baklje, puklo je mnoštvo petardi i delegat je morao da prekine meč. U nastavku su se duhovi smirili pa su domaći slavili sa sigurnih 94-82.

Kakav spektakl u dvorani “Cibone” u polufinalu Kupa pobednika kupova. Slavni Real sa dojučeršnjim prvim asom Cibone Draženom Petrovićem. Nije mu bilo lako da igra pred publikom čiji je bio dugogodišnji ljubimac, protiv igrača sa kojima je vodio tolike velike bitke, a direktni suparnik mu je bio rođeni brat Aco Petrović. Nije mu bilo lako, ali ga ipak nije sprečilo da postigne 38 poena i nakupi šest skokova i pet asistencija. Kada su sredinom drugog dela gosti poveli sa 15 poena razlike činilo se da je već sve rešeno ali su u furioznom finišu domaći uspeli da ostvare častan poraz 91-92. Šanse za plasman u finale su ipak bile minimalne.

Danko Cvjetičanin

Kada u revanšu zbog lumbaga nije mogao da nastupi prvi strelac Danko Cvjetičanin bilo je jasno da su šanse Zagrepčana minimalne. Vrlo brzo su domaći uspeli da ostvare prednost od 16 poena i praktično mirno privedu utakmicu kraju. Ponovo je briljirao Dražen Petrović sa 47 poena i pet trojki, pa je Real ubedljivo trijumfovao sa 119-97. Bila je to labudova pesma ove slavne generacije Cibone.

CIBONA: Nakić (2/8), Petrović (10/126), Bečić, Čutura (9/137), Anzulović (10/65), Sunara (10/166), Cvjetičanin (9/181), Rizman, Miličević (10/147), Razić (5/35), Arapović (10/103).

KUP RADIVOJA KORAĆA

Najkraće se u Evropi zadržala ljubljanska Olimpija koja je posle drugog kola kvalifikacija završila sa svojim učešćem. Već u prvom kolu su imali velike probleme u duelu sa grčkim Panionisem. Tim u kojem je igrao i naš as Predrag Benaček u Atini je ostvario ubedljivu pobedu 88-73 i doveo pod veliki znak pitanja plasman Ljubljančana u dalje takmičenje.

Ipak, najviše zahvaljujući fenomenalnom Radisavu Ćurčiću koji je odigrao pravu simultanku protiv grčkog sastava i postigao 30 poena Olimpija je uspela da nadoknadi minus iz prvog duela i plasira se u drugo kolo. Razlika je dostignuta već na poluvremenu i sačuvana do kraja meča kada je ostvaren ubedljiv trijumf sa 97-78.

Protiv još kvalitetnijeg rivala Estudijantesa iz Madrida, u hali “Tivoli” pred 3.500 gledalaca ostvarena je pobeda koja je trebala da garantuje prolaz u dalje takmičenje. Raspoloženi Hauptman sa 29 poena i pet trojki, i Ćurčić sa 24 poena, doneli su pobedu 96-70 koja je trebala da omogući miran put na revanš u Madrid.

Radisav Ćurčić

No, desio se pravi šok. Od starta domaći su zaigrali agresivno čvrsto rešeni da nadoknade manjak iz prvog meča. Malo vatrena publika, malo sudije naklonjene domaćinu, a najviše uplašeni Ljubljančani doprineli su da Estudijantes pobedi sa 92-65 što će biti razlika dovoljna za plasman u narednu fazu takmičenja.

OLIMPIJA: Šiško, B. Petrović (4/59), Fućka, Zdovc (4/50), Besedič, Tovornik (3/12), Hauptman (4/69), Đurišić, Vilfan (4/47), Ćurčić (3/68), Kotnik (3/13), Petranović (3/13).

Nešto uspešnija bila je Crvena zvezda. U prvom kolu je rival bio Fenerbahče pred kojim je bio još dug put da postane ono što je danas. Rezultat iz prvog meča u “Pioniru” 101-64 za crveno-bele najbolje pokazuje kolika je razlika u kvalitetu između ova dva tima. Posle ovoga košarkaši Zvezde mogli su da se mirno spreme za šoping u Istanbulu.

Ne znamo šta su kupovali po bazarima ali su se u Beograd vratili sa još jednom pobedom 87-79 posle malo opuštenije igre u prvom poluvremenu.

Za razliku od Fenerbahčea, PAOK se nalazio u najboljem periodu svog bivstvovanja u Evropi I samim time bio je mnogo opasniji rival za Crvenu zvezdu. Pogotovo na svom terenu u Solunu, gde su uz podršku svojih vatrenih navijača veoma nezgodan suparnik svakoj ekipi. Prvo poluvreme je proteklo u mnogo boljoj igri našeg predstavnika koji je na odmor otišao sa sedam poena prednosti. U nastavku sudije odjednom menjaju kriterijum, tolerišu oštru igru domaćih što izaziva nervozu kod igrače Zvezde što je na kraju rezultiralo pobedom PAOK-a 95-85. Pored daleko najefikasnijeg Amerikanca Džonsa koji je postigao 37 poena istakao se i bivši Zvezdin igrač Bane Prelević sa 15 poena. Igrači Zvezde su bili veoma revoltirani suđenjem i najavljivali su da će u revanšu “pregaziti” PAOK.

U revanšu u “Pioniru” 5.000 gledalaca, od toga 1.500 navijača PAOK-a, prisustvovalo je utakmici koju, verovatno, nikada neće zaboraviti. Kada su u 25. minutu Grci poveli sa 50-37 to je u zbiru iznosilo 23 poena prednosti za tim iz Soluna i malo ko je u dvorani u tom trenutku verovao da je moguć preokret. A onda zbog pet ličnih iz igre izlaze Prelević, pa Fasulas, i na kraju Džons, i dešava se upravo neverovatan preokret. Grci ne uspevaju ništa da pogode a domaći malo pomalo prelaze u vođstvo i 34 sekundi pre kraja Bogosavljev donosi Zvezdi željenu prednost 86-76. U finišu meča grčki igrači čak pet puta šutiraju na koš ali lopta prosto neće da prođe kroz obruč pa meč odlazi u produžetak. I onda kao da uzbuđenja već nije bilo dovoljno, na samom početku produžetka događa se neviđen skandal. Prilikom podbacivanja sudija Grosi iz Italije dosuđuje loptu domaćem tim što je razjarilo bivšeg NBA igrača Njumena koji fizički nasrće na sudiju. Jedva su ih razdvojili pa je siroti sudija doneo odluku da se meč prekine jer nije bio u stanju da nastavi da sudi. Sve je okončano na taj način što je Crvena zvezda dobila utakmicu službenim rezultatom i plasirala se četvrtfinale.

Predrag Bogosavljev

U grupi su već na startu osvojena dva važna boda na gostovanju Maes Pilsu koji je savladan sa 101-88. Treba posebno izdvojiti Predraga Bogosavljeva sa 24 iI Slobodana Jankovića sa 20 poena kao najzaslužnije za osvajanje prva dva boda u grupnoj fazi.

Poraz u Milanu od trostrukog prvaka Evrope Filipsa sa 81-101 je bio očekivan, ali je ipak ispao previsok jer nije odgovarao onome što se dešavalo na terenu. U prvom poluvremenu crveno–beli su mudrom taktikom blokirali udarni trio Italijana – Makadua, Premijera i Dantonija. Brod je počeo da tone u 27. minutu kada je zbog pet ličnih igru napustio Zoran Jovanović, a već u 30. minutu i drugi centar Bogosavljev. Mladi centri Gilić i Cvetković nisu mogli da se ravnopravno nose s protivnikom.

U duelu učitelja (Žeravice) i njegovog nestašnog učenika (Slavnića) pobedu je odneo ovaj mlađi. Dva minuta pre kraja gosti su vodili 89-86 ali su onda Zvezdini mladići Obradović, Ilić iI Pavlović preokrenuli meč i Crvena zvezda je slavila protiv Saragose sa 92-89 pred 4.500 gledalaca u hali “Pionir”. Trojke su šutirali fantastićnih 54 posto (12/22).

Maes Pils je bio nedorastao rival pa su crvrno-beli ostvarili laganu pobedu 83-76 uprkos vrlo bledoj partiji. No, kad rival slobodna bacanja šutira 10/20 a za tri poena 0/7 i sa takvom igrom može se ostvariti pobeda.

Sve je rešeno u derbiju protiv Filipsa koji je pokazao da je ipak kvalitetniji suparnik. Kada su gosti poveli sa 53-37 činilo se da je sve već rešeno, ali se igrači Zvezde nisu predavali. Agresivnim presingom za svega pet minuta uspevaju da poravnaju rezultat 59-59. Onda trojkama Dantoni i Premijer prave seriju od 10-0. Bogosavljev, Ilić i mladi Cvetković ponovo donose priključak ali sve na kraju rešava te večeri nezaustavljivi Premijer za konačnih 80-90. Ovim porazom Zvezda je ostala bez šanse za prolaz u polufinale.

Poslednje kolo nije imalo rezultatski značaj pa ga je Zvezda tako i odigrala. Pomalo neslavno se oprostila ubedljivim porazom u Saragosi 61-97.

CRVENA ZVEZDA: Dabić (10/94), Ilić (10/171), Obradović (5/34), Gilić (3/8), Janković (10/144), Jovanović (7/83), Bogosavljev (10/119), Radović (6/65), Cvetković (9/46), Pavlović (5/32), Avdija (3/17), Karadžić (6/38), Kaličanin (2/4).

Zadar predvođen u tom trenutku možda i najperspektivnijim igračem Evrope Arijanom Komazecom ambiciozno je krenuo u novu sezonu. Efes Pilsen je u tom trenutku bio nedorastao suparnik pa su Zadrani već u prvom meču na svom terenu razrešili sve dileme oko prolaska u sledeću rundu. Ubedljivih 123-84 uz sjajne partije Komazeca (34 p) i Aleksandra Trifunovića (31 p) pokazali su sa kakvim potencijalom raspolaže Zadar. U revanšu u Istanbulu nije nastupio Komazec, što je turski tim iskoristio da ostvari utešnu pobedu 96-85.

Zadrani su sjajno startovali u grupnoj fazi kad su lakše nego što se očekivalo savladali španski tim Huventud iz Badalone sa ubedljivih 102-84. Njihova pobeda nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. Kod Zadra najbolji je bio Predrag Šarić koji je svih svojih 29 poena postigao u drugom delu, kao i Komazec, dok se u španskoj ekipi istakao jedino Montero.

Pobedom u drugom kolu u Tel Avivu protiv Hapoela 93-84 Zadrani nagoveštavaju da su njihove ambicije o plasmanu u polufinale sasvim realne. Ponovo je briljirao iskusni Predrag Šarić sa 30 poena.

Kada je u Jazinama ubedljivo savladan i Olimpijakos sa 116-97 Zadrani su bili na korak od osvajanja prvog mesta. Grci nisu bili dorastao protivnik domaćinu jer su doputovali bez svoja četiri standardna prvotimca pa je trener Zadra Šakota bio u prilici da šansu pruži svim svojim igračima, a oni su egzibicionom igrom izazvali ovacije domaće publike.

Potom je usledio ubedljiv poraz u Badaloni od Huventuda 69-90, ali on ipak nije bitnije poremetio planove Zadrana. Jedine svetle tačke kod gostiju bili su Komazec sa 22 i Šarić sa 21 poenom.

Arijan Komazec

Pobeda protiv Hapoela bila je neophodna da bi i dalje sve zavisilo od košarkaša Zadra. Ostvarena je sigurna pobeda 87-72 uz odličnu partiju celog tima i pogotovo Komazeca koji je postigao 24 poena.

Povoljna okolnost za Zadar je bila da su u poslednjem kolu gostovali Olimpijakosu kome ta utakmica nije imala takmičarski značaj. Delom zbog tog, a delom, naravno, i zbog svoje dobre igre, slavili su sa 77-66 čime su osvojili prvo mesto u grupi i plasirali se u polufinale. A tamo su ih čekali dueli sa Partizanom.

ZADAR: Pahlić (8/75), Gregov, Popović (8/109), Bilandžić, Šarlija (8/90), Blažević (7/50), Vranković (10/113), Trifunović (5/47), Komazec (9/209), Mujagić (2/16), Šarić (10/190).

A kako je Partizan počeo takmičenje teško je bilo pretpostaviti da će stići do polufinala. U Sofiji je na poluvremenu vodio 56-40 i činilo se da će to biti laka pobeda. A onda u drugom delu totalni sunovrat crno-belih koji je rezultirao porazom 90-96. Prilično neozbiljno za jedan tim koji je imao velike ambicije.

Tek posle revanša u Beogradu nije bilo jasno kako je Partizan uspeo da izgubi od tako skromnog tima kao što je Levski. Ubedljiva pobeda 128-79 i prilika da svi igrači zaigraju i upišu se u strelce.

U prvom meču grupne faze Partizan se prilično namučio kao domaćin protiv italijanskog Divarezea. U prvom delu su gosti vodili i sa 9 poena prednosti, pa je Partizan preokrenuo i u 36. minutu vodio sa 10 poena razlike, da bi se sve okončalo sa samo četiri poena razlike.

Posle drugog meča na svom parketu i druge pobede protiv belgijskog Asibela, trener Partizana Vujošević je vidno nezadovoljan izjavio:  “Ima časnih poraza a mi smo uspeli da se izbrukamo u pobedi”. Penzionerskom igrom bez ikakvog zalaganja crno-beli su savladali skromni belgijski sastav sa 98-91, ali razloga za zadovoljstvo nije bilo.

U Madridu protiv Estudijantesa nervoza kao da je okovala ruke igrača oba tima. U takvim okolnostima domaći su se bolje snašli i poveli u sedmom minutu 17-10. Međutim, crno-beli su se trgli i Madriđani na odmor odlaze samo sa poenom prednosti. Drugi deo ista priča sve do dva minuta pre kraja kada naš tim uspeva da ostvari 10 poena prednosti (76-66).

Partizan je u sve boljoj formi i osvojena su dva veoma važna boda u Varezeu. Posle nerešenog rezultata na poluvremenu Divareze bolje igra u nastavku i u jednom trenutku ima čak 16 poena prednosti. Partizan ih polako sustiže i u dramatičnoj završnici Predrag Danilović u poslednjoj sekundi postiže pogodak koji donosi pobedu crno-belima 77-75.

Pobedom u Belgiji protiv Asibela 108-102 i zvanično je potvrđen prolaz u polufinale. Najzapaženiji je bio Saša Đorđević koji se istakao i igrom i poenima (26), pa Paspalj (25), Divac (22) i Nakić (17).

Žarko Paspalj

U “Halu sportova” došlo je 4.000 navijača bez obzira što meč nije imao rezultatski značaj. Prosto su želeli da čestitaju svojim ljubimcima prolaz u polufinale i požele im puno sreće u nastavku takmičenja. Košarkaši Partizana su im se odužili lepršavom partijom i pobedom protiv Estudijantesa 102-93. Na taj način crno-beli su osvojili prvo mesto u grupi sa svih šest pobeda.

A onda u polufinalu duel starih znanaca Partizana i Zadra. Puna dvorana na Novom Beogradu kao sjajna uvertira u još jedan košarkaški spektakl. Postavljanjem Blaževića a ne Vrankovića na Divcu trener Đerđa je taktički iznenadio i klupu Partizana a i samog Divca, koji do kraja meča nije uspeo da se snađe u takvim okolnostima. Samo zahvaljujući raspoloženom Žarku Paspalju Partizan je imao kakvo takvo vođstvo. Kada se on umorio palicu je preuzeo Saša Danilović i on je uspeo da crno-bele odvede do trijumfa od 75-63. S obzirom na prikazano na parketu domaćin može da bude više nego zadovoljan sa 12 poena prednosti.

U revanš je Zadar ušao veoma nervozan ophrvan važnošću susreta. To se odrazilo na šut u prvom delu koji je bio tek 29 odsto ali i na skok gde ih je Partizan potpuno nadskočio 25 naspram 12. U nastavku su zaigrali tek nešto bolje i jedini raspoloženi kod domaćih Predrag Šarić je sa tri trojke u 34. minutu primakao domaće na 71-73. Više od toga domaći nisu mogli pa je Partizan na kraju slavio sa 88-84, a domaća publika je aplauzom pozdravila gostujući tim što je bilo za svaku pohvalu.

U finalu je rival bio slavni tim iz Kantua, tada pod imenom VIVA. Prvi meč je odigran u Italiji pred 6.000 gledalaca, a Partizan se pre meča suočio sa ozbiljnim kadrovskim problemima. Iskusni plej Željko Obradović je otišao u JNA a kapiten Savović je na utakmici protiv Crvene zvezde povredio prst pa je na ovom meču odigrao tek tri minuta. Još kad je Paspalj u prvom poluvremenu zaradio četiri lične, a petu u 28. minutu, bilo je jasno da je poraz neizbežan, samo je bilo pitanje sa kojom razlikom. Sreća da su dobro povukli Divac (28 p) i Đorđević (20 p) pa je na kraju bilo 89-76, što je bio rezultat koji se mogao juriti u Beogradu. Zanimljivo da su pobedu domaćem klubu donela dva “starca” – 37-godišnja italijanska legenda Marcorati i 35-godišnji američki veteran Benson koji se specijalno za ovaj meč vratio u tim Vive.

Vlade Divac

Ako kažemo da je u dvoranu na Novom Beogradu stalo 8.000 navijača onda se može zamisliti u kakvom je ambijentu odigrana revanš utakmica. Stisnuti u grozdovima koji su bukvalno visili od plafona do patosa okruglog zdanja koje ne pamti ovakvu posetu. Grmelo je devet pobednićkih bubnjeva a iz hiljada grla orilo se “Kup je naš”, “Kup je naš”. Čulo se i ono staro “Kićo majstore” kao zahvala navijača za novo remek delo koje je stvorio, ovakav šampionski Partizan. Bio je to duel dva stila i shvatanja košarke gde je pobedu odneo onaj koji je demonstrirao modernu, brzu i agresivnu košarku, a to je bio Partizan. Od početka do kraja bili su u vođstvu, najveća prednost je bila 22 poena, a konačnih 101-82 bilo je povod za veliko slavlje. Junak meča je bio Vlade Divac sa 30 poena ali i fantastičnom kontrolom reketa kako u napadu tako i u odbrani. Poslednji sudijski zvižduk označio je početak velikog slavlja i radost navijača koji su utrčali na parket da sreću podela sa svojim ljubimcima.

PARTIZAN: Đorđević (12/152), Danilović (11/99), Obradović (5/55), Vujačić (10/59), Mutavdžić (1/4), Savović (11/122), Divac (11/202), Popović (4/13), Paspalj (12/262), Nakić (11/126).

Nastaviće se

Photo: FIBA, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar