U novoj sezoni evropskog Kupa šampiona 1961-62 opet poznata lica. Sada je na redu ljubljanska Olimpija da pokuša ono što u prethodne četiri sezone nisu uspeli ni oni, ni OKK Beograd – da se bar plasiraju u finale. Već su svi bili mnogo iskusniji pa je nada da se može napraviti dobar rezultat bila prilično realna.
U novoj sezoni startovala su 24 kluba u starom formatu: prvo kvalifikacije igra određen broj klubova, a onda osmina finala i ozbiljni mečevi. Olimpija je ove sezone startovala u kvalifikacijama, prvi meč je zakazan za 18. novembar 1961. a suparnik je bečki Engelman. Susret je odigran u bečkoj hali Hehaso pred 700 gledalaca. Jugoslovenski prvak je demonstrirao košarku visoke klase. Predvođen izvrsnim Daneuom (26 poena) gosti su od početka imali inicijativu i znatnu prednost u poenima. Jelnikar (15), Kandus (4) i Lokar (18) izvrsno su sarađivali sa Daneuom tako da austrijski košarkaši nijednom nisu ugrozili vođstvo Ljubljančana. Konačan rezultat 99-77 za Olimpiju najbolje odslikava razliku u klasi između dve ekipe.
Revanš je odigran mesec dana kasnije u Ljubljani pred 2.000 gledalaca, i Olimpija je slavila sa identičnom razlikom od 22 poena. Sve vreme su ljubljanski studenti imali inicijativu i posle početnih 2-2 za nekoliko minutu je bilo 15-2 i već se mogao naslutiti konačni pobednik. Na odmor se otišlo sa vođstvom domaćih 50-32. U drugom delu trener Olimpije Kristančič uveo je u igru nekoliko rezervnih igrača i igra je postala zanimljivija pošto su rivali bili ravnopravniji. To je i razlog što na kraju nije viđena “stotka”. Najbolji kod domaćih su bili Kandus sa 10 i Jelnikar sa 13 poena. Meč se završio rezultatom 86-64 i može se reći da je Olimpija sa pola snage otišla u osminu finala.
A tamo ih je čekao nemački Hajdelberg, reklo bi se još jedan nedorastao suparnik. Nemačka košarka bila je tek u povoju, daleko od današnjeg kvaliteta, tako da je i u ovaj duel Olimpija ušla kao favorit. Naravno, kvalitet je ipak trebalo potvrditi i na terenu. Prvi meč je odigran 14. januara 1962. u Hajdelbergu gde je Olimpija pobedila sa 95-81. Jugoslovenski košarkaši su zasluženo slavili u utakmici koja je bila veoma živa, uzbudljiva i zahvaljujući igračima našeg tima obilovala finesama koje se na nemačkim terenima u to vreme retko viđaju. Brzim akcijama, preciznim izvođenjem slobodnih bacanja i naročito igrom pod košem gosti su zadivili gledaoce ovog zapadnonemačkog univerzitetskog grada. Najefikasniji igrači u timu Olimpije bili su Daneu sa 20, Jelnikar sa 21 i Povž sa 12 poena. Ovom pobedom Ljubljančani su već jednom nogom bili u četvrtfinalu.

Ivo Daneu
Revanš je odigran tek 25. februara i možemo samo pretpostaviti kako funkcioniše održavanje forme u situaciji kad se ne igraju ligaški mečevi već samo treninzi i prijateljske utakmice. Za ovu utakmicu to nije bio problem jer je u pitanju bila obična formalnost. Pred 1.500 gledalaca Olimpija je ubedljivo savladala Hajdelberg 97-58 i plasirala se u četvrtfinale Kupa šampiona. Ljubljančani nisu imali težak posao. Oni su vrlo lako ostvarili ubedljivu pobedu protiv nemačke ekipe čiji igrači su pokazali samo izuzetnu borbenost, ali time nisu mogli nadomestiti manjak kvaliteta. Najefikasniji u domaćem sastavu su bili Daneu sa 26 i Jelnikar sa 20 poena.
Opet treba napomenuti da je prva utakmica četvrtfinala odigrana tek 31. marta, protiv dužnika našoj košarci od prošle sezone Antverpena. Poučeni lošim iskustvom OKK Beograda, igrači jugoslovenskog šampiona su veoma ozbiljno shvatili svoje protivnike. Ni podrška od 1.500 gledalaca nije pomogla domaćinu da napravi osetniju razliku. Na odmor se otišlo sa tri poena za Belgijance, a ni na kraju razlika nije bila mnogo veće. Antverpen je slavio sa 87-83, no činilo se da mnogo veće šanse za prolaz ima Olimpija. Nerešiva enigma za odbranu domaćih bio je Ivo Daneu sa 42 poena. On je postigao polovinu poena za svoj tim. Sa puno optimizma čekao se revanš.
A taj optimizam su sigurno gajili i Belgijanci nadajući se da će moći da sačuvaju minimalnu prednost. A onda su u Velikoj hali “Gospodarskog rastavišča” pred 4.000 domaćih navijača doživeli pravu – katastrofu. Doduše, iz nekog razloga Belgijanci su doputovali bez dvojice najboljih igrača čime je domaćinu put u polufinale bio umnogome olakšan. Prepuna dvorana (kažu da je pred ulazom ostalo nekoliko stotina navijača koji su ostali bez ulaznica), oduševljeno je pozdravljala egzibicionu igru jugoslovenskog šampiona. Iako prednost od 13 poena na poluvremenu nije garantovala siguran prolaz domači igrači su bili spokojni, uvereni u sopstvenu pobedu. Sve ovo bio je samo uvod u drugi deo meča u kojem je Olimpija pružila partiju sezone. Halom je odjekivalo “beli, beli” dok su gosti nemoćno posmatrali fantastične akcije domaćeg tima. Na kraju buran i dugotrajan aplauz za ubedljivu pobedu od 90-54. Iako je opet bio najefikasniji, pored Daneua moramo spomenuti talentovanog reprezentativca Logara, iskusnog Milera i požrtvovanog Dermastiju. Olimpija je u polufinalu Kupa šampiona gde ih je čekao strašni Real koji je tek krčio put u sam evropski vrh.

Ekipa Olimpije 1962. godine
Poznati sportski komentatori evropskih listova i agencija najavili su da će polufinalni dvoboj Kupa evropskih šampiona između našeg prvaka i madridskog Reala biti “najveća košarkaška predstava sezone”. Meč će biti odigran na ljubljanskom stadionu “Inž. Stanko Bloudek”, ulaznice za 6.000 sedišta oko borilišta su brzo rasprodate. Kažu da u Ljubljani odavno za jedan sportski događaj nije vladalo toliko interesovanje, čak su naše turističke organizacije prodale veliki broj ulaznica i u inostranstvu. Tim Reala je u Ljubljanu stigao tri dana ranije kako bi na borilištu održali nekoliko treninga. Gosti su najviše strahovali od toga što će se utakmica odigrati na otvorenom prostoru.
Najveću snagu Reala predstavljali su dva crnoputa dvometraša Amerikanca, Hajtauer i Morison, kao i najbolji Španac Rodrigez. Postavljalo se pitanje kolika je razlika potrebna Olimpiji da bi koliko–toliko mirno otišla na revanš u Madrid. Kapiten Daneu je priželjkivao pobedu od dvadesetak poena razlike.
I bio je to zaista pravi spektakl. Čak 7.000 ljudi se načičkalo na stadionu ne bi li videli divovski obračun svojih ljubimaca protiv slavnog Reala. Meč je počeo nervozno, respektovanjem i ispitivanjem protivnika i njegove snage. Do sredine prvog dela vodila se izjednačena borba a onda sledi furiozni nalet domaćih. Sve u sastavu Olimpije savršeno je funkcionisalo pa se na odmor odlazi sa prednošću od 58-41. Kanonoda na koš gostiju je nastavljena i u drugom delu, pa je u 29. minutu zabeležena najveća prednost 86-64. Nije bilo realno da naši momci mogu do kraja da izdrže u takvom ritmu. Srećom da su zbog pet ličnih grešaka kod Reala iz igre izašla trojica igrača, pa su Ljubljančani ipak uspeli da sačuvaju solidnu prednost. Razultat 105-91 i 14 koševa viška nisu bila garancija za prolaz u finale ali je realna šansa postojala. Ipak, i sama pobeda bez obzira na konačan ishod je bio pravi podvig. Partiju sezone je pružio Ivo Daneu koji je postigao 45 poena. Kod gostiju su najbolji bili Rodrigez i Seviljano sa po 28 poena.
I… čudo se ipak nije desilo. Igrači Olimpije su podlegli pritisku važnosti meča, uplašeno su ušli u revanš utakmicu što su iskusni igrači Reala iskoristili i odmah stvorili veliku prednost. Rezultat na poluvremenu 41-19 najbolje pokazuje kakav je bio odnos snaga u prvom delu. Pred 2.500 gledalaca Real je demonstrirao silu i pokazao zašto je bio verovatno i najkvalitetniji tim u tom trenutku u Evropi. Uspeli su da zaustave Daneua i činilo se da će utakmicu rutinski privesti kraju s razlikom koja im je bila potrebna za prolaz. Tek u nastavku meča Ljubljančani su pokazali svoje pravo lice i malo pomalo smanjivali su prednost Reala. Čak ni kad je u 29. minutu isključen Dermastija zbog udaranja Morisona nisu se predavali. Ipak nije bilo snage za konačni preokret, Real je slavio sa 69-53, taman za dva poena više koliko im je trebalo za prolaz. Jednostavno, slabija igra Daneua (12 p) je bila nenadoknadiv gubitak za Ljubljančane koji ipak mogu da budu ponosni na svoj ovogodišnji učinak.
OLIMPIJA: Miler (8/58), Kandus (8/44), Samaluk (2/4), Jelnikar (8/130), Kapelj (8/42), Logar (5/17), Basin (1/3), Vrhovec (4/22), Dermastija (8/74), Daneu (8/212), Potočnik (3/14), Lokar (8/55), Brišnik (2/4), Povž (4/29).
Photo: X