Početna NBADarko Dželetović: 18-karatno razočaranje Seltiksa

Darko Dželetović: 18-karatno razočaranje Seltiksa

od Darko Dželetović
32 pregleda

Kao što je bilo i očekivano, subjektivno govoreć’, Seltiksi su “uprljali” ovosezonsku ostavštinu porazom u Dalasu u četvrtoj utakmici finalne serije. I to vrlo teškim porazom. 

Luka Dončić je odlučio da igra odbranu nakon kritika medijskih spodoba, i uz 25 postignutih poena u prvom poluvremenu, prevashodno svojim odbrambenim angažmanom, odlučio utakmicu. A razlika od 38 poena na kraju utakmice – 122:84 za pobjedu Dalasa – je treća najveća rezultatska razlika u nekoj finalnoj utakmici u istoriji lige.

Samo pobjeda od 42 poena prednosti Džordanovih Bulsa (96:54) nad Melounovom i Stoktonovom Jutom u trećoj utakmici finalne serije ‘98, i pobjeda Seltiksa od 39 razlike nad Lejkersima (131:92) u posljednjoj šestoj utakmici finala ‘08 bile su uvjerljivije od sinoćnje pobjede Dalasa.

Bilo je i prije toga nekih ubjedljivih pobjeda i poraza u NBA finalima, kao 30 poena prednosti Seltiksa protiv Lejkersa na poluvremenu (79:49) u prvoj utakmici finalne serije 1985.godine u tekmi znanoj kao “Memorial Day Massacre“. Taj sraz najtrofejnijih NBA timova u eri Birda i Medžika, koji je inače nazvan po stvarnom policijskom masakru nad čikaškim radnicima 1937. godine koji je izbačen iz američkih školskih udžbenika, završen je rezultatom 131:92 u korist Seltiksa. Ali sami Seltiksi nisu nikad poraženi ovako ubjedljivo kao sinoć tokom učešća svoje 22 finalne serije, mada su i 1984. pred osvajanje titule protiv Lejkersa izgubili jednu od utakmica čak sa 33 razlike (137:104). U toj utakmici u kojoj je Medžik Džonson imao 21 asistenciju, što je i dan danas rekord u uspješnim dodavanjima tokom neke utakmice NBA finalne serije, Boston nije gubio tako katastrofalnom razlikom kao sinoć, kad je u jednom trenutku bilo čak 48 razlike za Dalas.

Biće zanimljivo da li će kamere kojima NBA prati Seltikse čitave ove sezone, da bi se napravio  dokumentarac u stilu Džordanovog ‘Posljednjeg plesa’, uopšte natjerati ligu da ovako težak poraz Bostona dramatizuje obzirom da bi ga pobjeda Seltiksa u ponedeljak i 4:1 u seriji gurnula pod tepih, i izbrisala dio sramote. Ali izgubiti ovako teško bez ispaljenog metka definitivno baca ljagu na tim koji je do sinoć uzdizan u istorijsko sazviježđe i silom guran u grupu s nekim od najboljih NBA timova u istoriji.

Da su ozbiljno ušli u dvoboj i sinoć dobili četvrtu utakmicu, Seltiksi bi se izjednačili sa Šekovim i Kobijevim Lejkersima (‘00-‘01) po rekordu u najdužem nizu od osam gostujućih pobjeda u doigravanju, ali ovaj tim Seltiksa neće – kako stvari stoje – biti istorijski ni u rangu tog tima Lejkersa. Tom timu Fila Džeksona je kao najupečatljiviji momenat u finalnoj seriji ostavljena u amanet ne njihova pobjeda od 4:1, nego poniženje od strane Ajversona koji je preskočio Tajrona Lua pred navijačima i pred klupom Lejkersa. Stoga bi se ljudi iz ovogodišnjeg NBA finala mogli više sjećati Dončića nego šampionskog zelenog tima.

Sinoćnjih tek 84 postignutih poena Seltiksa (91 protiv Baksa im je dosad bio najslabiji učinak ove sezone) potpuno pobija statistički-inflacionu modernu NBA teoriju da je ovo jedan od naboljih napadačkih timova u istoriji lige. Meni je to već bilo i jasno nakon  razočaravajuća 94 postignuta poena Bostona protiv Klivlenda 9. maja, ironično na Dan pobjede (čije li?) u drugoj rundi ovogodišnjeg plej-ofa nakon sličnog opuštanja zelenih.

A potpuno opuštanje i parola “lako ćemo” nije samo karakteristika ovog tima Bostona u fazi napada kad krene njihovo bjesomučno ispucavanje iz neizgrađenih pozicija. I odbrana Seltiksa koja je u prve tri utakmice funkcionisala besprijekorno dozvolivši tek 95,3 poena Dalasu sinoć je bila neprepoznatljiva, pa je zbog potpunog gubitka voljnog momenta Džo Mazula povukao sve startere s parketa čak 3:18 minute prije kraja treće četvrtine.

Reći ćete da se ovakve stvari dešavaju i najboljima. Da, svi imaju pravo na odmor i opuštanje i da im nije igrao Porzingis. Ali kad se desi da i ruki Derek Lajvli neočekivano odapne i ubaci svoju prvu trojku u karijeri, mada je neuspješno pokušao pogoditi tek dvije trojke tokom čitave sezone. Ili da poludi i za klupu prikovani Tim Hardavej junior, koji je u njegovih 27 minuta u finalnoj seriji do sinoć imao 0 (nula) poena. Pa da pogodi 5 trojki u jednoj četvrtini finalne serije i time skoro pa izjednači rekord Stefa Karija od šest trojki, takođe protiv Tejtuma, Brauna i kompanije iz bolne im ‘22. Takve stvari bi preambiciozno bilo nazvati tek pukim slučajnostima da postoji povećenost u odbrani kakvom se u Bostonu hvališu.

Luka Dončić bi Seltiksima i ovakav rovit i spor svojim guzeljanjem u napadu i malo angažovanijom odbranom mogao nasoliti ranu i dodatno raskrinkati iluzije veličine ovog Mazulinog sastava već u ponedeljak, ali i napuniti boce s benzinom u trenucima “kad kreće svadbena povorka” u pripremi za slavlje zelenog titularnog punoljetstva. Koje, usput budi rečeno, po američkim uzusima ne nastupa dok se ne izbroji do 21. Pa je realno još prerano za slavlje.

Koš magazin će, poštovani čitaoče, i u ponedeljak biti na licu mjesta u Bostonu. Pa ćete dobiti podrobne informacije nakon utakmice iz prve ruke. 

A NBA će, izvjesno je, dramaturški a i monetarno posmatrano izgubiti dosta u slučaju da Seltiksi u ponedeljak dobiju petu utakmicu. 

Photo: Privatni album, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar