Micić i Pokuševski koje u Kerolajni, kako mi jedan on novinara iz Šarlota reče, zovu ‘balkanskim pčelama’ (’Balkan Bees’) dobijaju značajnu minutažu u svom novom klubu. Trener Hornetsa Stiv Kliford je nakon mojih pitanja o našim igračima na medijskoj konferenciji sinoć u Filadelfiji pohvalio Vasinu košarkašku prilagodljivost i visok košarkaški IQ, ali i generalan osjećaj za igru Pokuševskog sa akcentom na njegov solidan odbrambeni angažman.
Vasa Micić je nakon trejda iz Oklahoma Sitija, kad je već stigao u Šarlot pet dana proveo turistički istraživajući Njujork Siti tokom Ol-star pauze sasvim sigurno nadomještajući nedostatak energije velikog grada na koju je godinama bio naviknut u Stambolu. Mada mi to nije otvoreno spomenuo, osjeti se da neko kao on ko je pokorio Evropu sasvim sigurno ne pripada američkoj vukojebini tipa OKC-ja, a ni Šarlota, a slabašni Hornetsi bez plej-of perspektive ne mogu biti u istoj dimenziji sa njegovim karijernim ambicijama. Na moju opasku o njegovoj finti koja je bacila Durenta na parket prethodne večeri u porazu Šarlota protiv Finiksa skromno mi reče da ga buka oko toga uopšte ne zanima, i da mu je u fokusu košarka, a ne senzacionalizam i internetski klikovi.

Najupečatljivija stvar koju sam jasno shvatio iz razgovora sa Vasom je da on naprosto ne jebe živu silu, bez da je pritom zazvučao preosorno, što je ispravan i razumljiv stav trofejnog evropskog igrača sa dva MVP euroligaška finala. Nesumnjivo posjeduje onu zdravu samouvjerenost koju i dokazuje na parketu u ovih 17 utakmica nakon promjene sredine u kojima u 26 minuta po utakmici postiže po 12 poena uz 6 asistencija u prosjeku. I to bez obzira na manje povrede koje ga već nekoliko utakmica unatrag muče zbog kojih jaše stacionarni bicikl tokom tajm-auta da se ne ohladi dok nije na parketu. O tome da Vasa nije u punoj fizičkoj spremi potvrdio mi je trener Šarlota Stiv Kliford nakon sinoćnjeg poraza Hornetsa u Filadelfiji.
Vasina pozitivna drčnost je nešto što sam osjetio prije koju godinu kod Gudurića i Muse dok su bili u NBA, ali primjerce ne u tolikoj mjeri kod Bjelice ili Satoranskog – takođe igrača sa visokim evropskim pedigreom. I uopšte me ne bi iznenadilo da Vasa narednog ljeta jednostavno poželi da pređe u neku ambiciozniju sredinu bez obzira na njegov garantovan ugovor.

Hornetsi su već godinama jedan od najlošijih timova lige sa ovogosezonskom tek 25-postotnom uspješnošću, s tek 17 pobjeda i čak 51 porazom. Od tih 17 pobjeda čak 7 puta uz 10 poraza, od trejd dedlajna naovamo. U tranzicionoj fazi nakon prošlomjesečnih trejdova u kojima su ih napustili Rozir, Hejvord i Vošington puna preobrazba tek počinje sa novim vlasnicima Rikom Šnalom i Gejbom Plotkinom, ali od prije koji dan i novoustoličenjem glavnog operativca, 35-godišnjeg Džefa Pitersona. On je na poziciji predsjednika košarkaških operacija zamijenio starog Miča Kapčaka koji je prekomandovan na savjetničku poziciju. Mladi Piterson je, to i lično mogu potvrditi, ambiciozan momak, koji je bio uvijek dostupan, srdačan i prijateljski raspoložen za košarkaške konverzacije sa predstavnicima medija u Bruklinu u posljednih pet godina radeći u sjeni njegovih bivših šefova Olija Vajsberga i Šona Marksa. Ovaj bistroumni, vječno nasmješeni i sa mnogim NBA zvijezdama dobro povezani NBA operativac koji je nekad igrao sa Durentom u srednjoj školi DeMata u Merilendu pa u NCAA na tri solidna koledž-programa je dobio šansu na ovako prominentnoj poziciji u Hornetsima zbog povezanosti sa jednom od dvojice novih gazda franšize Rikom Šnalom. Šnal je bio u vlasničkoj strukturi Atlanta Hoksa kad je Piterson nakon završenog koledža počinjao svoju karijeru u front ofisu u Atlanti.
Najbolji igrač i kamen temeljac Hornetsa u narednoj deceniji Lamelo Bol je trenutno povrijeđen, mada je sinoć pred utakmicu učestvovao u šuterskim drilovima sa svojim ružnim šuterskim stilom, ali je do daljnjeg još uvijek na poštedi. Njegovo odsustvo, a uz njega su povrijeđeni i bekovi Kari i Martin, pružilo je sjajnu priliku za Micića da kao startni plej svoj kvalitet dokaže i najokorjelijim negatorima Vasine košarkaške briljantnosti. Ali i onima s malicioznim i pogrešnim stavom o Micićevoj nekompatibilnosti NBA stilu igre, ponajviše usljed Vasine neobične odluke da ima različite agente na dvije strane Atlantika. Lamelo Bol se možda neće ni reaktivirati do kraja sezone da bi Hornetsi uhvatili što više lutrijskih ping-pong loptica, mada je on trenutno možda i zdraviji nego Micić, pa će Vasa u preostalih 14 utakmica nastaviti da dobija šansu, ako ga trenutne sitne povrede ne spriječe u tome. Video klip sa obaranjem Durenta na patos ga je medijski eksponirao više nego kad bi do kraja sezone postizao po 20 poena po utakmici, ali ono što je bitnije su pohvale koje sam čuo razgovarajući o njegovoj eksploziji sa tri NBA skauta večerajući s njima u medijskim prostorijama Vels Fargo Arene – a koji ga hvale na sva zvona. Micićevo još bitnije eksponiranje moglo bi se ponoviti protiv Durenta ali i ostalih NBA superstarova u Lilu, ako Srbija u utorak dobije Team USA u grupi, a nadati se i u Parizu – kad se bude igralo za olimpijske medalje.
Vasin novi-stari saigrač Aleksej Pokuševski je sjajan dečko sa – kako to Ameri kažu – ispravno našarafljenom glavom. Upitan o Alekseju trener Kliford mi je u hodniku nakon utakmice istakao odlične komunikatorske sposobnosti Pokuševskog na parketu, mada Aleksej sinoć nije ofanzivno briljirao. U odbrani je odlično čuvao niže ograče od sebe, prevashodno Hilda koji u prvom poluvremenu nije pogađao ništa preko ispruženih ruku Pokuševskog.
Sam Aleksej mi je sinoć otkrio da je nakon dogovorenog raskida ugovora sa Oklahoma Sitijem na obostrano zadovoljstvo imao nekoliko NBA ponuda, i da je prihvatio najbolju od njih ne hrleći natrag u Evropu jer mu je ostanak u NBA prioritet. U početku ove sezone je zbog povreda a onda i nedobijanja šanse bio sasvim razumljivo prilično isfrustriran, a čelnici OKC-ja, koji – kako mi Aleksej reče – nisu očekivali da im tim bude lansiran u NBA vrh ovako brzo, jednostavno mu nisu mogli garantovati više minuta na parketu.
On minutažu u Hornetsima kod Kliforda trenutno dobija u solidnim dozama, ima i negarantovan ugovor sa Šarlotom za narednu sezonu, a riječi hvale Kliforda koje sam čuo o Alekseju na konferenciji prije utakmice a onda i neformalno u hodniku poslije utakmice govore mi puno. U slučaju da Kliford ostane trener, jer Hornetsi imaju timsku opciju na posljednju sezonu Klifordovog ugovora u narednoj sezoni, naš mladi as bi i naredne sezone mogao ostati u Šarlotu. Pokuševski mi je i sinoć iznova ponovio da će se odazvati Pešiću, i da se nada da će igrati na Olimpijskim igrama, a i on i Micić će imati dovoljno vremena od kraja aprila kad im se završi sezona da se odmore i pripreme za reprezentativni angažman.
Na drugom kraju hodnika filadelfijske arene Džoel Embid, koji mi se sa par metara udaljenosti trenutno doima barem 10 ili 15 kg lakši nego prije operacije, već hoda sasvim normalno. On je prošle sedmice imao postoperativnu kontrolu kod doktora, vele da vrijedno radi na rehabilitaciji svaki dan, i Nik Nurse je optimističan da bi se Embid mogao vratiti čak i prije kraja regularne sezone, mada ništa nije izvjesno.
Prekasno da bi odigrao 65 utakmica potrebnih za individualne akolade i MVP koji će mu uzeti Jokić, ali sasvim dovoljno da bi prestrašio bilo koji tim koji će se Siksersima, koji su trenutno sedmi na Istoku, suprotstaviti u mogućem plej-inu – a onda i u prvoj rundi plej-ofa.
Photo: Privatni album