Nikola Vučević je u Bruklinu ostvario svoj 518. dabl-dabl i približava se drugom mjestu u ovoj kategoriji na listi aktivnih NBA igrača koje još uvijek drži Kris Pol. Na prvom mjestu je nezaobilazni Lebron Džejms.
Kad sam Vučeviću pred utakmicu u Bruklinu spomenuo da bi bilo sjajno da on izbije na prvo mjesto za koju godinu, reče mi – uz smijeh – da će iako je skoro 6 godina mlađi od Lebrona u košarkašku penziju vjerovatno otići prije njega. Mada vjerovatno još uvijek ne razmišlja o njoj.

Igrači kao Vestbruk, Dramond i Kevin Lav su zauvijek ostali u prašini iza Vučevića u ovoj kategoriji, ali 4 godine mlađi Jokić bi jednog dana Vučevića mogao da prestigne u broju dabl-dablova.
Već prije skoro dvije godine kad sam u Filadelfiji svjedočio petom karijernom tripl-dablu Vučevića pomislio sam na njegovu NBA ostavštinu i da bi je napravio nezaboravnom, a ne tek statistički suhoparno jedva-relevantnom, da naprosto mora dospjeti u neki kompetitivniji tim.

Prava je šteta da igrač sa takvom konzistentnošću u svojoj 14. NBA sezoni i dva legitimna Ol-star izbora, kao što je Vučević, a koja recimo nije napravio ni Divac, još uvijek nije bio u prilici da ode dalje od prve runde plej-ofa. Ipak, ostaje nada da ako na parketu bude barem približno dugovječan kao njegov otac Boro, koji je uspješno igrao pro-košarku duboko u svojoj petoj deceniji, i Nikola u nekom momentu može biti ubačen u neku bolju situaciju. Jer Bulsi, lično mi se čini, vjerovatno ni ove godine, i pored povratka Lonza Bola i dolaska mlađeg i nesebičnijeg Džoša Gidija umjesto Derozana, najvjerovatnije neće biti u vrhu na Istoku.
Trejdovi u NBA su normalna pojava, a i povrede nekih ključnih igrača koje ih uzrokuju. Tako je iz očajne situacije u Detroitu u Nikse u februaru dospio Bojan Bogdanović, ali nije imao sreće ni sa povredom ruke a ni s Batumovim padom na njegovu nogu. Povrede Bogdanovića su, jer za Bojana važi isto kao za Vučevića što se legitimizacije sjajne karijere tiče, pospješile nedavni trejd u kojem je zamjenio mjesta sa Mikelom Bridžisom i udaljile ga od realne šanse da bude član nekog tima koji se bori za titulu.
Dok Bogdanović još čeka na potpuni oporavak noge, a reče mi da mu je ručni zglob već potpuno u redu, Nikola Vučević je u petak veče u Bruklinu bio najbolji u redovima Bulsa sa samo jednom promašenim šutem iz igre. I to svojim posljednjim za tri poena, kad se utakmica lomila. Osim par propusta u odbrani crnogorska dabl-dabl mašina imala je 11 skokova, ali i odigrala skoro pa perfektnu utakmicu u fazi napada postigavši 28 poena, i vrativši Bulse u život u trećoj četvrtini. Ali ni takav Vučevićev učinak nije bio dovoljan za pobjedu Čikaga, a trener Bili Donovan nije bio zadovoljan ignorantskom odnosom Nikolinih saigrača koji mu nisu dostavljali lopte.
Vučević hi samo nekim osvojenim trofejom dospio u konkurenciju za Hall of Fame, a stranica Basketball-reference.com koja NBA igračima arbitrarno dodjeljuje procente mogućeg ulaska u vječnost u Springfildu, Vučeviću daje slabe šanse da mu se to desi, iznad njega je i jedan Diandre Džordan, dok je Jokić recimo već siguran Hol-of-fejmer.

Bruklin je protiv Čikaga utakmicu dobio najviše zbog sjajne ofanzivne igre prangijaša Kema Tomasa na samom kraju utakmice.
Inače, Kem Tomas je sezonu počeo odlično. Novi trener Netsa Đordi Fernandez dao je svom beku šuteru odriješene ruke u napadu i Kem to svesrdno koristi pa u prvih pet utakmica ima blizu 30 postignutih poena u prosjeku.
Njegov imenjak, krilni starter Netsa Kem Džonson, koji je prije pet godina bio član one Kolendželove i Popovićeve američke reprezentacije, koju su Đorđević i Rajaković otresli na Svjetskom kupu 2019, uz afričko-američko ima i češko ali i hrvatsko porijeklo. Već prošle godine mi je Kem ispričao o njegovoj krvnoj srodnici Ani, preko koje je saznao za farmu udaljenu 50-ak km od Zagreba u selu Cvetković Brdo gdje je rođen njegov pradjed s majčine strane, koji je kao tinejdžer došao na rad u Pitsburg. I naravno ostao s ove strane Atlantika, kao većina evropskih imigranata koje smo se odlučili popišati na učmalost starog svijeta ne hajuć’ za prevrtljive vjetrove koji u Americi često mijenjaju pravac. Nekad i svake četiri godine.
A kako Amerika nije (samo) rad i znoj, a izbori su već u utorak, biće zanimljivo kako će se, u slučaju da pobijedi Tramp, polarizirani politički odnosi odraziti na NBA ligu. Lice lige u posljednje dvije decenije Lebron je sa stranog tla iz Toronta, oficijelno u trci za ofis podržao podpredsjednicu Heris, a njena podrška američkoj košarkaškoj reprezentaciji u kojoj nije bilo američkih bijelaca, ali jeste bilo i jednog naturalizovanog imigranta iz Kameruna, pred odlazak u Pariz nije bila tek simbolična.
Kem Džonson ima, kako mi u svlačionici Netsa reče nakon pobjede njegovog tima nad Bulsima, igranje za hrvatsku košarkašku reprezentaciju “na radaru”. Jer je svjestan da može promijeniti košarkaško državljanstvo i da vjerovatno neće opet imati šansu zaigrati za Team USA.
U svlačionici Netsa Kem Džonson sjedi na istom mjestu gdje je dvije godine do izbijanja pandemije sjedio Džanan Musa. A Hrvatska i BiH će se u FIBA prozorima 21. i 24. novembra boriti u izuzetno važnom dvomeču za mjesto na Eurobasketu, jer jedna od njih zbog domaćinstva Kipra, koji je uz Francusku takođe u kvalifikacionoj grupi – neće dalje. Džanan Musa, čiju uspješnu evropsku karijeru inače, još uvijek pomno prate PR-ovi Netsa, zbog utakmice u Evroligi koju će imati sa Realom 21.11. neće igrati u Zagrebu, ali bi tri dana nakon toga mogao zaigrati u Sarajevu – i izbrisati nastup za hrvatsku reprezentaciju sa radara Kemrona Džonsona. Ili ga barem odgoditi, a donijeti barem minut sreće napaćenom narodu u tamnom vilajetu.
Photo: Privatni album, X