Kad me u zadnje vrijeme ljudi, koji znaju koliko vremena sam proveo a i još uvijek provodim u Medison Skver Gardenu, upitaju kakvi su Niksi i da li su stvarno dobri kao što se priča – odgovorim da nisu bili bolji u zadnjih 20 i kusur godina. Mada je klasifikacija nečega što je dobro krajnje subjektivna, a Niksi odlični nisu bili već dugo. Planeta zemlja se evo 50 puta okrenula oko Sunca a košarkaški Njujork još uvijek čeka da se NBA titula vrati u “Meku” košarke.
Nikerbokersi pod trenerom Redom Holcmenom su NBA titulu osvojili po prvi put 1970. godine neočekivano probivši led, a 1973. još neočekivanije, jer su imali 11 pobjeda manje od Kauensovih Seltiksa u regularnoj sezoni. U plej-ofu su tukli Seltikse u 7. utakmici u Boston Gardenu a onda i Lejkerse sa 4:1 u finalu – čime su razočaranog Vilta Čemberlena poslali Denu Tani u Jelsu na Hvar gdje je on odlučio da (neočekivano) ode u prijevremenu penziju, što je opisao Vlada Stanković u tekstu na ovom sajtu prije koju godinu:
Niksi su još dva puta su bili blizu tituli: 1994. kad je Džordan igrao bejzbol a ligom carevao nigerijski hećim košarke, mada su Niksi pred povratak u Hjuston vodili sa 3:2; a onda i doguravši do još jednog finala sa tek 8. pozicije na Istoku i izgubivši protiv tankiranjem sretno uvezanih tornjeva blizanaca ludog Srbina u skraćenoj sezoni 1999. U tom NBA finalu sam ih u Gardenu u dvije utakmice gledao sa najjeftinijih mogućih plavih sjedišta za koje sam dva puta potrošio za tadašnje uslove meni astronomskih 500 i kusur dolara za treću, a onda i preko hiljadu dolara za petu utakmicu. Sve valjda iz htijenja, dok je rat na Balkanu još buktio, da mi istorijski domet nekog čovjeka na ‘ić’ odnosno ‘ich’ u sred Gardena slučajno ne promakne, kad već nisam bio prisutan na Danilovićevoj utakmici u MSG-u u dresu Majamija kad je nanizao one silne trice u vrijeme dok se dalekometno nije šutiralo ovoliko kao danas. Vidjelo se tog juna ‘99 da Niksi u finalu, bez obzira na nadahnuće Hjustona i Sprivela, nisu imali šta da traže. U 77 sezona kao jedan od originalnih klubova Niksi su čak 43 puta ušli u plej-of, još 90-ih vrijedili za respektabilnu franšizu, ali su do koronavirusom skraćene sezone bili po procentu pobjeda najlošiji NBA klub u 21. vijeku.
Radeći u zgradi tik do Medison Skver Gardena a onda i u samoj 1 Pen Plazi skoro 20 godina, nagledao sam se utakmica Niksa, i dobrih a i loših. Loših puno češće. U Juingova vremena s kraja prošlog vijeka bilo je glasno i uzbudljivo, a u lošim sezonama kad se u Majka Svitnija gledalo kao u spasioca franšize, ili kad je Niksima najbolji igrač bio Al Herington, bilo je mučnih momenata, čak i za mene koji za Nikse ni ne navijam. Utakmica protiv Jute kad su Niksi ubacili 58 poena (na kojoj sam bio) kao da je najavila gladni 21. vijek, a prisustvovao sam sa tadašnjih ljubičastih sjedišta spektaklu kad im je Kobi sam ubacio 61. Žao mi je i dan danas da sa sam propustio Karmela kad je ubacio 62 poena, ali obzirom na Karmelovu siromašnu NBA ostavštinu to valjda i ne bi trebalo biti tako bitno.
Po Dolanovim notama
U ovoj sezoni kad slave pola vijeka od zadnje titule Niksi igraju sve bolje što sezona odmiče, i sa drugim nizom od osam uzastopnih pobjeda u ovoj sezoni najavljuju tuču sa objektivno jačima od sebe u plej-ofu. Posljednji put kad su Niksi imali dva niza od po 8 pobjeda je bila šampionska sezona ‘72/‘73. Čisto treba spomenuti da se stvari stave u perspektivu.
U posljednjih mjesec-dva naprosto se osjeća da za Nikse opet dolaze dobre vremena, iako navijačka baza ne podnosi vlasnika kluba Džejmsa Dolana, a glavni operativac Lion Rouz se odbija ispovjedati medijima. On se tiho ušunja u laundž iza stakla kod svlačionice Niksa, nakon što odpremi svoj Rejndž Rover na petom spratu Gardena ka garaži, i uporno drži jezik za zubima – vjerovatno po Dolanovoj sugestiji.

Spajk Li je uz Trejsija Morgana ponovo redovan na utakmicama i pored dugogodišnjeg nesporazuma sa Dolanom, a optimizam raste zbog same činjenice da će Niksi u doigravanje i ovog proljeća, ali sada sa stabilnim Džejlenom Bransonom na pleju. Što je sušta suprotnost na kovid-sezonu prije dvije godine sa muhom bez glave Elfridom Pejtonom kao startnim plejem. I dok nekadašnji 10. pik na draftu Elfrid Pejton u Fort Vejnu u Dži ligi pokušava shvatiti gdje je krenulo po zlu, novi floor-general Džejlen Branson, koji je usput budi rečeno od strane Dalasa izabran tek u drugoj rundi na draftu 2018, postao je igrač koji je pravi lider. Zaslužuje ugovor od 100 miliona dolara bez obzira na nedostatak fizičkih atributa. Branson je upravo je postao igrač mjeseca februara u Istočoj konferenciji, što je pošlo za rukom samo još četvorici Nikerbokersa u istoriji (Petu Juingu pet puta, Karmelu Entoniju triput, Bernardu Kingu i Džulijusu Rendlu po jednom) otkad se dijeli ta nagrada).
Branson sledi Dončića
Branson stilom dosta podsjeća na Rajmonda Feltona, apgrejdovanog dakako, koji je nakon povratka u Nikse u onom zadnjem dobrom timu Niksa iz 2013.s Vudsonom na čelu, uz Karmela, Amarija, mog bivšeg komšu Džej Ar Smita ali i Džejsona Kida, znao kako da rukovodi igračkim resursima na parketu, bolje čak i od samog Kida koji je tada bio na izmaku igračke snage. Tada su, baš kao nekad prateći Vilta u penziju, okončali Pirsovu i Garnetovu eru u Bostonu.
Protiv Netsa u srijedu veče, u eksploziji Niksa u Gardenu u kojoj su postigli 81 poen u prvom poluvremenu, sam Branson je postigao 30. Kad se završila treća četvrtina u toj utakmici Niksi su još uvijek imali procente šuta od preko 60% za tri a i za dva, bolje nego sa slobodnih bacanja. Što je zadnjih godina otkako se prangija za tri sa ovoliko pokušaja potpuno nevjerovatno.
Gledao sam sa Čejs Bridža u semafor i procente dugo u nevjerici, a Niksi su malo pred kraj posustali sa postotcima ali su Netse do kraja utakmice ispratili preko Ist Rivera sa čak 142 poena u vreći.

Branson je uz svog oca Rika, koji je u klubu bio za vrijeme Juingovog doba krajem 90-ih i koji je od prošle godine član stručnog štaba Niksa, nevjerovatno napredovao. Slijedeći Dončićev primjer ulazi pod koš protivnika bez straha koji je imao u prvih par sezona u Dalasu. Mada mu je za dlaku izmakao prošlomjesečni susret svih zvijezda, Branson ovu sezonu igra na Ol-star nivou. Sa 24 poena po utakmici u prosjeku uz tek 2 izgubljene lopte, i sa šutem od 41% za tri poena, sasvim sigurno je najbolji plej kojeg su Niksi imali još od vremena Klajda Frejžera prije pola vijeka.

Uz opet zadovoljnog Džulijusa Rendla, koji Bransona zaljubljeno gleda sjedeći kraj njega na pres-konferencijama, trejdom je doveden i jedan od Bransonovih najboljih prijatelja sa Vilanove. To je Džoš Hart koji se borbenošću već sjajno uklopio u tim i s kojim Niksi još nisu izgubili utakmicu otkad je 11. februara zaigrao nakon dolaska iz Blejzersa.
https://mobile.twitter.com/DarDZel/status/1631344535128223744
U sinoćnjoj uzbudljivoj pobjedi Niksa u Majamiju, protiv direktnog konkurenta za peto mjesto na Istoku, s kojim će Niksi odigrati još dvije utakmice do kraja regularne sezone, Branson je iskrenuo desni gležanj i počeo šepati nakon nezgodnog doskoka u trećoj četvrtini. Vratio se u igru u četvrtoj, ali ostaje da se vidi da li će ovi moji hvalospjevi o njemu makar i privremeno morati biti stavljeni ad akta ako bude prisiljen da pauzira. Ako i bude pauzirao na utakmicu ili dvije Emanuel Kvikli bi trebalo da ga dostojno odmjeni.
Žurka u svlačionici
A nepredvidivi Džulijus Rendl je čini se u potpunosti je vratio prošle sezone izgubljenu volju, uz stalni osmjeh koji mi nije promakao kad god sam ove sezone ušao u svlačionicu Niksa. Dobro raspoloženje u ekipi i derneci u svlačionici kojima sam svjedočio u ponedjeljak i srijedu, nakon pobjeda protiv Bostona i Bruklina, čine početak povratka ka gornjem NBA domu evidentnim. A sinoćnji šut Džulijusa Rendla za pobjedu u ‘stejtment‘ utakmici protiv Majamija vratio je sjećanja na pobjednički šut Alana Hjustona u istoj dvorani u pohodu Niksa ka finalu 1999. godine.

Utakmica u Bostonu sutra biće zanimljiva jer će se Seltiksi probati iskupiti pred svojim navijačima za nevjerovatan krah protiv Netsa, a Niksi probati i do devete uzastopne pobjede.
Najrealnije, za sada, je da Niksi završe regularni dio sezone kao peti na Istoku, a možda i četvrti, ako Klivlend kojim slučajem posustane. A u srazu Kevsa i Niksa sasvim je moguće da bi stil Tibodoa mogao prevagnuti. Time bi Niksi po prvi put nakon 2013. mogli do druge runde doigravanja što bi u Garden dovelo Milvoki ili Boston, i košarka bi se u potpunosti vratila u “Meku” nakon godina punih muka, koje su prošle. I uz pjesmu umjesto jauka, svakako.
Photo: Privatni album, Twitter