Sinoćnja uakmica između Njujork Niksa i Čikago Bulsa (kojima nisu doputovali uskoro potpuno oporavljeni Nikola Vučević i Zek Levin) počela je sat kasnije nego obično zbog prenosa na nacionalnoj TV frekvenciji. Stoga su Bulsi, koji su preksinoć glatko izgubili u Filadelfiji, možda i zbog početka utakmice po njihovoj vremenskoj zoni, vodili u poluvremenu.

Ali odbrana Anunobija u njegovoj drugoj utakmici u dresu Niksa je presudila u drugom poluvremenu. Kad bi Anunobija trener Tibodo izveo iz igre raspucao bi se Derozen, a kad bi se Anunobi vratio Derozen bi svaku loptu dodavao najbližem saigraču. Stoga je Anunobijeva defanzivna posebnost zaslužna je za još jednu pobjedu Niksa u mnogo većoj mjeri nego odlične ofanzivne partije Bransona (po drugi put u njegovoj karijeri povezao je dvije utakmice sa dvocifrenim brojem asistencija) i u zadnje vrijeme sjajnog Rendla.

Mada je Derozen postigao 28 poena sa samo 13 “potrošenih” lopti, Anunobi ga je stavio u džep kad god ga je čuvao pa razlika u +/- učinku na parketu između njih dvojice (Derozen minus 25 naspram plus 33 Anunobija) sve objašnjava.
Niksi vjerovatno još nisu svjesni kakvog su odbrambenog igrača dobili. Momak koji je nenametljiv u napadu a dovoljno odbrambeno polivalentan da može čuvati sve pozicije, kao Kavai Lenard u svojim najboljim danima, će im vrijediti zlata na proljeće u plej-ofu.
Nakon utakmice u svlačionici Anunobi se, kad me vidio, našalio da “ne može pobjeći od Darka” a onda mi mrtav ozbiljan rekao da misli da ovo nije ni djelić onoga što odbrambeno – timski – a ne samo individualno, još uvijek može da unaprijedi.
Skromno je pohvalio saigrače, pogotovo Akzeju Hartenštajna koji je sinoć imao 20 skokova i 5 blokada kao nekoga ko će mu najviše pomagati iza leđa u odbrani.

OG Anunobi
Rođeni Englez kojem je otac, inače univerzitetski profesor, odlučio da preseli iz Londona u Mizuri sa šestoro čeljadi par godina nakon što mu je umrla žena, Odžijeva majka, reče mi da je navijač Arsenala. Mada je odrastao u Mizuriju pomno prati London Lajonse koje trenira Pero Božić i u kojima ima suvlasnički dio, i reče mi da je Lajonsima cilj Euroliga, i to možda već za godinu ili dvije.
U svlačionici Bulsa sam Andrea Dramonda podsjetio na odbojkaški meč na plaži u Barseloneti 2014. za vrijeme Svjetskog košarkaškog prvenstva u kojem su on i Kajri Irving, čisto zbog dominantnih atletskih sposobnosti, rasturili pred mojim očima moja dva dobra katalonska prijatelja. I to bez da su ikada u životu igrali odbojku na plaži za razliku od mojih Katalonaca koji i dan danas svakog ljeta vise na Barseloneti uz odbojkaško igralište. A onda sam Dramonda upitao i o receptu za zaustavljanje Jokića.

Andre Dramond
Rekao mi je da zaustaviti Jokića – prosto nije moguće. A na moje pitanje da li ima favorita za osvajanje ovosezonske MVP nagrade, i da li navija za Embida s kojim je igrao, ili za Jokića, nije bio odlučan. Dramond politički korektno odrađuje minimalac u Čikagu, takve su mu i izjave, mada bi svojim elitnim skakačkim sposobnostima mogao pomoći nekom od kontendera. Ostaje da se vidi šta će šefovi Karnišovas i Eversli uraditi sa Levinom, i koliko brzo će se trejd u kojem će napustiti Čikago desiti, jer je skori remont rostera Bulsa, sve su prilike, neizbježan.
Photo: Privatni album, X