Početna NBADarko Dželetović: Indijana utišala Garden

Darko Dželetović: Indijana utišala Garden

od Darko Dželetović
21 pregleda

Bez pogleda na zdravstveni bilten koji je pokazivao da Niksima nedostaje bezmalo pola rotacije, jučerašnje predivno proljetno nedeljno poslijepodne nakon nekoliko kišnih dana moglo je samo pojačati prilično nerealan optimizam navijača Niksa. A pred sedmu utakmicu serije polufinala Istoka u Medison Skver Gardenu, koja se desila njihovom timu nakon skoro 30 dugih godina. Sama lokacija na kojoj se igrala majstorica i istorijat plej-of okršaja Niksa i Pejsersa iz Juingovog i Milerovog vremena, iz zadnje decenije prošlog vijeka, obećavali su spektakl. Od tada do danas vlasnici klubova nisu se promjenili, čak su i sadašnji glavni treneri Niksa i Pejsersa tada bili trenerski pomoćnici u ova dva tima, pa je za gazde, a i njih dvojicu trenera, možda postojao i neki motiv više, sve i da ga je trebalo tražiti. Ipak, da bi se pojmila vremenska distanca, potrebno je bilo tek pomisliti da je velika većina igrača koji danas igraju za Nikse ili Indijanu tada bila u pelenama, a neki od njih nisu bili ni rođeni. Pa stoga nema potrebe povlačiti neke istorijske paralele izmedju tih, za nas Balkance ogavnih dana, jer je i stil igre u NBA ligi koji ekipe i treneri forsiraju danas neka druga igra u odnosu na onu iz 90-ih.

Kad sam kročio na parket “najfamoznije dvorane na svijetu” skoro dva sata prije početka utakmice roviti Odži Anunobi zagrijavao se sa trakama izlijepljenim po mišićima na nogama. Naizgled bez velikih problema, ali pod bliskom prismotrom barem petnaestak ljudi u trenerkama Niksa, od kojih su neki bili treneri, neki fizioterapeuti, a neki doktori medicine. Mom neukom oku nije izgledalo da Anunobija povreda zadnje lijeve lože previše muči, ali kad sam nakon konferencija za medije obišao svlačionice oba tima na oko sat prije utakmice primjetna je bila nervoza i neizvjesnost, pogotovo u svlačionici Niksa. Vjerovatno jer u tom trenutku još uvijek nije bilo izvjesno da li je Anunobi dobio zeleno svjetlo za nastup, a ni to da li je sasvim spreman i Džoš Hart, koji je zadobio povredu trbušnog mišića u prethodnoj utakmici u Indijanapolisu. Po nekoj inerciji, nadajući se valjda da ću prisustvovati istorijskoj utakmici, uslikah naljepnice kraj izlaza iz svlačionice sa sudijskom trojkom i planom šuterskih zagrijavanja Niksa, jer to uradim svaki put u njihovoj svlačionici pred bitne utakmice, pa pohitah natrag na parket da pogledam zagrijavanje Harta. Kad sam vidio da Hart njegov šuterski trening obavlja bez problema, i kada je u to isto vrijeme prostrujala vijest da će Anunobi ipak igrati, već sam se našao u planovima za narednu sedmicu. Počeo sam razmišljati kako da mojoj ženi objasnim da planirani odlazak kod njenih u Hemptonse, gdje provedemo svaki Memorijal Dej vikend, nije bitniji od mog prisustvovanja trećoj i četvrtoj utakmici u Gardenu između Niksa i Seltiksa, koje bi se u slučaju jučerašnje pobjede Niksa igrale narednog vikenda.

Ali, avaj, ni vraćanje na parket Anunobija, za kojeg se po njegovim usitnjenim koracima nakon dvije pogođene trojke iz aviona vidjelo još nije potpuno zaliječio povredu zadnje lože, ali i odsutnost poslovične agresivnosti Džoša Harta i nedostatak njegovih skokova, brzo su satrali uvjerenje da će Niksi lako dobiti majstoricu protiv Pejsersa i izboriti ulazak u finale Istoka.

Pejsersi su pogađali sve što bi bacili na koš Niksa, u drugoj četvrtini poveli sa čak 22 poena prednosti, došlo je do otriježnjenja glasnih navijača na tribinama Gardena, pogotovo onih koji su za najjeftinije ulaznice izdvojili u prosjeku po 700 dolara (po ulaznici), i shvatanja da Niksi neće proći dalje. 

U trećoj četvrtini Branson je zbog povrede otišao u tunel, Niksi su zaostajali sve više što je vrijeme odmicalo, a kad mi je stigla šokantna test poruka od PR-a Niksa početkom četvrte četvrtine da je Džejlen Branson zaradio frakturu lijeve ruke koju su par sekundi prije toga na tviteru objavili jedina dva novinara sa direktnom vezom sa Olimpik Tauerom na Petoj aveniji Vodž i Šems – sve je bilo gotovo. Pejsersi su nastavili održavati stečenu prednost do kraja utakmice, i lagano priveli meč rezultatom 130:109 uz već poluprazan Garden dok je isticalo vrijeme na semaforu. Kad je podvučena crta otkriveno je da je juče viđena statistički najbolja šuterska predstava nekog NBA tima u plej-of utakmici u NBA istoriji, sa čak 67.1 % pogođenih šuteva Pejsersa (53 pogotka od 79 pokušaja) iz igre. Uz čak 33 njihove asistencije i samo 33 skoka koja, obzirom na nedostatak njihovih promašaja iz igre, i nisu neka anomalija. Briljirali su plejevi Pejsersa Haliburton i Mekonel. Dok se najbolji asistent lige Haliburton nakon utakmice navlačeći duks sa slikom Redžija Milera na kojem Miler gestikulacijom davi Nikse krenuo na pres konferenciju, Mekonel mi na moje nespretno pitanje o Vajtu i Holideju reče da ima visoko mišljenje o bekovima Bostona, i da nema mjesta bilo kakvom opuštanju. 

Seltiksima najvjerovatnije u prve dvije utakmice neće igrati startni centar Porzingis, a u utakmici u grupi za NBA kup početkom sezone Pejsersi su u jednoj od njihovih najbolje odigranih utakmica sezone pod pitiskom dobili Seltikse, pa zašto da ih ne pokušaju namučiti i u finalu Istoka? 

Utisak je da Niksi bolje od druge runde plej-ofa trenutno jednostavno nisu mogli obzirom na povrede Rendla, Robinsona, Bogdanovića, Anunobija, Harta, i na kraju i sjajnog Bransona – koji je odigrao sezonu za pamćenje. Trener Tibodo dobiće produženje ugovora, mada je izraubovao svoje igrače do maksimuma, ali to mu se prebacivalo i za Derika Rouza kad se tadašnji MVP teško povrijedio u Bulsima pod njegovom palicom. Ni tamo Tibodo nije zbog toga imao nekih reperkusija svojih šefova, pa se to neće desiti ni sada u Niksima. Tremere koji tjeraju igrače da krvare do maksimuma ljudi vole, pogotovo kad se takva njihova trenerska filozofija pokaže rezultatski ispravnom, a povrede se bez obzira na trenersku filozofiju prosto smatraju sastavnim dijelom sporta. Sa dva mjesta – doduše dosta niska – u prvoj rundi drafta, fleksibilnošću sa Bogdanovićevim ugovorom po kojem su mu samo 2 miliona dolara u narednoj sezone garantovana, i oporavkom svih povrijeđenih – naredna sezona bi za Nikse mogla biti i bolja od ove. Ipak, ostaje upitnik da li Anunobi, čiji agent je ujedno u sin predsjednika Niksa Liona Rouza, stvarno vrijedi 40 miliona dolara po sezoni, ili će tihi i slatkorječivi Englez nigerijskog porijekla koji je odrastao u Mizuriju možda pristati i na nešto manji dolarski iznos.

Džejlen Branson napušta teren zbog povrede

Na Zapadu je majstorica bila mnogo interesantnija nego na Istoku, ali pored razočarenja zbog kolosalnog kolapsa Nagetsa protiv Minesote u drugom poluvremenu sedme utakmice, postoji i jedna pozitivnu stvar, barem kada je u pitanju reprezentativni nastup Jokića na Olimpijskim igrama u Lilu, a nadati se i u finaloj rundi u Parizu. Najbolji košarkaš na svijetu imaće dovoljno vremena za fizički a i mentalni odmor do priključenja ostalim reprezentativcima Srbije bez alibija kao prošlog ljeta. A Nagetsima koji zbog škrtosti menadžmenta zbog koje nisu sačuvali prošlosezonsku klupu preostaje da vide da li u Denver mogu da vrate barem Brusa Brauna, pa da krenu Jovo-nanovo u narednoj sezoni.

Nikola Jokić i Aron Gordon

I dok sam simultano uz gledanje utakmice sa visine pratio i kretanje rezultata u trećoj utakmici finala ABA plej-ofa, Indijana je na poluvremenu vodila sa 70:55 uz nevjerovatne procente pogođenih šuteva iz igre. Čak 76% iz igre Pejsersa je bio drugi najbolji učinak nekog NBA tima u plej-ofu u poluvremenu u posljednjih 25 godina, neznatno slabiji samo od procentualnog učinka San Antonija 2013.godine u trećoj utakmici finala protiv Majamija.

Photo: Privatni album, NBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar