Nikola Jokić je sinoć još jednim tripl-dablom, svojim 108. karijernim, nakon trijumfa Nagetsa protiv Pelikansa na listi najsvestranijih NBA igrača konačno prestigao Džejsona Kida i Lebrona Džejmsa, a ispred njega su samo još Medžik Džonson (138 tripl-dablova), Oskar Robertson (181) i Rasel Vestbruk (198). Ako nastavi ovim tempom Jokić bi – ako ne ove sezone – a onda sigurno naredne, trebalo da prestigne i Medžika i uđe u top 3. Kako zbog svog stila igre Nikola nije sklon povredama možda bi u dugoročnoj perspektivi mogao i u pohod na sami vrh tripl-dabl liste, ako ga zasićenost košarkom – gluho bilo – zbog konjičkog hobija ne odvrati od duge NBA karijere.
Otkad je pretekao Birda, Jokić će ostati zapamćen kao najsvestraniji bijeli košarkaš svih vremena. A za stizanje Vestbruka, pod pretpostavkom da Vestbruku velika trojka njegovih saigrača u Klipersima uskrati dalje jačanje tripl-dabl salda, Jokić bi mogao pristići već za tri-četiri godine. U prošloj sezoni Jokić je zabilježio čak 29 tripl-dablova, deset više nego sezonu prije toga. Njih još stotinjak kojim bi dostigao a najvjerovatnije i prestigao Vestbruka nisu nedostižni.
Dilema
Sinoć sam imao izbor da uživo pogledam tog nezasluženo prvoplasiranog Vestbruka u prvoj utakmici njegovog starog/novog saigrača Džejmsa Hardena u dresu Klipersa u Medison Skver Gardenu protiv Niksa – ili da odem do Bruklina i u istom terminu pogledam Bakse grčkog frika protiv Netsa. Nisam otišao ni na jednu ni na drugu a imao sam dobar razlog.
Večeras se u NBA ne igraju utakmice zbog ‘Election day-a’ dana kada Amerikanci glasaju ili za republikansku ili demokratsku političku opciju, a baš kao što ne prihvatam da glasam za jedne ili za druge, nisam se odlučio da pogledam nijednu od te dvije sinoćnje NBA utakmice uživo – nego sam požurio kući da na TV gledam “moje“ Seltikse. Oni su otvorili sezonu statistički gledano kao najbolji ofanzivni tim lige, do sinoć bili jedini neporaženi tim, a u Minesoti ih je ugostio za sada najbolji defanzivni tim lige. Pa kako zažmuriti na takvu poslasticu?

Džejson Tejtum
Proteklog vikenda Seltikse sam uživo pogledao u Bruklinu u utakmici u kojoj su ofanzivno manje-više dominirali sa 124 postignuta poena i dobili oslabljene Netse, a Bruklin im bez njihova tri ponajbolja defanzivca i nije bio odveć dostojan protivnik. Dva NBA skauta pored kojih sam u subotu veče u Bruklinu sjedio rekli su mi da će pravi test za Seltikse i Tejtuma biti u Minesoti, i da obratim pažnju na odbranu nad Tejtumom krakatog Džejdena Mekdenijelsa koji je nedavno potpisao produžetak ugovora sa Vulfsima za nevjerovatnih 27 miliona dolara po sezoni. Skauti su, kao i uvijek bili u pravu, a pogotovo jedan koji je bivši igrač Seltiksa. On pogađa sve.
Džejson Tejtum je u Bruklinu u subotu sa svoja 32 postignuta poena postao najmlađi igrač Bostona koji je dostigao karijernih 10 hiljada postignutih poena, ali sinoćnja utakmica u Minesoti je bila sasvim drugačija i za tim, a i za Tejtuma, jer i pored toga što je opet imao 32 poena Mekdenijels ga je sjajno čuvao. Utakmica u Mineapolisu se završila nakon produžetka i bila je mnogo uzbudljivija od one subotnje, a Seltiksi su nakon 53 minuta igre brojali tek do za njih preniskih 109 poena. Čini se da su bez startnog beka Dereka Vajta, koji je propustio i utakmicu u Bruklinu a i sinoćnju u Minesoti zbog rođenja svog drugog djeteta, Seltiksi dosta manje potentni nego s Vajtom u niskoj startnoj petorci, a kratka klupa je veliki problem.
Sinoćnji poraz u pravoj plej-of atmosferi u Target Centru, i ofanzivna dominacija Entonija Edvardsa, podsjetila me na razočaravajuću mi utakmicu istih franšiza koju sam gledao na TV davne ‘90 kad su Vulfsi tukli Birdove Seltikse u Minesotinoj inauguralnoj NBA sezoni, u utakmici u mamutskom Metrodoumu kojoj je prisustvovalo 35 hiljada gledalaca. Te večeri Seltikse je sam samcat ponizio prangijaš iz Džerzija Toni Kempbel, a u svojoj tsdašnjoj zaluđenosti i pristrasnosti krivio sam previše blijedu (a i bijelu) i atletski nenadarenu klupa “mog” tima.

Ali da ne povlačim nesuvisle paralele sa nekim davnim Birdovim vremenima od prije 33 godine iz onog prethodnog mi života prije rata – nego tek da ovim tekstom probam nešto novo. Da ne ponovim napis pun hvale za Seltikse na početku sezone, i time im iznova nabacim maler kao u prethodnim sezonama.
Glavna priredba počinje tek krajem aprila i završava u junu, a pobjede Minesote protiv Majamija, Denvera pa evo i Bostona ne znače mnogo. A ni nevjerovatna činjenica da broj 21 koji je u Vulfsima nosio Kevin Garnet još ne visi sa stropa dvorane u Mineapolisu dok njegov broj 5 u Bostonu već odavno visi.
Photo: Privatni album, X