Pošlonedeljno novinarsko nagađanje po kojem bi trener Bulsa Bili Donovan raskinuo aktuelni višegodišnji ugovor i otišao natrag u koledž košarku, ali ne na Floridu gdje je osvajao NCAA titule, nego da trenira Kentaki – skršeno je brzo. U subotu je iz Leksingtona stigla vijest da će Džona Kaliparija na klupi zamijeniti Mark Poup (i da Zvonimir Ivišić ide na transfer portal), a Donovan je u to vrijeme bio na putu za Njujork gdje su Bulsi i Niksi igrali posljednju utakmicu regularne sezone.

Dok je naš Nikola Vučević zagrijavajući se pred operativcima Bulsa Karnišovasom i Everzlijem pogađao trojke s jedne strane pa onda na drugoj strani radio isto pred lakše povrijeđenim Andre Dramondom, upitao sam Dramonda koliko je teška njegova povreda skočnog zgloba zbog koje je propustio prekjučerašnju utakmicu u Gardenu.
Nekadašnji najbolji ribaunder lige, koji bi pod pretpostavkom da igra 36 minuta po utakmici (u ovoj sezoni igra tek po 17) imao čak po 19 skokova po utakmici – jer statistički gledano hvata odbijene lopte bolje nego svi drugi NBA igrači svih vremena – slegnuo je ramenima. I rekao je da se nada da će biti spreman do srijede, ali nije 100% siguran. On i Vučević bi morali Bulsima donijeti prednost u reketu nad Klintom Kapelom protiv kojeg Nikola i sam generalno dobro igra – istorijski gledano.

Bulsima pobjeda u Gardenu u nedelju kao devetom timu Istoka nije trebala, ali su igrali pred nacionalnim TV auditorijem i vjerovatno zbog toga grizli i borili se kao da im je ova utakmica bila zadnja u životu. Niksi su na kraju dobili utakmicu u produžetku minimalnom razlikom 120:119 a trener Donovan, koji uz upitnik oko Dramondovog skočnog zgloba ne zna ni da li će u plej-in utakmici protiv Atlante imati povrijeđenog Dosunmua, bio je nakon utakmice više nego zadovoljan borbenošću svog tima. Pred svojim navijačima u srijedu Vučevićevi Bulsi će pokušati da pobjede Bogdanove Hokse, a onda pobjedom protiv poraženog između Filadelfije i Majamija izbore dvoboj protiv Bostona u prvoj rundi. A Seltiksi ih nakon teških duela sa Majamijem i Filadelfijom prošle godine, a i dva prošlomjesečna uzastopna poraza protiv Atlante, vjerovatno i priželjkuju između četiri moguća protivnika.
U svlačionici Niksa nakon pobjede svi igrači su bili odlično raspoloženi, pogotovo u dijelu svlačionice između mjesta koja zauzimaju Džoš Hart i Džejlen Branson gdje međusobnog prijateljskog podjebavanja, kojem se brzo pridruže ostali igrači, nikad ne manjka. Bojan Bogdanović se, po običaju, brzo spremio i otišao kući prije svih ostalih, a ostatak tima je pred novinarima odgovarao na pitanja sa širokim osmjesima na licima.

Osvojeno drugo mjesto na Istoku je najbolji plasman Niksa nakon 2013. godine kojem se malo ko nadao krajem januara kad su kod novopridošlog Anunobija počeli problemi sa laktom, i kad je Džulijus Rendl teško povrijedio rame. Da bi Niksi mogli u ovoj turbulentnoj regularnoj sezoni doći do čak 50 pobjeda bilo je preoptimistično pomisliti čak i u decembru nakon što je zbog povrede i operacije gležnja najveći dio sezone propusti startni centar Mič Robinson. Mnogi su priželjkivali tek izbjegavanje plej-ina u tim momentima. Robinsonova zamjena Ajzeja Hartenštajn je igrao sjajno u Mičevom odsustvu, ali i on je kuburio, a sudeći po terapijama kojima je podvrgnut jer su mu pete uvijek crvene, još uvijek kuburi sa upaljenim ahilovim tetivama na obje noge. Ali sezonu kakvu je imao Branson sa skoro 29 poena u prosjeku niko, pa možda ni on sam, nije očekivao.

Anunobi će u plej-ofu nastaviti da brani najjače protivničke ofanzivce, a u utakmicama u kojima je Anunobi igrao Niksi su ostvarili 20 pobjeda i samo 3 poraza (19-2 kad je s njim na parketu igrao Branson). Anunobijev plus/minus rejting je pozitivnih 353 poena na 23 utakmice (+15.35) što je možda premalen uzorak, ali je skoro dvostruko bolje od Jokićevih pozitivnih 684 u 79 ovosezonskih utakmica (+8.66) koje se zbog kvantiteta utakmica vode kao najbolji skor lige, jer Jokić je i ove sezone lider NBA u +/- statističkoj kategoriji.
Zbog naglog pada Milvokija u posljednjih nekoliko utakmica, a i Janisove nedavne povrede, Niksima se ukazala šansa da završe drugi na Istoku, i iskoristili su je. A u tome im je pomogao i Klivlend koji je povukao startere i takorekuć namjerno izgubio kod kuće od Šarlota, vođen idejom da izbjegne Filadelfiju ili Majami koji će se u srijedu u plej-in utakmici boriti za sedmo mjesto. Klivlend će i u slučaju pobjede u prvoj rundi nad Orlandom ići u hipotetički duel sa Bostonom u drugoj rundi – pa je upitno koliko im je ova strategija bila pametna.
Niksi prekjuče, po izjavama Džejlena Bransona i trenera Tibodoa, dogovorno nisu pratili rezultate drugih utakmica – mada se za poraz Klivlenda znalo već nekoliko minuta prije završetka regularnog dijela nedeljne matineje. A da nisu pratili rezultat zvuči prosto nevjerovatno jer je u Gardenu viđen i produžetak.

Tibodo je donio optimizam. A on je nikad veći, subjektivno govoreći…usudio bih se reći možda je na najvišem nivou otkad dolazim u Garden na utakmice, još od 1997.godine. Čak ni u skraćenoj sezoni 1999. kad su Niksi neočekivano ušli u finale plej-ofa, a ni u Karmelovoj eri čini mi se da se neki moji prijatelji s kojima sam godinama sjedio na starim crvenim sjedištima Gardena nisu ovoliko vjerovali u sistem jednog trenera, kao što je to trenutno slučaj. Što je u odsustvu Rendla vjerovatno pomalo suludo, a i protivnik u prvoj rundi plej-ofa neće biti naivan. Ipak, i Filadelfija sa staklenim koljenom Embida, a i ove sezone prilično nekonzistentni Majami u prvu rundu plej-ofa u Gardenu koju će kao gosti početi u subotu u podne po lokalnom vremenu protiv napaljenih Niksa ulaze u duel kao nominalni autsajderi.
Da li će Anunobi obuzdati plej-of verziju Džimija Batlera ili Mič Robinson, Hartenštajn, Sims i Ačiuva sa 24 faula na raspolaganju usporiti Embida – ostaje da vidimo. Sigurno je tek da uzbuđenja u Gardenu prvoj rundi neće nedostajati.
Photo: Privatni album, NBA