Početna EVROPA/SVETDarko Dželetović: Legat Svetislava Pešića

Darko Dželetović: Legat Svetislava Pešića

od Darko Dželetović
25 pregleda

(Sa Eurobasketa iz Rige)

Svetislav Pešić mi se doimao pomalo šizofrenično na pres-konferenciji nakon tijesne pobjede Srbije nad Letonijom kad se neobjašnjivo smijao sam sebi u bradu iako ono što je govorio uopšte nije bilo smiješno (osim njemu, a ostalima je jedino možda bio smiješan njegov hibridni englesko/njemački jezik kojim priča), pa je netom iza toga galamio na jednog našeg novinara zbog njegovog nekošarkaškog pitanja koje je postavio Dobriću. 

Ja sam jednom prošle godine na ovom sajtu već opisao kako se Pešić proderao i na mene u Sarajevu kad sam bio klinac, pa mi je Pešićeva dreka bila svojevrsan neugodan déjà vu.

Nakon povrede zadnje lože kapitena Bogdana Bogdanovića već u drugoj utakmici Srbije na Eurobasketu protiv srčanih Portugalaca pritisak na Nikolu Jokića je porastao, ali to nije nešto sa čime Jokić nije naviknut da se nosi. Najbolji košarkaš na planeti već deceniju ni u Denveru nikad nije igrao sa nekim igračem koji bi ga mogao odmjeniti kao lidera. A ni što se kvaliteta Nikolinih pomoćnika tiče, o nekom aktuelnom All-star igraču kao njegovom suigraču nikad do sada nije bilo ni govora, niti su Murray i Gordon ikada bili preblizu zvijedama – mada su osvojili NBA titulu. Jokić ih ustvari pravi mnogo boljim igračima nego što to oni stvarno jesu.

U utakmicama srpske reprezentacije u Rigi kojima sam prisustvovao uživo, onoj protiv Portugalaca koju je Pešić ne vraćavši Jokića u igru pri kraju valjda namjerno dovršio s pola gasa i tek 7 poena prednosti, a i onoj mnogo uzbudljivijoj protiv nabrijanih Letonaca, jedna stvar mi je postala kristalno jasna:

Legat Pešića na samom kraju njegove stelarne karijere direktno je proporcionalan nivou Jokićeve izvrnosti na parketu do kraja Eurobasketa u Rigi. 

To se vidjelo u trenucima kad bi Milutinov zamjenio Jokića. Drvenost i loša igra Milutinova je razočarenje do sada na ovom turniru, ali i Jokić nekada mora da predahne. Ni on nije neuništiv, i uhvatio se za desno rame nakon pada pod košem kada se dočekao na desni lakat tokom druge četvrtine u utakmici protiv Letonije. Ostaje nada da neće osjećati posljedice, a i ako ih ima on se nikada ni u NBA ne žali na te “minorne” povrede.

Jokić traži pomoć od fizioterapeuta

Pridustvo žene i djece na svakoj utakmici u Rigi sigurno mu daje motivaciju. Sa upotrebljivim i manje-više zdravim Jokićem selektor Pešić, po mom skromnom mišljenju, ima sasvim dovoljno talenta da bi se nadomjestilo Bogdanovićevo odsustvo.

Pitanje je u stvari može li Jokić u svakoj utakmici isporučiti nešto slično učinku od 39 poena,10 skokova i 4 asistencije kao preksinoć? Jer bez takvog njegovog izvanrednog učinka Srbija teško da bi izbjegla poraz od domaćih košarkaša.

76-godišnji trofejni trener bez Bogdanove pomoći na parketu ima dobar alibi ako ne osvoji zlato sa reprezentacijom nakon duge 23 godine, iako je Srbija po kladionicama još uvijek najveći favorit da osvoji turnir. Ako ga osvoji, bojim se da će Pešić odlučiti da nastavi s poslom, jer je penzija ljudima kao on smrt prije smrti. A osvsjanje zlata bez pomoći kapitena možda bi učvrstilo njegovu želju da ostane selektor, i bacio bi pogled ka Kataru ’27 i Los Anđelesu ’28 i rušenju rekorda u medaljama, ali i trajanju kraj aut-linije.

Bogdan će na tom SP i tim OI biti već 35 i 36 godina star i prava je šteta da mu se povreda desila sada kada je još u zenitu karijere. Srbija naprosto mora dalje bez svog drugog po starosti ali internacionalno najiskusnijeg igrača, zone-bustera koji se ne boji preuzeti odgovornost kad dođe stani-pa’ni, i ubjedljivo najboljeg šutera u timu. Jednostavno – mora dalje bez svog kapitena. Ipak, uz rizik da budem od onih koji su uvijek neka opozicija, za razliku od mnogih kad se ovakva loša stvar desi, ja lično mislim da Bogdanov izostanak i nije prevelik i nenadoknadiv hendikep na parketu, jer se sva igra ionako vrti oko Jokića. A to se potvrdilo protiv Letonije kad bi Jokić izašao iz igre kada protok lopte nije bio ni izbliza dobar u poređenju sa onim kad je on bio u igri. Bogdan kod Karija nije prečesto igrao pick’n’roll s Jokićem, to jest ne mnogo češće u poređenju sa njegovom igrom 2 na 2 sa nekim drugim od front-court igrača kao sa Milutinovim, ili čak i Petruševom. Sreća u nesreći je da dostojne zamjene za Bogdanovića ipak postoje.

Kari će biti prisiljen da igra gotovo čitavo vrijeme sa dva pleja zajedno na parketu, što nije loše u napadačkoj tranziciji, a kad je Avramović jedan od njih neće biti problema ni u odbrambenoj tranziciji. Tim kao Srbija koji skakački-defanzivno nije loš imaće luksuz da bi se u petorci mogla naći i njih trojica istovremeno (Jović, Avramović, Micić) u small-ball momentima, ako Vasi povreda dozvoli da igra više nego trenutno. Gledajući ga na biciklu ili kako prestoji iza klupe čitavo vrijeme nije izvjesno da li je Vasa uopšte sposoban da igra mnogo više. Činjenica je, a to se vidjelo u Parizu prošle godine, da mu Pešić vjeruje kao primarnom ball-handleru i clutch igraču. Gudurić je, vidjelo se u posljednjoj utakmici, u dobroj formi, postao je starter, i nije loše odigrao krajem treće četvrtine pod pritiskom protiv Letonije. Vanja Marinković će takođe igrati više i timska odbrana neće patiti s njim na parketu a ni sa minutama Dobrića koji od 12.igrača tima postaje možda i ključni swingman tima za specijalne zadatke. Dobra odbrana protivničkog šuta za tri poena će biti krucijalna za uspjeh.

Utakmica protiv Turaka u srijedu će reći dosta toga, ako Ataman i Pešić ne sakriju karte.

Sa psihološke strane gledano, zamjene za Bogdana su iskusni momci koji će znati iskoristiti šansu. Tim bi možda mogao biti i fizički dominantniji bez Bogdanovića jer Bogdan ne bi mogao da igra protiv višeg i jačeg Vagnera formacijski kao trojka, Dobrić je adekvatniji kao zamjena za Jovića, ako bi na kraju ovog turnira bilo ponovnog susreta između dva najveća favorita za zlato – Srbije

Photo: Privatni album, FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar