Početna NBADarko Dželetović: Micić i Jokić – da li je moguće?

Darko Dželetović: Micić i Jokić – da li je moguće?

od Darko Dželetović
27 pregleda

Sinoć sam u Filadelfiji Kalvinu Butu, GM-u Nagetsa, neobavezno, ovlaš, ali naravno s ciljem, spomenuo da bi Vasa Micić bio perfektan za Nagetse, pogotovo zbog svježih rana njegovog tima iz prethodne utakmice u Gardenu u porazu Nagetsa protiv Niksa. Tu su Nagetsi odigrali prilično neorganizivano i nemotivisano, i šap’tom pali, a sjedio sam u Gardenu ljubaznošću dragih mi ljudi blizu parketa pa sam dosta stvari mogao dobro ocijeniti. Sličnu stvar kao sa Butom sam i kod bivšeg Bruklinajta i novog GM-a Šarlota Džefa Pitersona uradio već u predsezoni, pa još jednom u Gardenu prije više od mjesec dana spominjući mu Micića, Jokića i Denver.

Isto tako “molio” sam očima razočarane Nele Eržišnik još u novembru trenera Hornetsa Čarlija Lija da Vasu pusti da igra više nakon što mu u Filadelfiji nije udijelio ni sekund. I Čarli ga je uveo u igru u narednoj utakmici. Sve to sam uradio tek toliko koliko je moja malenkost bila u mogućnosti, da se moja fantazija s Vasom u Denveru ostvari već za koji dan. Ako je nadležnoj gospodi ta moja “buba” uopšte i ušla u uši? A evo ostalo je još samo 6 dana do trejd-dedlajna. 

Ako Vasa stvarno završi u Koloradu blizu skijališta, a nama koji smo odrasli skijajući Denver je privlačno mjesto, to bi bila i moja privatna pobjeda. Mada, Džamal Mari je sinoć imao čak 11 asistencija i vrti najbolji p’n’r na svijetu sa Jokićem, a Meloun je izgleda izabrao 8 rotacijskih igrača krajem januara, skoro tri mjeseca pred početak doigravanja. Ipak, ako se moje želje nekom ludom skriptom o kojoj sam čak i imao san od kojeg sam se usred noći probudio ostvare, pa Nagetsi protiv “mojih” Seltiksa osvoje (gluho bilo) i titulu – očekujem od drugova da se sjete i neke kompenzacije za moju duševnu bol. Ali najveće zadovoljstvo (sa češljem kroz kosu, šmrc) biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put!

Desila mi se još jedna nezaboravna scena 45 minuta pred sinoćnju utakmicu dok sam sa Šarićem u svlačionici vodio diskusiju o štetnosti mobilnih telefona i socijalnih mreža. Kraj nas iznenada sjede Džamal Mari sa friško “napuhanom” afro-frizurom, opsova sočno na našem jeziku, i reče da će po prvi put igrati sa kosom puštenom na taj način. Dario i ja ga pogledasno, tog čovjeka s misijom, s dozom nevjerice, Dario upita da li je razlog Doktor Džej, a Džamal reče ne, nego spomenu svoju frizerku. Ispostavilo se da je sa 31 poenom, 11 asistencija, samo jednom izgubljenom loptom i 6 skokova Mari bio statistički ponajbolji igrač Denvera. Ali i da se manje-viša krio od lopte na par minuta prije kraja i prepustio Jokiću da riješi utakmicu. 

Večeras Denver igra baš u Šarlotu u back-to-back utakmici protiv nepopravljivo impotentnih Osica kojima će Micić opet biti starter, pa možda But i Piterson stvarno uz pokoju ispijenu čašicu i naprave neki dogovor, pogotovo ako Vasa opet dobro odigra.

Micić je sinoć u Šarlotu, kao kec na desetku pred sami dedlajn, odigrao svoju najbolju utakmicu ove sezone sa 20 postignutih poena u nažalost novom porazu Hornetsa protiv Klipersa. Po mom skromnom mišljenju, bila bi prava šteta da ostane u Kerolajni, ili nedajbože završi u Panatinaikosu u drugorazrednom takmičenju, umjesto da se za koji mjesec u plej-ofu bori za NBA titulu.

NBA timova koji bi Vasu mogli dovesti ima dosta. Pogotovo onih kojima bi iskustvo i Micićeva velika muda u najbitnijim trenucima bili prijeko potrebni. Nagetsi su jedan od njih i mada su sinoć su u gradu homo-ljubavi funkcionisali perfektno u ofanzivi, imali nevjerovatnih 66% šuta iz igre i 39 asistencija i igrali i skraćenoj plej-of rotaciji sa 8 igrača. I takvi su na jedvite jade pobijedili. Siksersima opet nije igrao Džoel Embid koji mi se svlačionici doima zdravo i veselo, uvijek kaže ‘good’ kad ga pitam za zdravlje, kojem je koljeno uvijek zamotano. Nisu imali pomoć ni srpskog zeta Pola Džordža. Ali i tako oslabljeni Siksersi namučili su Nagetse koji su izgubili čak 19 lopti (Jokić i Vestbruk čak po 6). 

U Filadelfiju su Nagetsi iz Njujorka u četvrtak doputovali vozom, a za njih je uz specijalnu pratnju očišćen prilaz od mase ubogih i nadrogiranih beskućnika Pen-stejšna da bi bez miksanja sa običnim pukom ušli u poseban vagon rezervisan samo za njih. Zbog puta u Filadelfiju propustili su promociju knjige nazvane “Zašto tako ozbiljno?” njihovog bivšeg beat-writera a sada uposlenika kluba Majka Singera u Generalnom konzulatu Srbije u Njujorku.

Na promociji organizovanoj u Singerovu (a u stvari Jokićevu) čast bili su prisutni svi najpoznatiji njujorški košarkaški novinari s kojima sam imao priliku nadugo i naširoko šupljirati o Miciću, Nurkiću, Joviću, Bogdanovićima, Vučeviću i Šariću, i svekolikim trejd dedlajn implikacijama. I shvatio da je od svih njih jedino Jokić nedodirljiv.

Imperativ pobjede Nagetsima u Filadelfiji nakon tri uzastopna poraza lebdio je u zraku i bio prisutan posebno u trećoj četvrtini kad je Jokić bio neprepoznatljiv, pa sve do samog kraja jer je utakmica igrana bez odbrana. Gozdavac Ubre (27 poena), “plešući medvjed” Jabusele (28 poena) a posebno uvijek navijeni Meksi (42 poena) kojeg su juče izostavili iz Ol-star selekcije – bili su sjajni. Pa je Jokić morao na kraju sve rješavati sam postigavši 11 od posljednjih 15 poena Nagetsa.

Više od završnice u kojoj je Nikola izdominirao impresionirao me u Filadelfiji potez Jokića u prvom poluvremenu kad su Nagetsi napadali prema strani na kojoj sam sinoć u medijskoj sekciji sjedio. Njegovo dodavanje preko sopstvene glave bez gledanja Mariju u prvoj četvrtini me je sa 15-ak metara udaljenosti toliko impresioniralo da sam u svlačionici nakon utakmice piljio u Jokićev profil pa obilazio do potiljka dok se oblačio. Da vidim da li mu možda njegov oblik glave ili položaj očiju dozvoljava da vidi iza leđa. Osim dvije tri sijede dlake iznad Jokićevog desnog zulufa nisam pronašao njegovo treće oko. I ne znam šta bi moglo biti u pitanju. Neko šesto čulo bezbeli? 

U poluvremenu su Jokiću nedostajala još samo 3 skoka za još jedan tripl-dabl pa ga gotovo s prijekorom nakon utakmice upitah da li i koliko često gleda u svoju statistiku tokom utakmice. “Ma ja to ne gledam nikad”, reče mi. A devet skokova se u utakmici koja se završila 137:134 u kojoj su i Siksersi skoro sve pogađali na žalost nije pretvorilo u 10. Upitah ga i da li misli da mu je ovo najbolja NBA sezona do sada, na šta mi Jokić potvrdno odgovori, i da li je to zbog toga što je konačno tijelom i mentalno na vrhuncu, ili što bi Ameri rekli – prajmu? “Da, to je to”, reče mi najbolji košarkaš na svijetu, koji uskoro puni 30 godina gledajući me na sekund-dva bistrim plavim očima kao da traži i moju potvrdu o tome. I trenutak zatim okrećući se prema reporterki Altitjuda koja mu je već tutnula mikrofon pod nos.

Photo: Privatni album, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar