Denver Nagetsi su u jučerašnjoj utakmici na početku svoje istočne turneje lako savladali desetkovane Sikserse 115:103, a Nikoli Jokiću je kroz prste procurio još jedan tripl dabl jer u četvrtoj četvrtini nije bilo potrebe da uopšte ulazi u igru. Ovu utakmicu je završio sa 15 poena uz 9 skokova i 12 asistencija za 27 minuta na parketu, a sjedeći na klupi pri kraju utakmice nije se vidno nasekirao da ga Meloun nije vratio da pokupi još barem jednu od obruča odbijenu loptu. Sudeći po Nikolinom izrazu lica, a i naizgled opuštenoj priči u drugom redu na klupi sa Vlatkom Čančarom i Ognjenom Stojakovićem, nije izgledao ni na trenutak nervozan bez obzira što mu je trenerskom odlukom po treći put ove sezone trostruki dvocifreni statistički individualni učinak izmakao za dlaku. 

Nikola izgleda spremniji nego u ovo doba prošle godine, asistira češće (vodeći je asistent lige), i trči naizgled brže, što su i mnogi drugi novinari koji su sjedili oko mene primjetili. Ala Abdelnabi, nekadašnji igrač Djuka, Draženov saigrač u Portlandu a onda i Radjin u Bostonu, o kojima i danas priča sa ushićenjem, radi kao TV komentator utakmica Filadelfije i juče sam sjedio tik ispod njega. On se glasno čitavim tokom meča oduševljavao Jokićevim potezima i to u tolikoj mjeri da su i meni a i ostalima oko njega neke njegove reakcije izgledale i komično u pojedinim trenucima. Pogotovo kad je nastavio sa usklicima za vrijeme jednog tajmauta kad nije bio uživo u programu, a kad su se vrtile reprize Jokićevih dodavanja. U neformalnom razgovoru poslije utakmice, jer ja bivše Kelte ne p(r)opuštam sa pitanjima o NBA prošlosti, uporedio je Jokića sa Birdom. Očaran je Nikolinim fejs-ap pasovima iznad glave i rekao mi je da vjeruje da će ovo biti Jokićeva daleko najbolja sezona do sada obzirom da ga sudije više respektuju, mada je juče pokupio dva Esperanza faula na početku, a i zbog toga kako se Jokić (bolje nego ranije) kreće. A razlozi za pohvale Abdelnabija su bili više nego očigledni ispod nas na parketu dvorane u gradu bratske ljubavi.

Pred kraj prvog poluvremena Jokić je odlično pasom započeo pa istrčao jednu kontru čitavom dužinom igrališta, što ne radi često, i zakucao na šoutajm asistenciju Bartona koji je Nikolu proigrao pasom iza ledja. Mene je lično možda još i više od ove kontre impresioniralo i Jokićevo munjevito istrčavanje iz tunela 15 minuta pred početak utakmice predvodeći svoje saigrače, i to kao da je izletio pred pun Pionir a ne prazan Vels Fargo Centar. Ali ovaj “rim ran” sa Bartonom od juče pokazuje da Nikola već na početku sezone posjeduje i samopouzdanje i fizičku spremnost i u takvim za njega prilično atipičnim akcijama. U dva napada tokom pivotalne treće četvrtine Jokić je sa visokog posta svojim pogledom praktično natjerao svoje sinoć prilično lijene bekove na utrčavanja koja je nagradio pravovremenim proigravanjima. Ako sve može da stane u jednu riječ kojom bi se opisalo kako Jokić trenutno izgleda, a tu riječ je upotrijebio i Abdelnabi, ta riječ bi bila – moćno!

Ja sam se danima prije ove utakmice iskreno radovao da ću uživo opet pogledati duel dva najbolja centra današnjice Jokića i Embida, ali zbog virusa koji se uvukao u svlačionicu Embid, ali i Ben Simons i još pet igrača Filadelfije nisu čak ni bili prisutni u areni. Epidemiološki problemi su počeli za vrijeme prethodne utakmice Siksersa u Bruklinu u četvrtak, kad se u sred utakmice saznalo da je bek Filadelfije Kari dobio pozitivan rezultat testa na koronavirus. Zbog toga je čitav tim, a uz njih i ostatak svite Siksersa, ostao u karantinu na Menhetnu čitavu tu noć i čitav petak čekajući rezultate novih testova. Zbog izostanka skoro pola ekipe 76ersa usljed COVID protokola trener Dok Rivers je pred jučerašnju utakmicu ispoljio svoje nezadovoljstvo činjenicom da je liga uopšte insistirala da se ova utakmica odigra. Uz NBA minimum 8 prijavljenih igrača za utakmicu Siksersi nisu ni koristili povrijedjenog Majka Skota koji je u trenerci presjedio meč na klupi uz Korkmaza koji je kao deveti bio u civilnom odijelu. Prilikom himne prije početka utakmice samo šest igrača Siksersa je stajalo na parketu, što je izgledalo nesvakidašnje.

Uprkos izostanku Embida, Jokića je na parketu čekao Dvajt Hauard koji je kopirajući stil Argentinca Galizija iz Kine, Nikolu pošteno premlatio ljetos u Orlandu u finalu Zapada. U jučerašnjoj utakmici Hauard je bio nervozan, malo zbog sudijskih odluka i penala, a više zbog dominacije Jokića kojem je u jednom momentu nakon Nikoline prenaglašene reakcije na očigledan Hauardov faul uputio opasan pogled. Srećom sve je prošlo bez uzvraćanja kontakta očima od strane Jokića koji ga je u tim trenucima šmekerski iskulirao.

Hauard je inače sinoć dobio aplauze od par desetina ljudi prisutnih u areni kad je za vrijeme tajmauta u prvoj četvrtini najavljeno da je prestigao Hakima Olajžuvona u ukupnom broju skokova u NBA karijeri, i sada je na 13.mjestu. Uskoro će sigurno prestići i Vesa Anselda, a možda i Volta Belamija do kraja ove sezone. Očekuje se da Hauard završi karijeru medju top 10 skakača lige svih vremena.

U skoncentrisanosti na centre da ne zaboravim rukija Siksersa, beka Meksija koji je sinoć sa 39 poena najavio da će biti strašan igrač, ali “centar je centar”, kako bi svojevremeno rekao pokojni Bruno Soće.

Jedan od najboljih medju njima Šek O’Nil je prije par dana postavio zanimljivu anketu na Instagramu o najboljem centru svih vremena. Okačio je slike Vilta, Hakima, Rasela, Džabara… i sebe, aludirajući da je jedan od pet najboljih pivota svih vremena. Ispod slika postavio je pitanje uz dozu lažne skromnosti: “znam da nisam ja, ali ko je najbolji?” Ova postavka izazvala je preko 25 hiljada komentara, a o ukusima ne vrijedi raspravljati.

Za svakog od pobrojanih pwt mogao bi se naći prikladan argument da je najbolji, a Šek je ovom postavkom najvjerovatnije želio ispipati puls javnosti na ovoj socijalnoj mreži koju koriste uglavnom mladi ljudi kako bi uglavnom glasali za njega kao najmladjeg u ovoj petorci centarskih legendi, jer ostalu četvoricu većina veoma mladih ljubitelja košarke mogla je pogledati samo na starim snimcima. 

Ako je glavni kriterij broj titula i igra u odbrani, od petorice sa Šekove liste najveći bez premca je Bil Rasel sa 11 osvojenih titula. Ako će se gledati učinak u napadu tu su Vilt sa nevjerovatnim statističkim prosjecima i kao jedini sa 100 poena u nekoj NBA utakmici ali i Karim kao vodeći strijelac NBA lige po ukupnom broju poena. Hakim bi mogao dobiti prednost nad ostalima što se tiče umjetničkog dojma, a Šek kao daleko fizički najmoćniji u svojoj eri, i za mnoge najdominantniji uopšte na niskom postu u istoriji ove igre. 

Na listi petorice najboljih mnogi bi progurali Džordža Majkana, Dejvida Robinsona ili Juinga. Navijači Siksersa stavili bi i Mozesa Melouna, moja raja iz MSG-a Vilisa Rida, za mene lično u konkurenciji bi bili Volton ili Periš, za Kineze Jao, Evropljane Sabonis pa i Ćosić koji je svojom konstitucijom bio izuzetak medju centrima.

Za koju godinu u konkurenciju za ako ništa top 10 centara svih vremena mogli bi ući i Embid ako ostane zdrav, a sigurno i Jokić, koji iako (još) bez NBA prstena i nekog FIBA ili olimpijskog zlata svojom nekonvencionalnošću plijeni pažnju i, što je u NBA najbitnije, puni statističke rubrike.

A ako Nikola kojim slučajem ostane do kraja sezone najbolji asistent lige, što je vrlo moguće, postao bi takva anomalija (kao da već i nije) koju bi se odmah moglo uvrstiti u Hol of Fejm. Pa sve i da narednog ljeta ne osvoji ni NBA šampionat ni olimpijsku medalju, i odluči – gluho bilo – da se posveti konjima, u tem Somboru.

Photo: NBA, twitter