Početna NBADarko Dželetović: Moja njujorška analiza

Darko Dželetović: Moja njujorška analiza

od Darko Dželetović
12 pregleda

Bez obzira na gubljenje vremena pred svaku utakmicu zbog COVID testiranja koje u teatru MSG-a potraje po najmanje pola sata do dobijanja (negativnog) rezultata – ulaskom u Garden i početkom utakmica stvari se, barem meni, promjene u pozitivnom smislu. Ne (daleko bilo) u COVID-pozitivnost koju još nevakcinisan svjesno rizikujem, nego se svaki put zarazim košarkaškom pozitivnošću i optimizmom navijača Niksa u socijalno distanciranoj mi okolini. A Nikerbokersi me trenutno, iako nikad nisam bio njihov simpatizer, ne ostavljaju ravnodušnim i sinoć su dobili desetu u zadnjih jedanaest utakmica. Uz njih i Netsi, za koje slabo ko u Njujorku srcem navija, pa tako ni ja, su konačno preuzeli vrh Istoka. Osjećaj sličan ovom koji imam u posljednje vrijeme imao sam nekad davno prema sarajevskim fudbalskim klubovima u njihovim najuspješnijim danima sredinom 80-ih, mada kao lokalna anomalija ni za njih nikad, pored trojke Kajtaz-Jurić-Tuce koja mi je bila na srcu zbog očevih korijena, nisam mogao navijati.

U zadnjih par mjeseci hvatam sebe kako zbog uspjeha lokalnih NBA timova hrlim kao lud na njihove utakmice kada to malo kome normalnom u još uvijek pandemijskoj situaciji pada na pamet. Iako je u Njujorku već više od godinu dana oko Gardena pusto, tužno, prljavije nego ikad u moje 23 godine ovdje, Niksi u zadnjih par mjeseci, a pogotovo u posljednjih 20-ak dana predstavljaju suprotnost trenutnom opštem crnjaku i tugi oko svoje dvorane. Konačno pobjeđuju više nego što gube, što je dovoljno za zanos njihovih navijača koji je probuđen ne toliko zbog kvaliteta, koliko zbog borbenog stila igre koji Niksi ove sezone gaje. Kad se u svakoj utakmici vidi entuzijazam nešto manje od dvije hiljade navijača u MSG-u još od prve utakmice nakon njihovog povratka na tribine krajem februara, ni najzagriženiji navijači Seltiksa, kao što sam ja, na uspjeh Niksa naprosto ne mogu ostati ravnodušni.

Dokazivanje Toma Tibodoa

Popularniji njujorški klub je trenutno jednostavno vrlo zabavna ekipa za gledanje, čak i kada izgube, a to im se konačno nakon devet pobjeda zaredom desilo u ponedjeljak protiv Finiksa. Sinoć su se vratili na pobjednički kolosjek pobjedom nad Vučevićevim Bulsima pred put u Hjuston na megdan najgorem timu lige. 

Pred početak ove sezone kladionice su Niksima u prosjeku predviđale 20-ak pobjeda uz preko 50 poraza i, uz Klivlend, trebalo je da budu u podrumu Istoka. Pobjedom nad Čikagom, Niksi trenutno usamljeni drže 4. mjesto u Istočnoj konferenciji, što niko nije očekivao. Sa 35 pobjeda i 28 poraza, uz samo 9 preostalih utakmica do kraja regularne sezone.

Trener Tom Tibodo

Nakon dugih osam godina patnje u kojima nisu ulazili u plej-of, Nikerbokersi će ove sezone, sada je to gotovo sigurna stvar, opet u doigravanje, i samo ostaje da se vidi s koje pozicije. U zadnjih 20 sezona gazda Džejms Dolan promjenio je osam šefova u front ofisu i čak 14 trenera, a Niksi su pretrpili više poraza od bilo koje druge NBA ekipe u ovom mileniju. Za ovogodišnju dugo čekanu promjenu ubjedljivo najzaslužniji je trener Tom Tibodo sa svojim trenerskim stilom koji propagira čvrstu, mušku i disciplinovanu košarku. Nakon čitavu godinu i po odsustva sa NBA klupe, kad se već univerzalno smatralo da je svojim defanzivnim stilom nekompatibilan sa novim NBA stremljenjima, Tibodo je mnogima dokazao da je još uvijek relevantan NBA trener, a mnogi ga trenutno smatraju najozbiljnijim kandidatom i za trenera godine.

Tibodo nije stranac u Gardenu, u ovoj dvorani proveo je čitavih osam godina kao asistent Džefa Ven Gandija 90-ih i ranih 2000-ih kad su Niksi postavili rekord u broju uzastopnih utakmica u kojima su držali protivnike ispod 100 postignutih poena. S Ven Gandijem je iza toga otišao put Hjustona, ali i donio titulu Seltiksima kao specijalista za odbranu kao asistent Doku Riversu ’08, a onda 2010 dobio priliku da bude prvi trener u Čikagu. Tu je bio na pobjedničkoj strani u čak 76% utakmica u svoje prve dvije sezone šefovanja forsirajući jake odbrane. Da nije bilo teške povrede koljena Dereka Rouza u prvoj rundi plej-ofa 2012, kad su Bulsi bili na vrhu lige koja je korjenito promjenila sudbinu Bulsa – ko zna šta se moglo desiti? Bulsi se od tada sve do sada nisu oporavili, a da te Rouzove povrede nije bilo Tibodo bi možda i danas još uvijek bio u Čikagu. 

U posljednjih nekoliko godina mnogi su sumnjali u Tibsovu kompetentnost u ovakvoj “new age” NBA ligi gdje se sve više pažnje obraća na napad. Njegova epizoda u Minnesoti nije se najsretnije završila jer je imao problema sa uklapanjem Batlera u tim gdje su do tada dvije mlade zvijezde držale primat, a Tibodo je bio preponosan da bilo šta stilski mijenja u odnosu na sve prethodne trenerske godine. Godinama učauren u prediktabilnim i ustaljenim odbrambenim shemama u kojima obavezno forsira “ice” protivničkog p’n’r napada gurajući protivničke napadače s loptom sa sredine terena i puneći reket visokim i pokretnim igračima sposobnim za brza preuzimanja, u Minesoti nije bio efektan. Insistiranje na tom konceptu ga je na posljetku i koštalo posla zbog forsiranja drugog visokog igrača u petorkama, uz defanzivnu ljenčinu Taunsa. Trenutno – što je nekolicini ljudi na Čejs bridžu bivši GM Minesote Lejden s mučnim izrazom na licu sinoć priznao – iste stvari u odbrani u Njujorku funkcionišu neuporedivo bolje. Sa rosterom punim nadprosječnih defanzivaca Nikerbokersi igraju sa samo jednim, ali obavezno mobilnim post igračem, koji je odbrambeni specijalac uz aktivnog Rendla koji nema problema preuzeti i brze igrače. Zalaganje odbrambenih igrača kao što su Noel, ili prije njega trenutno povrijeđeni Mič Robinson, uz Rendla stvara veliku razliku u poređenju sa sporijom prednjom formacijom Tauns-Dieng, pa čak i Tauns-Gibson koje je Tibs dugo forsirao u Minesoti.

Pejton na meti

Dok su Vulvsi sve tri godine pod Tibodoom bili u dnu lige po defanzivnom rejtingu, Niksi ove sezone imaju statistički treću najbolju odbranu lige. Razlog za to je, uz post igru, i agresivna igra spoljnih igrača, pa su Niksi u samom vrhu lige u timskoj odbrani šuta za tri poena.

Uz akcent na defanzivi ni individualni ofanzivni dometi igrača popularnijeg njujorškog tima nisu zanemarljivi. Niko nikad nije sporio ofanzivnu talentovanost Džulijusu Rendlu otkad je 2014. visoko draftovan, ali izgleda da je Tibodo prvi postao voljan da do kraja iskoristi Rendlove point-forward kvalitete koji su ovom neumornom krilnom igraču po prvi put donijeli mjesto na Ol-star utakmici. On je u samom vrhu liste igrača koji su najviše napredovali ove sezone pa bi vrlo lako mogao osvojiti i tu individualnu titulu, a vjerovatno će ući i u All-NBA sastav.

Ar Džej Beret u drugoj sezoni takođe pokazuje osjetan napredak, u posljednja tri mjeseca šutira 45% za 3 poena, a lider s klupe Derek Rouz, kojeg je Tibs tokom sezone doveo iz Detroita, pokazao se u svom uskrsnuću u Njujorku kao puni pogodak. Uz njih se i ruki Imanuel Kvikli doima kao “krađa” prošlog drafta kad je izabran tek kao 25. a prije nekoliko dana protiv Atlante maestralno je završio utakmicu igrajući bez prekida na kraju čak 19 minuta, pokazavši veliku dozu zrelosti za tako mladog igrača. “3&D” specijalista Bulok neočekivano dobro odrađuje svoju rolu, i samo Elfridu Pejtonu navijači nikako da oproste greške i povremenu malokrvnost. Protiv Toronta pršlog vikenda Pejton je mračno izvrijeđan od nekolicine najglasnijih navijača domaćeg tima s tribina da su i gorile u Gardenu morale reagovati i izbaciti napolje najglasnije hejtere Pejtona.

Elfrid Pejton

Bogdanove i ostale trojke

Dobro se još uvijek sjećam mojih prvih košarkaških utakmica koje sam gledao u “Meki košarke” na ‘Igrama dobre volje’ ljeta ’98 i Litvanaca koji su tada u svim utakmicama bjesomučno prangijali, ali i pogađali FIBA trojke na putu ka bronzi. Od tada pa do danas na prste jedne ruke u svim ovim godinama mogao bih nabrojati neku bolju trojkašku šutersku predstavu od tih litvanskih sa kraće trojke, ili one koju su Niksi imali prošlog četvrtka. A u to hladno veče prošle sedmice bilo je prilično vrelo u Gardenu gdje su Rendl, Rouz i društvo ubacili čak 19 od 35 pokušanih trojki protiv Atlante. Pobjedom nad Houksima koji su im direktni rival za mjesto u plej-ofu Niksi su dokazali da mogu odgovoriti jednoj od najboljih dalekometno-šuterskih ekipa lige upravo Atlantinim najjačim oružjem. Bogdanu i njegovim saigračima opet je presudio prevashodno Džulijus Rendl u svojoj drugoj utakmici sa više od 40 poena protiv Atlante ove sezone, a Niksi su se u toj utakmici bukvalno vratili iz mrtvih. Mada je Bogdanović u tom uzbudljivom meču koji je odveo u produžetak odigrao sjajno (u mjesecu aprilu Bogdan je drugi u čitavoj NBA po broju ubačenih trojki) Niksi su kolektivno nevjerojatnom šuterskom predstavom Atlanti jednostavno preoteli pobjedu iz ruku. Čak i u porazu protiv Finiksa nekoliko dana iza toga Niksi su bili vrlo blizu pobjede, ali je u prelomnim trenucima proradio nevjerovatni Kris Pol.

Bogdan Bogdanović

Sportski uspjeh pomaže brendu i diže i vrijednost franšizi, mada Džim Dolan ne bi imao finansijskih problema bez obzira na kvalitet Niksa i produkta na parketu. Pasija navijača je bitna a u Njujorku definitivno postoji. Kapitalistički način razmišljanja, sveprisutan u svim sferama života, pogotovo u ovom centru berzi i krupnog biznisa, predodređuje većinu ljudskih postupaka, ali kad se govori o Niksima postoji i malo humanija strana medalje.

Jasno je da je NBA zatvorena, elitistička organizacija. Klubovi ne brinu o ispadanju, a ako se ukaže šansa da se u nekom drugom gradu zaradi veća lova čitav sportski biznis nekog vlasnika franšize se može preseliti tamo gdje je gazdi ćejf.

Kad se pogledaju NBA franšize permanentnost je upitna i vjerovatno ne bi bio veliki problem preseliti 80% ili čak 90% NBA franšiza u neki drugi grad. Ljudi iz Nju Džersija nisu mnogo marili za preseljenje Netsa u komšiluk u Bruklin, a dosta ljudi iz Sijetla još uvijek čeznu za svojim Soniksima, ali Soniksi jednostavno nisu bili dovoljno jak brend da opstanu u svom gradu. Ipak postoje i neka napisana pravila po kojima samo nekoliko NBA franšiza jednostavno ne bi bilo moguće preseliti u neki drugi grad. Teško bi, na primjer, bilo zamisliti Seltikse bilo gdje osim u Bostonu, Lejkerse izvan LA (mada su jednom preseljeni), ali i Nikse ne samo izvan Njujorka, nego i izvan Medison Skver Gardena. Milijarderi su moćni, to stoji, ali neke stvari se ne mogu ni milijardama dolara promjeniti. Povezanost Niksa sa Njujorkom, ali i sa Gardenom, nikad neće doći u pitanje, dok god NBA postoji, i to je nepromjenjiva stvar. Pobjednički učinak kao ovaj u zadnjih 20-ak dana Niksi nisu ostvarili još od Karmelovih zenitnih dana 2013. godine. Sa 50 miliona dolara u salari kepu koje mogu da potroše narednog ljeta, po dva pika u prvoj rundi drafta narednog ljeta pa opet 2023. godine, stvari se konačno mijenjaju – i budućnost u Gardenu konačno izgleda optimistična. 

To se u Medison Skver Gardenu trenutno definitivno osjeća na svakoj utakmici. 

Ako Lion Rouz i Vorld Vajd Ves uskoro dovedu neko značajnije pojačanje, a već dugo se priča o dolasku Oladipa u Nikse na ljeto, Dolan bi mjesto najomraženijeg gazde lige od strane navijača sopstvenog kluba mogao prepustiti nekom drugom milijarderu.

Photo: NBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar