Do početka Olimpijskih igara ostalo je manje od 6šest mjeseci, a u utorak 2. februara u sjedištu FIBA već su određeni sastavi grupa i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Ženskih dvanaest ekipa učesnica je poznato, a uz osam poznatih muških reprezentacija njih još četiri će zauzeti već dodijeljena mjesta u tri grupe osvajanjem predolimpijskih kvalifikacionih turnira u Beogradu, Splitu, Kaunasu i Viktoriji, koji bi trebalo da se održe od 29. juna do 4. jula.

Format olimpijskih košarkaških turnira u obje konkurencije je promijenjen, pa nakon grupne faze, koja se po prvi put odvija u tri grupe po četiri ekipe, u četvrtfinalnu eliminacionu fazu prolaze po dva prvoplasirana tima, a uz njih i dva najbolja trećeplasirana. Smanjenje broja utakmica i nekonvencionalan raspored bi trebalo da naprave grupnu fazu zanimljivijom, a ekipe će se ovakvim kondenzovanim sistemom poštediti (umjesto osam, do zlata će se doći u tek šest utakmica) u poređenju s formatima košarkaških turnira na prethodnim olimpijskim igrama.

Bez obzira što po anketama u Zemlji izlazećeg sunca trenutno čak 77% ispitanika misli da bi OI trebalo da budu odložene do daljnjeg, ili da se potpuno otkažu, zbog mogućeg gubitka profita otkazivanjem OI koji je već procijenjen na oko jednu milijardu američkih dolara Međunarodni olimpijski komitet uporno insistira da će sve ići po planu. Zbog toga bi i pored vijesti o porastu broja kovid zaraženih u Japanu ovogodišnje pomjerene Olimpijske igre ipak mogle biti održane, obzirom da je tolika lova u pitanju. 

Predolimpijski kvalifikacioni košarkaški turniri, ako sve bude išlo kao što je planirano, održaće se u vrijeme NBA plej-ofa, i to u već predviđenom terminu koji će se poklopiti sa samim početkom NBA konferencijskih finala. Zbog toga neko kao Jokić, ako Nagetsi ponove pohod do finala Zapada, sigurno ne bi mogao igrati za Srbiju u predolimpijskim kvalifikacijama u beogradskoj Štark areni. Za Hrvatsku, sudeći po dosadašnjim dobrim igrama Jute i LA Klipersa, za turnir u Splitu upitni bi mogli biti Bojan Bogdanović i(li) Ivica Zubac, a ako i Milvoki na Istoku dogura daleko – Janis Adetokumbo ne bi mogao da igra za Grčku na turniru u zapadno-kanadskom gradu Viktoriji. NBA planira da završi s plej-ofom najdalje do 22. jula, a svečano otvorenje OI je planirano za tek nekoliko sati nakon što u jednoj od NBA svlačionica poteku litre šampanjca, u slučaju da finalna serija plej-ofa potraje maksimalnih 7 utakmica. Prve utakmice grupne faze muškog košarkaškog turnira u Tokiju igraće se već 25. jula. 

Takav kalendar nagnao je glavnog operativca američke muške košarkaške reprezentacije Džerija Kolanđela da javno zatraži promjenu pravila kojima bi FIBA i Međunarodni olimpijski komitet dozvolili uskakanje igrača nakon predviđenog roka za dostavljanje konačnog spiska reprezentativaca kojim se rosteri finalizuju pred početak Olimpijskih igara. Ovakom promjenom bi i igrači kao Lebron Džejms, Entoni Dejvis, Džejms Harden ili Kevin Durant, koji bi mogli dogurati do finala NBA plej-ofa, bili u mogućnosti da naknadno uskoče u američku reprezentativnu selekciju. Kolanđelo je čak zatražio i proširenje olimpijskih rostera sa dosadašnjih 12 igrača za nekoliko dodatnih mjesta, kao i najkorjenitiju promjenu kojom bi se dozvolila mogućnost dodavanja i zamjene igrača tokom samog olimpijskog turnira, navodeći potencijalne zaraze igrača koronavirusom kao glavni razlog za ovaj zahtjev. Odgovor na Kolanđelove zahtjeve se još čeka, ali sigurno je da bi i FIBA i MOK zbog popularnosti planetarno najpoznatijih košarkaša mogli dati pozitivan odgovor na ako ne sve, onda na dobar dio Kolanđelovih zahtjeva. 

Bogati TV ugovori su diktirali da se NBA i OI ne preklope, a TV rejtinzi su u vrijeme pandemije bez punih dvorana važniji nego ikad prije. Stoga bi izostajanje nekih najvećih NBA zvijezda sa OI – što se u pravilu dešava na FIBA svjetskim prvenstvima – uticalo na smanjenje interesovanja, gledanosti, i samim tim i profita mnogim involviranim subjektima. Istorijski najlošije sedmo mjesto USA tima na posljednjem SP u Kini, gdje su nadostajale najveće NBA zvijezde sa američkim pasošima, očigledno plaši i Kolanđela i Popovića što se samog košarkaškog uspjeha njihove selekcije tiče. Što je sasvim dovoljno da insistiraju na ovakvim do sada neviđenim provizijama. 

Zavodljivo olimpijsko zlato

Osamdesetjednogodišnjem Džeriju Kolanđelu, kojem je ovo 16. i posljednja sezona za kormilom muške američke seniorske reprezentcije, a i 72-godišnjem Gregu Popoviću, ovo će biti posljednje takmičenje pred konačno penzionisanje. Ni jedan ni drugi jednostavno ne mogu dozvoliti da im se na nos nabija mogući američki košarkaški neuspjeh u Tokiju sličan debaklu ekipe Lerija Brauna na OI u Atini 2004. 

Pritisak koji ovaj dvojac osjeća argmentovan je činjenicom da Amerikanci na internacionalnom košarkaškom planu ni jednom drugom takmičenju ne pridaju toliki značaj ni izbliza onome kojim vrednuju Olimpijske igre. To mi je postalo jasno u Indijanapolisu 2002. kada ni čovjek koji je radio u rentakar agenciji na aerodromu nije imao pojma da se u gradu u tom trenutku igra SP u košarci, što je potvrđeno praznim tribinama na utakmicama neuigrane američke selekcije Džordža Karla. Ista stvar mi je postala još jasnija na SP u Japanu 2006. kad sam izbliza, iza same američke klupe svjedočio iznenađujućem polufinalnom porazu neiskusnih Lebrona, Vejda, Karmela, Hauarda i Krisa Pola od Tea Papalukasa i kompanije, nakon kojeg mi ni jedan od Amera, osim možda Kirka Hajnriha, nije izgledao previše pogođen. Kouč K i Kolanđelo su nakon tog poraza arogantno odbili da u Japanu ostanu jedan dan duže kao što je bilo planirano, insistirali su da prime medalje odmah nakon dobijene utakmice za bronzu protiv Argentine dan prije finala, pa se nisu ni pojavili na podijumu sa Špancima i Grcima na ceremoniji dodjele medalja nakon finalne utakmice. U medijima su nakon tog prvenstva opravdavali fijasko u Saitami protiv Grka porođajnim mukama u gradnji “readeem” tima koji je, ne bez određenih poteškoća, u finalu protiv Španaca vratio olimpijsko zlato u Pekingu 2008. Ne zbog toga što su Lebron i gore nabrojano društvo bili puno bolji nego u Saitami, nego najviše zbog toga što u Pekingu iz olimpijske reprezentacije nisu izostali iskusnije vođe tima kakvi su bili Kobi Brajant i Džejson Kid.

Superiornost olimpijske medalje u očima Amerikanaca nad svim ostalim reprezentativnim medaljama mi je dodatno plastično pojašnjena kad sam sasvim slučajno ostao “zarobljen” u ekskluzivno američkoj čekaonici istanbulskog aerodroma u noći nakon finala SP 2010. sa američkim reprezentativcima. U ćaskanju s košarkašima kad sam kao pčela oblijetao od jednog do drugog u aerodromskoj dosadi (na čemu mi je nadrkani Andre Igudala jedini zamjerio) tadašnji MVP prvenstva Kevin Durant mi je sa zlatom oko vrata rekao da mora da nosi medalju na grudima “dok ne uđe u avion”, i da mu nije bitna ni izbliza kao što mu je bitno olimpijsko zlato koje će osvojiti dvije godine nakon toga u Londonu.

Kolanđelo na spisku trenutno ima čak 60 imena i ništa neće prepustiti slučaju. Planiran je tronedeljni mini-mjehur u Las Vegasu od 4. jula, kada će početi reprezentativni trening kamp za američke potencijalne olimpijce, a uz njih u istom balonu najvjerovatnije će biti prisutni i australijski i španski reprezentativci. Mada španska i australijska košarkaška federacija učešće u pripremama u Sin Sitiju još nisu potvrdile. Kolanđelov plan je da Ameri igraju pripremne utakmice samo protiv ove dvije nacionalne selekcije koje su bile nosioci grupa u prošlonedeljnom žrijebu, što bi smanjilo mogućnost prenosa koronavirusa i dalo im najveće šanse da se sa najboljim mogućim timom pojave u Tokiju. MOK je prošle srijede već potvrdio da igrači neće morati doći u Tokijo s potvrdama da su vakcinisani, i da će negativni test pred let u Tokijo uz sedmodnevni karatnin po dolasku i uz negativne testove na kovid pred utakmice biti dovoljno za učešće na turniru.

Kolanđelov ego

Aktuelni svjetski prvaci Španci će kao pojačanje u odnosu na zlatni tim sa prošlog SP imati u Pau Gasolu, koji trenutno vrijedno trenira oporavljajući se od povrede stopala da bi u Tokiju postao petostruki učesnik na olimpijskim igrama. Australija je već odredila spisak sa 24 kandidata za Tokio na kojem su svih 11 australijskih NBA igrača (Simons, Tajbul, Mils, Ingls, Bejns, Delavedova, Eksum, Brokof, Mejker i NBA rukiji Vil Magnej i Džoš Grin), koji će uz Nika Keja, Motuma, bivšeg partizanovca Lendejla i sadašnjeg zvezdaša Rita činiti najozbiljnije kandidate za 12 olimpijaca – ili još kojeg više ako sugestije Džerija Kolanđela za 13, 14, ili čak i koje više mjesto u rosteru budu prihvaćene.

U nedavnom intervjuu njujorškom novinaru Krisu Šeridanu, Kolanđelo je potvrdio da mu niko od tih 60 američkih košarkaša sa spiska koji nije javno objavljen još uvijek nije odbio ovogodišnje učešće u reprezentativnim obavezama, mada bi otkazi kao i prije dvije godine pred SP mogli krenuti kao lavina koju je teško zaustaviti. Okidač za otkaze bi u ovakvoj pandemijskoj situaciji mogao biti i kompromis koji su NBA igrači napravili vraćanjem u pogon poslije najkraćeg odmora u istoriji lige. Lebron bi definitivno bio pojačanje i da stigne mrtav umoran nakon finala. A Kolanđelova izjava da su povrede Kuzme i Tejtuma u Kini prouzrokovale istorijski loš plasman Amerikanaca izgledaju kao smiješno opravdanje za realno smiješan sastav koji su prije godinu i po doveli na Svjetsko prvenstvo.

Fijasko koji se desio osvajanjem tek sedmog mjesta u Kini prosto ne smije biti ponovljen jer Kolanđelov ego neće moći dopustiti rizik da mu glavni puleni reprezentacije opet budu igrači na nivou Kembe Vokera i Herisona Barnsa. Uz to, kredibilitet i legitimitet Grega Popovića bi bio ozbiljno narušen na samom kraju njegove karijere čak i osvajanjem jedne od medalja koja ne bi bila zlatnog sjaja, u slučaju da na OI u zgusnutoj eliminacionoj fazi Ameri ponovo dozvole da budu u zaostatku 7:32 nakon jedne četvrtine. Sudeći po trenutnim igrama izvjesnog Somborca to ni u Tokiju neće biti isključeno…

Photo: FIBA, twitter, privatni album