Luka Garza je nakon sinoćnje predsezonske pobjede njegove Minesote u Gardenu nad Niksima 121:112 bio u sjajnom raspoloženju. Nasmijan kao i uvijek, rekao mi je da je imao hiper-produktivno ljeto, trenirao je žestoko i misli da je napredovao kao nikad do sada, a konačno je prije dva mjeseca dočekao i da zaigra za BiH reprezentaciju, što je odavno priželjkivao. Spomenuo je da je kod trenera Adisa Bećiragića po prvi put u životu igrao na poziciji četvorke, a ne na petici, ali da misli da se dobro snašao i da je samo veća kohezija poljske reprezentacije, koja već dugo igra zajedno i koja je na kvalifikacionom turniru igrala pred svojim navijačima, spriječila bosansko-hercegovačku reprezentaciju da se dokopa predolimpijskog kvalifikacionog turnira.

Garza mi reče da je vrijeme priprema za turnir u Poljskoj s užitkom provodio u rodnom gradu njegove majke sa svojim prvim rođakom i saigračem u reprezentaciji Amarom Alibegovićem, da su nakon skoro svakog treninga dok su se spremali za predolimpijski kvalifikacioni turnir, zajedno odlazili kod njihove bake na večeru, i da je bio prezadovoljan jer je po prvi put osjetio takvu koheziju između privatnog života i života košarkaša. Planira da nastavi da se stavlja na raspolaganje bosanskoj reprezentaciji i u budućim FIBA takmičenjima, a optimista je i po pitanju nastavka njegove NBA karijere. Čitavo ljeto je vrijedno radio na stvarima koje od njega traži stručni štab Vulfsa sa težištem na napretku u odbrani, pogotovo u pogledu pokretljivosti, i misli da može mnogo da doprinese timu u slučaju izostanka sa parketa nekog od igrača Vulfsa na niskom postu.

Suštinski, kao jedan od tek četiri visoka igrača u rosteru Minesote, uz Gobera, Taunsa i Naza Rida, Luka Garza se nada da bi mogao dočekati da igra mnogo više nego u prošloj sezoni kada je uglavnom bio u razvojnog timu Vulfsa, gdje je punio kasu Ajova Vulfsa novcem od ulaznica jer je već nekoliko godina neprikosnovena košarkaška legenda u toj saveznoj državi nakon blistave koledž karijere na lokalnom Ajova univerzitetu.

Bosanski koreni

Sudeći po pozitivnoj atmosferi u svlačionici Vulfsa u koju sam sinoć ušao, ali i optimizma koji isijava iz trenera Finča na konferencijama, a u martu nakon pobjede u Gardenu i 57 poena Rendla tako nije ni izbliza zvučao, čini mi se da su Vulfsi u dobroj situaciji da naprave korak naprijed u predstojećoj NBA sezoni. Predsezonske utakmice nisu pravi pokazatelj pozitivnih vibracija, mada je Minesota prije Niksa dobila i dvomeč protiv Dalasa u Abu Dabiju, ali sa Entonijem Edvardsom koji je bio najbolji Amerikanac u Manili i koji može samo bolje, a i iskustvom Konlija na pleju koji svojom profesionalnošću daje nemjerljiv doprinos mlađim igračima, očekivanja su porasla. Pogotovo zbog potpuno spremnog Karl-Entoni Taunsa kojeg sam pomno pratio još od njegovih srednjoškolskih dana ne propuštajući njegove utakmice na Sent Džonu u Metačenu, gdje sam u to vrijeme stanovao, i koji mi sinoć reče da se od tada u ovih zadnjih 10 godina nije osjećao bolje što se tiče fizičke spremnosti, ali i zdravstveno.

Karl-Entoni Tauns (Minesota)

Vulfsi bi mogli profitirati i zbog nabrijanosti još jednog mog ‘komšije’ iz Džersija – Naza Rida koji se – mada su predsezonske utakmice po svojoj prirodi opuštenije – sinoć stigao pokoškati sa Beretom. Naz Rid planira da mnogo češće šutira za tri poena a sinoć je u 19 minuta sa klupe, pred brojnom familijom i prijateljima koji su ga gledali u Gardenu, postigao 22 poena i šutirao čak 8 puta za tri poena, pogodivši pet puta.

Za igru u odbrani tu je Rudi Gober, koji mora da opravda razočaravajuću prošlu sezonu, a i Džejden Mekdenijels, koji sinoć nije igrao, morao bi biti adekvatno motivisan u predstojećoj sezoni jer se bori za novi ugovor, a tim nije u zoni takse na luksuz. Sa kontinuitetom trenera i igračke srži već oprobani Donelijev recept iz Denvera mogao bi početi donositi slatke plodove a nešto modifikovana klupa tima koji je po drugi put uzastopno ispao u prvoj rundi plej-ofa, ali se proljetos časno suprotstavio šampionima Nagetsima, puna je ambicioznih igrača.

Pored PR šefa Vulfsa, koji je oženio Sarajku Katarinu, uz Garzu kojem je majka Šejla nekadašnja sarajevska košarkašica i kćer golmanske legende Refika Muftića, sinoć sam saznao da je i djevojka Nikil Aleksander-Vokera – inače Kanađanka – porijeklom iz Bosne. Stoga mi Vulfsi, čak i da zanemarim moje ‘komšije’ Taunsa i Rida koje sam pratio od malih nogu – postaju sve draži.

Drčni i vispreni Njudžerzijanac Mark Lori koji je obećao izgradnju novog utopijskog američkog grada radno nazvanog Telosa, sa 5 miliona stanovnika do 2050. godine, i bejzbol legenda iz Bronksa Aleks Rodrigez, konačno postaju punopravne gazde franšize i šalju povučenog Glena Tejlora u penziju, košarkaški optimizam u hladnoj Minesoti raste, i čini se da je krajnje vrijeme da i vukovi počnu da grizu.

Photo: X