Vasa Micić je u mislima već u nekom evropskom klubu. To sam brzo shvatio nakon što sam stigao iz Bruklina sa nedjeljne matineje između Reptorsa i Netsa, uletivši u svlačionicu Finiksa u Medison Skver Gardenu, i kraj samih vrata nabasao na opuštenog Micića. Na moje pitanje da li se nada da će zaigrati u posljednjih nekoliko utakmica na kraju sezone Vasa samo odmahnu rukom i reče mi – “Ja sam svoje ovde završio” – misleći na svoju NBA karijeru.
Na medijskoj konferenciji upitao sam i Vasinog trenera Budenholzera da li planira da pusti Vasu da igra do kraja sezone, a kouč Bad mi odgovori krajnje nemuštim i politički korektnim odgovorom, onakvim kakvog samo on zna zapakovati.
Vasa mi meni a ni još jednom novinaru mudro nije dao nikakvu naznaku gdje razmišlja da igra naredne sezone. A sigurno je da lista klubova o kojima se licitira kad je u pitanju nastavak njegove karijere nije konačna, a nije ni kratka.
Ulazeći nakon toga u svlačionicu Niksa u kojoj vlada raspoloženje konzekventno prilično uspješnoj sezoni, sušto suprotnoj u poređenju sa atmosferom koja je vladala u svlačionici Finiksa, prepustio sam se slušanju zajebancije u Vilanova dijelu svlačionice puno boljoj, izvornijoj i nepatvorenijoj nego u podcastu “Roommates”. A zašto i ne? Niksi su po prvi put nakon ranih 90-ih kad ih je s klupe vodio Pet Rajli ostvarili dvije uzastopne sezone sa 50 ili više pobjeda. Sudeći kako im u životnoj formi trenutno igra Anunobi, i zbog toga što su im glavni igrači došli skoro do samog kraja sezone bez značajnijih povreda ili se oporavili od njih, prirodno je da su dobro raspoloženi. I imaju mnogo razloga za optimizam pred sami početak doigravanja.
Šteta za Vasu Micića da u svoje dvije godine nije dogurao do plej-ofa i gustih situacija u kojima je više puta dokazao da je najjači. I da igrač takvog kalibra kao on nije uspio ostaviti dublju brazdu u NBA od onog prošlogodišnjeg obaranja Durenta na zadnjicu koje će Vasa pokazivati jednog dana svojoj djeci i unucima.
Ali ako ništa, ostvario je želju da zaigra u NBA, oprobao se među najboljima, pa se barem neće kajati da nije pokušao.
Ostaje neka muka, barem meni, a mogu tek zamisliti kako je njemu, da je mogao više. Ali da je imao sreće u situacijama u koje je dospio, i sa trenerima i koncepcijama u sva tri NBA kluba za koje je nastupao – stvarno nije.
Photo: X