Ako Siksersi prođu u ovogodišnje finale Istoka trijumfom protiv tima koji je očigledno bolji od njih, to se neće dogoditi zbog naglašene dominacije nominalno najkorisnijeg ovosezonskog igrača lige Džoela Embida. Desiće se zbog nevjerovatnih ofanzivnih partija Džejmsa Hardena u prvoj i četvrtoj utakmici serije, a i zbog neiskustva 34-godišnjeg trenera Seltiksa Džoa Mazule, koji dva puta nije zvao tajmaut u zadnjim posjedima svog tima u jučerašnjoj četvrtoj utakmici. Teško je povjerovati da su stihijski prodori Tejtuma i posljedični šutevi najslabijeg dakekometnog šutera u petorci Seltiksa Markusa Smarta na kraju jučerašnjeg regularnog dijela utakmice, a i produžetka, bili Mazulin dizajn, mada je na kraju produžetka Smart i pogodio ishitreni šut, ali par desetinki prekasno. Zbog toga mi je nakon utakmice na konferenciji Mazulina trvdnja da je odlučujuća akcija na kraju produžetka bez prethodnog tajmauta koja se presporo razvila, a tobože bila odigrana po planu – bila poprilično neuvjerljiva.

Trener Seltiksa Mazula na konferenciji za štampu
U obje utakmice u Filadelfiji viđena je velika borba dvije vjerovatno najbolje preostale ekipe Istoka od kojih će jedna najvjerovatnije igrati u velikom finalu u junu, jer će ispovrijeđivani Majami i jednako povredama načeti Niksi protiv pobjednika ove serije biti apsolutni autsajderi.
U petak su Seltiksi bili ti koji su kontrolisali utakmicu, odoleli vraćanju Siksersa u život u par navrata i na kraju slavili, a juče je Filadelfija vodila sve do pet minuta prije kraja, a Seltiksi poveli 105:100 dva minuta pred kraj regularnih 48 minuta, i onda dozvolili preokret. U isto vrijeme, i u petak i juče, dok su trajale NBA utakmice tek par stotina metara od košarkaške dvorane na filadelfijskom bejzbol stadionu igrali su i lokalni MLB tim Filadelfija Filis protiv bostonskih Red Soksa. Kao po nekoj skripti dvostruko odmjeravanje snaga klubova iz velikih gradova na istočnoj američkoj obali donijelo je duplu pobjedu bostonskim timovima u petak naveče, a dupli poraz juče popodne. Uz limitiranost parking mjesta i opšta saobraćajna zakrčenja u oba navrata, zahvaljujući diktatu ABC-ja kojem se NBA mora povinovati.
Embidova MVP žalopojka
Ponesen veselom atmosferom pred utakmicu u petak naveče, kako u Americi već zna biti za ‘sinko-de-majo’, imao sam priliku sa nekih 20-ak metara udaljenosti – sa sjedišta tik iza sjevernog koša – svjedočiti uručenju MVP trofeja Džoelu Embidu za proteklu regularnu NBA sezonu. Ali u sred ceremonije, valjda zbog pristrasnosti Jokiću, postalo mi je prilično mučno gledati prvo nasmijanog pa uplakanog Embida znajući koliko njegovog kukumavčenja je bilo potrebno, a i koja medijska kampanja je morala biti pokrenuta, da bi se ovakva prigoda uopšte mogla i dogoditi.
Tokom utakmice bilo mi je još mučnije izbliza gledati Embidove uobičajene teatralnosti tokom igre. A njegova fizička nespremnost je bila više nego evidentna što je utakmica odmicala mada ga opravdava desetodnevno netreniranje i steznik oko koljena koji nosi u ovoj seriji zbog muke s koljenom. Embidovo trapavo gaženje glave Grenta Vilijemsa, a pogotovo njegova žalopojka nakon utakmice u svlačionici kada se pred hrpom novinara suptilno žalio na odluke sudija pokušavajući opravdati poraz, nisu mi bile ništa simpatičnije.

Džoel Embid sa MVP priznanjem
S druge strane, osjetio sam oholu zadovoljštinu zbog bliskog svjedočenja utakmici u kojoj su moji Seltiksi, s kojima imam već 36-godišnju ličnu romansu, Embidu pokvarili slavlje. Vraćanjem prednosti domaćeg terena nakon pobjede 114:102 u petak kad je Embid primio trofej koji se od ove godine zove po Majklu Džordanu, činilo se da bi Seltiksi ponavljanjem slične igre mogli već u Filadelfiji praktično završiti posao što se druge runde tiče.
Ipak, Filadelfija se izvukla juče popodne u četvrtoj utakmici serije koja će postati jedan od ‘klasika’ lige. Sjajnim ofanzivnim performansom Hardena nakon njegove dvije katastrofalne utakmice u kojima je podsjećao na Bena Simonsa, Siksersi su s(p)retno slavili u produžetku 116:115 i izjednačili na 2:2 u seriji. To se desilo uprkos tome što se Kamerunac dobrim dijelom četvrte četvrtine a i tokom produžetka, krio od lopte, a Harden uglavnom preuzimao odgovornost u krucijalnim momentima. U par napada Embid je dobio bananu od fizički inferiornijeg Horforda, i u trenucima kada je pri kraju utakmice imao loptu na visokom postu uglavnom se odlučivao da je proslijedi dalje. Srećom po Embida njegova posljednja asistencija Hardenu za trojku iz ćoška za pobjedu uz kašnjenje Džejlena Brauna urodila je plodom.
Nakon te trojke sa zgražavanjem sam izbliza ispratio signal Mazule da se u napad prema košu iza kojeg sam bio ide bez tajmauta, usiljen ulaz Tejtuma nakon slabo postavljenog pika Vajta ciljano na stranu suprotnu od one na kojoj je stajao Embid, i Tejtumovu odluku da umjesto floutera nesuvislo ide na predugo dodavanje Smartu dok je vrijeme isticalo mada mu je Vajt bio bliži, i otvoreniji.
Embid mi je nakon utakmice izgledao iscijeđen jer na 46 minuta provedenih u igri nije navikao, a vremena za odmor nema puno jer se pivotalna peta utakmica u Bostonu igra već sutra, a šesta u Filadelfiji u četvrtak. Ali vremena za odmor će od narednog vikenda biti napretek, za jednu ili za drugu ekipu.
Ženidba i ljubomora
Embid se ovog ljeta ženi pa zbog toga neće nastupiti za Francusku na Svjetskom kupu u Aziji krajem ljeta, mada za Francuze, kako mi veli dopisnik L’Ekipa, najvjerovatnije ovog ljeta neće nastupiti ni Rudi Gober. Sigurno je da će biti i problema sa Goberovom ljubomorom kad Kamerunac sa tri pasoša, jer uz francuski Embid ima i američki, bude spreman narednog ljeta ‘24 da se pridruži francuskom olimpijskom timu. Uz Viktora Vembanjamu u Parizu, Embid bi mogao formirati zastrašujući duo pod košem, ali je pitanje koliko bi bio podržan od FIBA sudija u simuliranjima na parketu koja mu prolaze u NBA ligi.

Ako Boston, po očekivanju, u narednim danima ipak prođe dalje (mada sam se s par starih bostonskih novinara prisjetio majstorice Seltiksa protiv Niksa 1990. godine), a Embid i ove godine bude otišao na odmor nakon druge runde plej-ofa, onda bi najvjerovatnije ovog ljeta uslijedio neminovan raspad Siksersa. Desio bi se vjerovatno dugo spominjani odlazak Hardena u Hjuston, skoro sigurno i trejd Tobajasa Herisa uz otkaze treneru Doku Riversu ali i GM-u Derilu Moriju, i ko zna kako bi Siksersi mogli izgledati naredne sezone? A Olimpijske igre u Parizu ‘24 bi Embidu mogle bila jedinstvena prilika da sa punih 30 godina konačno osvoji i neko timsko odličje.
Photo: Privatni album, twitter