Nedavna vijest koja je stigla iz Čikaga, kada je objavljeno da je nakon 22 godine koje je proveo u upravi kluba otpušten dugogodišnji GM Gar Formen, konačno je barem malo uzburkala učmalu i virusom pogođenu NBA močvaru. Milioni ljudi širom svijeta s nestrpljenjem čekaju nedelju veče kada kreće dokumentarna serija ESPN-a o Bulsima iz 97/98 kao omaž Majklu Džordanu, koja bi trebalo da potpuno probudi uspavane NBA fanove. Dokumentarci o sportu postaju sve popularniji zadnjih godina, a u ovom je intervjuisano oko 100 ljudi i jedan je od najduže rađenih i najskupljih u istoriji ESPN-a. Serija je nazvana “The Last Dance” zbog motivacionog pojma ispisanog na tabli u svlačionici Bulsa od strane trenera Fila Džeksona u jesen ’97 pred početak sezone kojoj je dinastija Bulsa otišla u istoriju.
Serija će, prema navodima onih koji su je imali priliku pogledati prije premijere, opisati situaciju već prije početka sezone 97/98 kada se znalo da tadašnji GM Bulsa Džeri Kraus i Fil Džekson odavno ne pričaju zajednički jezik, i da je sa tek jednogodišnjim produženjem ugovora Fil Džekson na izlaznim vratima. Dobro obavješteni su spominjali da je Kraus tog ljeta Džeksonu rekao da neće zadržati posao trenera čak ni ako bilans Bulsa bude 82-0. Bikovi su u gotovo netaknutom sastavu u odnosu na prethodnu sezonu jeseni ’97 u takvoj situaciji, sa intrigama i narušenim međuljudskim odnosima, krenuli u pohod na treću uzastopnu titulu, šestu u osam godina. Najviše zbog jedne stvari za koju sumnjam da će se u seriji ESPN-a i spomenuti – da bi se ispoštovao u to doba nevjerovatan iznos koji je u toj zadnjoj sezoni ugovora trebalo da bude isplaćen Majku Džordanu, a koji je bio težak preko 33 miliona dolara. Kad je nakon slavlja ’98 Fil Džekson i službeno otišao kući u Montanu zbog toga se po drugi put penzionisao i Džordan ne želeći da igra za nekog drugog trenera, pogotovo ne za Flojda koji je bio trenerski NBA debitant. Pipen je jedva dočekao da bude trejdovan u vrijeme početka štrajka unije igrača i u Hjustonu dobije ugovor kakav je godinama prije toga zasluživao, a bez svih gore spomenutih nije bilo mjesta ni za Rodmana koji je otišao u Lejkerse.
Tema serije navodno neće biti samo ta zadnja šampionska sezona Bulsa, nego će paralelno s njom biti utkana i biografija Majkla Džordana od njegovog djetinjstva, godina na koledžu u Kerolajni, preko drafta i mučenja u NBA ligi u prvih par sezona, sve do te zadnje titule. Serija će se prikazati u deset dijelova, po dvije epizode svakog vikenda, i trebalo je da ima premijeru tek u junu tokom finala plej-ofa ove sezone, u danima između utakmica finalne serije. Inicijalna zamisao ESPN-a je bilo svojevrsno vanvremensko sučeljavanje Lebrona Džejmsa (pretpostavili su valjda da bi Lejkersi igrali u finalu) i Majkla Džordana, naizmjenično ih prikazujući masama svake noći da bi se mogli uporediti. U ovoj vanrednoj situaciji sa pandemijom virusa planovi ESPN-ovog producentskog menadžmenta su se promjenili – navodno i na Lebronovo vatreno insistiranje. U godini oko koje će se sadržaj serijala vrtiti Lebron je bio tinejdžer i idolizirao Bulse u toj mjeri da je većinu karijere nosio broj 23, upravo zbog Džordana. Na kraju te sezone 97/98 M.J. je bio nešto mlađi i sa nešto manjom “pređenom kilometražom” od Lebrona u ovom trenutku, pa poređenje njih dvojice ima smisla, mada bi trebalo sačekati da i Lebron završi karijeru. Pandemija je prekinula Lebrona u pokušaju osvajanja ovogodišnje NBA titule, a Majklov ekvivalent korona virusa, koji ga je po drugi put na kraju te sezone penzionisao i spriječio da osvoji još koji titulu, bio je tadašnji GM Bulsa Džeri Kraus.

Krivica Krausa za prekid dinastije je već godinama opšte uvriježen standard u javnosti. Mrtva usta ne govore, i obzirom da je Kraus umro prije već evo više od tri godine, ovaj dokumentaarni uradak kao da je zadržavan ovolike godine i tempiran da ugleda svjetlo dana da bi se na mrtvog čovjeka svalila sva krivica. Američka šoubiznis industrija u svojim ekranizovanim djelima uvijek treba lošeg momka, a Krausu bi težak krst kojeg je nosio do smrti nakon ove serije i mrtvom mogao biti još dodatno otežan bez obzira na njegovu najcitiraniju izjavu u to doba, koja je bila prilično realna, kad je spomenuo da “treneri i igrači ne osvajaju titule, osvajaju ih organizacije”. Biće iznenađenje ako Krausa u dokumentarcu ne proglase kao glavnog krivca za kraj dinastije, mada je on samo radio za gazdu tima Rajnsdorfa i sigurno nije sam donosio odluke. Kraus ali i Rajnsdorf, koji je danas 84-godišnjak, već su ljeta ’97 dali obećanje tadašnjem treneru Ajova Stejta Timu Flojdu da će on biti sljedeći trener u novoj eri Bulsa, a sa Flojdom je u paketu stigao i gorepomenuti Gar Formen, doduše tada još uvijek tek u ulozi skauta.
Iako je sam Džordan svojeručno izabrao režisera serije, procurilo je u javnost da će kamera biti uperena i na drugu stranu medalje, i da će osim glorifikacije najpopularnijeg košarkaša svih vremena biti prikazane i neke negativne stvari kojima Džordan ne bi trebalo da se ponosi, valjda u svrhu isticanja njegove kompetitivne prirode. Biće interesantno kako će biti okaraterisane brutalne šale Džordana i njegovo vrijeđanje Krausa pred trenerima i saigračima, kada ga je upitao da li je uzeo pilule za dijetu, ili za rast, aludirajući na Krausove nekošarkaške fizičke atribute. Isto tako, nadam se da se modrica na oku Stiva Kera dobijena pesnicom Džordana u trening kampu ’95 neće opravdati da bi se oprala Majklova savjest, baš kao ni uvredljive eskapade prema saigraču iz te zadnje sezone – Skotu Barelu. Njega je M.J. često tiranski omalovažavao još u Parizu ’97 u predsezoni, što se nastavilo čitavu tu godinu na treninzima i utakmicama, pa ga čak javno nazivao Denisom Rodmanom juniorom kad bi Barelu fokus bio na ženama i provodu, a ne stopostotno usmjeren na košarku.

Majklova stalna potreba za konfrontacijom i stvaranjem drame će najvjerovatnije biti prikazana u cilju da bi se održao fokus tima na cilj, a u Džordanovom slučaju to je bila samo titula. Cilj opravdava sredstvo, i dokumentarac bi mogao iskoristiti karakteristiku i opravdati sumanutu ultra-kompetitivnost “boga košarke”, ne samo u košarci, nego i bejzbolu i golfu. Čak i poraz od Orlanda u plej-ofu ’95 bi mogao biti u dokumentarcu preokrenut u Džordanovu korist. Orlandov svingmen Nik Enderson je pred kraj eliminacione utakmice ukrao loptu Džordanu i nakon utakmice izjavio da “45 više ne eksplodira kao 23”, opisujući promjenu dresa MJ-a nakon povratka košarci i izbacivanje Bulsa iz plej-ofa kojima je godine nedostajao skakač kao Horas Grent, ili Denis Rodman. Tokom ESPN-ove serije će se sigurno spomenuti i ovaj gubitnički trenutak kao ogroman motivacioni faktor za Džordana nakon kojeg se desila sezona u kojoj su Bulsi osvetnički dostigli rekordni bilans od 72 pobjeda i samo 10 poraza. Biće interesantno kako će se iz Džordanovog ugla u dokumentarcu prikazati njegov odnos na ratnoj nozi sa Ajzejom Tomasom koji nikad nije izglađen, ali i Majklova dobro poznata ovisnost o kockanju i špekulacije da je ta adikcija imala uticaja na smrt njegovog oca. Crna populacija u Americi Džordanu zamjera apolitičnost pojačanu njegovom kontroverznom izjavom da “i republikanci kupuju patike”, pa će biti zanimljivo da li je M.J. dozvolio da se u seriji uopšte spominje ova tematika, kao i njegovo iskustvo sa rasizmom za vrijeme njegovog odrastanja u Sjevernoj Karolini.

Serija će sigurno opisati ne samo dobro dokumentovane ego-konflikte Krausa i Fila Džeksona, Krausa i Džordana, nego i Krausa i Pipena. Pipen je u toj zadnjoj sezoni ugovora bio šesti igrač ekipe po plaćenosti sa samo 2,75 miliona dolara, namjerno dugo odgađao operaciju koja mu je bila neophodna prije sezone pa čak za vrijeme oporavka zatražio trejd propustivši uz MekDonalds Open u Parizu i prvih nekoliko mjeseci sezone. Tu je bilo trzavica i između Pipena i Džordana, pa će Fil Džekson sigurno biti prikazan u pozitivnom svjetlu jer je imao puno posla da sputa Pipenovo nezadovoljstvo. Spomenuće se bez sumnje i jedan mnogo stariji nesporazum između Džordana i Rajnsdorfa iz 1985.godine, kada je Džordan zaliječio povredu noge, a gazda Rajnsdorf ga nije puštao da se vrati na parket, mada je Džordan mislio da je potpuno zdrav. Rajnsdorf je time dobio bolje mjesto na draftu, ali i zaštitio investiciju za budućnost koja je dolazila u pitanje zbog, po tadašnjim doktorskim procjenama, šanse od 10% da bi Džordanova karijera mogućim obnavljanjem povrede bila završena. Rajnsdorf je svoju odluku opravdavao pitajući Džordana da li bi on, da je na njegovom mjestu, znajući da je od 10 pilula samo jedna od njih smrtonosna, uopšte razmatrao da popije jednu od njih.
Rajnsdorf je jos uvijek živ i mogao bi biti opisan kao pozitivac, ili u najgoru ruku kao neutralac u seriji, tim više što je kao vlasnik NBA franšize trenutni Majklov kolega, a budući da je i Karmen Elektra jedna od osoba intervjuisanih u dokumentarcu sve miriše na barem djelimično svaljivanje krivice za kraj dinastije i na meni lično, uz naravno Kukoča, omiljenog lika u toj trogodišnjoj pobjedničkoj seriji Bulsa – Denisa Rodmana.
Gledano sa čisto kosarkaškog aspekta nije bilo sumnje da je Rodmanov doprinos Bulsima bio nemjerljiv bez obzira na skandale koji su se u medijima neprestano vrtili kad je šutirao fotografa, vrijeđao mormone ili gologuz plesao sa Karmen Elektrom u Vegasu (kad mu je Fil Džekson dao 48 sati odsustva tokom te zadnje sezone, nakon kojih se nije ni vratio u tim na vrijeme). Bez Rodmanovog unikatnog odbrambenog učinka i manijakalnog hvatanja odbijenih lopti u te tri sezone Džordan bi danas mogao biti pamćen, kao što će jednog dana biti Lebron, kao neko ko je više gubio u NBA finalima nego što je pobjeđivao.
Photo: ESPN
1 komentar
Pa sve bitno je ovaj tekst otkrio pre prikazivanja,nije interesantno bilo da se gleda…