Davne 1871. godine Amerikanac Albert Gudvil Spalding počeo se profesionalno baviti bejzbolom, i to izuzetno uspješno, a pet godina iza toga od zarađenog novca je zajedno sa svojim bratom otvorio prodavnicu sportske opreme u Čikagu. Kao tadašnji veoma popularan i ambiciozan igrač na mjestu pičera u ovoj, većini naših ljudi još uvijek čudnoj igri, A.G. Spalding se nije zadovoljio samo prodajom sportskih rekvizita nego je krenuo i sa proizvodnjom sportske opreme. Uz blagoslov Nacionalne lige u bejzbolu, preteče današnje MLB lige, počinje sa proizvodnjom prve oficijelne loptice za bejzbol. Kao već bogati preduzetnik 1887. godine pravi i prvu standardizovanu komercijalnu verziju jajaste stvari kojom se igra američki fudbal, a koju pogrešno zovu loptom, kao što se i ova igra u Sjevernoj Americi pogrešno zove fudbalom. Na molbu oca košarke doktora Džejmsa Nejsmita, 1894. godine kompanija A.G. Spalding proizvodi i prvu “pravu” košarkašku loptu koja je do tada, od prvih početaka košarkaške igre, pune tri godine bila nestandardizovana, a godinu iza toga počinje i sa proizvodnjom lopte za odbojku.
Prva košarkaška Spalding lopta je napravljena po uzoru na njenu već osmišljenu jajoliku rođaku. Fabrički proizveden gumeni mjehur je prekriven šavovima povezanim komadima životinjske kože, uz nitne kojima se postigla uniformnost i koje su se mogle po potrebi odriješiti da bi se mjehur napumpao. Nije prošlo dugo vremena do trenutka kad Nejsmit u košarkaškim pravilima spominje loptu napravljenu u Spaldingovoj fabrici kao oficijelnu košarkašku loptu. Ova prva basket lopta je bila sastavljena iz osam kožnih dijelova, druga unaprijeđena verzija 1906. godine iz četiri, da bi 1926. treća verzija lopte, 11 godina poslije Spaldingove smrti, postala jednodijelna. Od samog početka pa sve do danas prava koža je ostala spoljni materijal na službenim košarkaškim loptama u većini vrhunskih liga, a firma Spalding je i do današnjeg dana ostala najpopularnija i najprofitabilnija firma na svijetu za proizvodnju košarkaških lopti, po kojoj je najbolje i znana.

NBA lopta sa prominentno izraženim natpisom Spalding je obima 75 cm i teška 650 grama, i službeno je lopta lige od 1983. Zanimljivo je da NCAA koristi lopte Spaldingu rivalske kompanije Vilson, koja se i u NBA koristila godinama prije nego što je Spalding u ekspanziji popularnosti NBA lige početkom 80-ih nemoralnom ponudom koju liga nije mogla odbiti konačno preuzeo primat. VTB liga je u ovoj prekinutoj sezoni koristila Vilson loptu, mada FIBA u svojim takmičenjima (još uvijek?) koristi lopte japanske firme Molten. Neki američki igrači, pogotovo šuteri, su se u procesu privikavanja žalili na Molten lopte na SP u Španiji ’14 i na OI u Rio de Žaneiru ’16 što im očigledno nije bio prevelik problem sudeći po šuterskim predstavama u finalima ova dva takmičenja.
Euroliga je Molten loptu 2007. zamjenila loptom kompanije Najki, a 2012. i sama prešla na Spalding, pa je ime ove kompanije sa sjedištem u Bouling Grinu u Kentakiju danas ubjedljivo najčešće viđeno na loptama koje odskaču po većini evropskih parketa. Već godinama se koristi i u našoj ABA ligi, a između ostalih i u najboljoj nacionalnoj evropskoj ligi – ACB.
NBA eksperiment kojim je kompanija Spalding 2006. pokušala progurati loptu napravljenu od vještačkog kompozitog materijala, umjesto kože, navodno iz etičkih pobuda, trajao je u NBA samo par mjeseci i brzo je doživio kraj. Lebron, Šek, Neš, Novicki, Pirs i Rej Alen su bili tek neki od javnih kritičara te nove lopte sa sintetičkom mikro-fiber površinom. Tvrdili su da bi ova nova lopta postala jako klizava tokom utakmice kad bi se na njoj skupljale kapljice znoja, mada je bilo i par proponenata upotrebe ove lopte. Procenti šuta su početkom sezone, kad je upotrebljavana ova lopta, neznatno porasli, a broj izgubljenih lopti opao. Kompanija Spalding je kao glavnu prednost modela sa mikrofiber vlaknima naglašavala konzistentnost i imunost na habanje tokom NBA utakmica. Ali na scenu je stupio Mark Kjuban koji je unajmio fizičare sa Univerziteta Teksas da dokažu superiornost kože nad sintetičkim materijalom, i od 1.januara ’07 nastavilo se ponovo s starom kožnom loptom. Pamti se komična izjava Delontea Vesta te jeseni, kad je rekao da materijal ne bi trebalo da bude problem, i da pravi igrači ne bi trebalo da se žale ni kad bi igrali sa smotuljkom od čarapa.
Trenutno bi malo ko imao pravo da se žali na materijal od kojeg je lopta napravljena samo da se košarka ikako može bez straha igrati.
Ne bih da zvučim kao paranoični ekstremista, ili još gore kao mrski kapitalista, ali u ovom žalosnim pandemijskim vremenima kompanija Spalding bi kao biznis model morala što brže da usvoji proizvodnju nekih košarkaških “antiseptičnih” lopti čija bi površina instantno ubijala koronavirus. Ne bih im u ovoj egzistencijalnom kriziranju naplatio ovu ideju koja mi je sinula neki dan prolazeći pored žalosnog prizora pustog “kejdža” na West 4th ulici i 6. aveniji. Pa makar lopta bila sastavljena od smotanih čarapa Delontea Vesta lično, bilo kakvog drugog materijala, i bila i klizavija od vještačke lopte iz ’06.
Usput budi rečeno, možda ni maske za lica košarkaša sa logom i bojama timova ne bi bile loša ideja!?
Photo: Printscreen