Sinoćnji okršaj dva ubjedljivo vodeća NBA tima Istoka i Zapada, od kojih je Klivlend do sinoć imao 10 uzastopnih pobjeda a OKC nakon poraza u gostima prekinuo pozitivni niz od njihovih čak 15 pobjeda za redom, bio je u centru pažnje košarkaške javnosti. Ovo je bio prvi put u NBA istoriji da su se sastale dvije ekipe sa kombinovanih 25 uzastopnih pobjeda, a lider Istoka je pokazao da je izbalansiraniji tim od lidera Zapada sa ako ne boljim, a onda sasvim sigurno iskusnijim clutch igračima. Pokretni dvojac Alen-Mobli pod košem sa kombinovano čak 13 uspješnjih dodavanja protiv najbolje NBA odbrane u noći kad je potpuno podbacio najbolji igrač domaćeg tima Donovan Mičel vraća nadu u konvencionalni NBA stil igre sa dva legitimna igrača prednje linije u udarnoj petorci.
Na kvalitetom izbalansiranijem NBA Zapadu mnoštvo timova se bori ko će biti drugoplasiran iza OKC-ja, a na Istoku je Klivlend, ako nastavi u ovom ritmu, na putu da ugrozi rekord Golden Stejta u broju pobjeda u regularnoj sezoni. A Istok nije ni izbliza zanimljiv kao Zapad. Ni u NBA takmičenju, a ni generalno.
Dok već drugi dan gore brda oko Los Anđelesa u paklenoj stihiji, baš kao u predskazanju Grega Grafina u njegovoj pjesmi ‘Los Angeles is Burning’, na istočnoj strani Amerike u Gardenu je sinoć gostovao Toronto iz hladne Kanade i to u jednog od onih ekstremno hladnih njujorških noći. Toliko je bilo hladno da se čovjek morao probiti kroz masu lutajućih beskućnika koji su se bježeći od zime sjatili u tople skute Pen Stejšna, tek jedan nivo ispod betonske ploče na kojoj leže led a preko njega i parket Medison Skver Gardena. Ubogih brskućnika je čini mi se nikad više u okolini i ispod najfamoznije svjetske arene u, evo, preko četvrt vijeka otkako u Garden idem na NBA utakmice. Što dosta govori o zdravstvenom stanju “centra svijeta” koje nema mnogo podudaranja sa ponovnom relevantnošću Niksa u NBA razmjerama.
I u dvorani se u posljednje vrijeme sve češće dešavaju konflikti, ne nužno zbog nekih navijačkih strasti, jer sinoć je Garden osim jedne navijačke tuče bio prilično tih.
Niksi i Reptorsi su rivali u Atlanskoj diviziji koji su još uvijek suprotstavljeni u nesvršenoj sudskoj parnici. Njom Niksi već skoro godinu i po tuže Reptorse zbog navodne krađe skauting-materijala, arbitraža lige u ovom slučaju će se desiti narednog ljeta, i dobro obavješteni novinari mi sinoć rekoše da su šanse da arbitraža ode u korist Niksa ravne nuli.
Darko Rajaković, vedar i dobro raspoložen, kao i uvijek, čvrsto mi je stisnuo ruku prije sinošnje utakmice mada nema mnogo razloga za radost jer se njegovi Reptorsi muče zbog zdravstvenih problema igračkog kadra još od samog početka ovosezonskog trening kampa. Pred početak sezone projicirana startna petorka Reptorsa (Kvikli, Dik, Beret, Barns i Peltl) je konačno debitovala u porazu Toronta protiv Milvokija u ponedjeljak u njihovoj 36.utakmici sezone. Kako se ovaj spoj startera na parketu desio tek u januaru, umjesto u oktobru, nikoga ne treba da čudi trenutnih mršavih 8 pobjeda Rajakovićevog tima uz čak 29 poraza na skoro pa pola odigrane sezone. Prošlu sezonu Reptorsi su završili sa 25 pobjeda a kako trenutno stvari stoje ove godine ne bi trebalo ni da stignu a kamoli premaše prošlogodišnji broj pobjeda, ali moj imenjak je i pored toga optimističan.
Reptorsi, kako Rajaković reče na konferenciji za medije, “tek započinju ovu sezonu”. Već su u tolikom rezultatskom zaostatku da im se zbog draft-lutrijskih kuglica ne isplati da grizu previše, mada znajući Darka sumnjam da će se on pomiriti sa ostankom u NBA podrumu. Dvorana u Torontu je rasprodata i Reptorsi imaju najveći prosjek u broju navijača kod kuće bez obzira na trenutan slab plasman, pa je i to dodatni motiv a i pritisak uperen ka Rajakoviću. Uz malo sreće u mogućim trejdova u narednih 30 dana i u draft lutriji u maju stvari bi se mogle naredne sezone za Reptorse brzo okrenuti u pozitivnom smjeru.
Rajaković je uvjeren da su njegovi mladi igrači dosta napredovali, a na kraju krajeva najviše zbog toga, kao provjereni specijalista za razvoj mladih igrača, on je i dobio posao glavnog trenera u trenutnoj rebuilding fazi kanadskog NBA-ligaša. Zbog malera sa povredama iskusnijih igrača neki od mladih igrača Reptorsa dobili su dosta minuta u rotaciji. Stoga i naš Ivo Simović, Rajakovićev pomoćnik lično zadužen za razvoj 21-godišnjeg startera Grejdija Dika ali i 20-godišnjeg rukija Džakobija Voltera – dva igrača koje su Reptorsi izabrali u prvim rundama u dva posljednja drafta – ima pune ruke posla.

Protiv još uvijek nekompletnih Niksa, kojima je sinoć uz već duže odsutnog centra Robinsona nedostajao i lakše povrijeđeni bek Mekbrajd, Reptorsi su sinoć u Gardenu rezultatski trećem najboljem ovosezonskom timu Istoka pružili koliko-toliko dostojanstven otpor. Rezultat je na kraju bio komotnih 112:98 za Nikerbokerse koji su time prekinuli neugodan niz od tri uzastopna poraza od kojih je onaj posljednji protiv oslabljenog Orlanda u ponedjeljak u Gardenu malo ko očekivao.
Karl Entoni Tauns je sinoć stisnuo zube mada mi je u svlačionici prije utakmice rekao da ga još dosta muči povreda desnog koljena i da neće previše forsirati, što se vidjelo već na podbacivanju lopte.

Ipak, i takav rovit Tauns je već u prvom poluvremenu postigao 15 poena bez ijednog promašaja ni iz igre niti sa linije penala za 18 minuta na parketu, i donio ofanzivni doprinos čiji se nedostatak zbog njegovog neigranja bolno osjećao u nemogućnosti Niksa da dobace blizu 100 postignutih poena u porazu protiv Orlanda. Trener Tibodo ni pored Taunsovog bolnog koljena svoju streč-peticu sinoć opet nije pretjerano štedio, držao ga je na parketu čak i u već odlučenoj utakmici do par minuta pred kraj, baš kao i ostale startere, pa niko od njih nije igrao manje od 34 minute. Centar Niksa je utakmicu završio sa 27 poena i 12 skokova sa tek 14 uzetih šuteva iz igre, uz izdašnu pomoć Anunobija koji je svom bivšem timu takođe ubacio 27 poena. Inače, Tauns igra vjerovatno najbolju sezonu njegove karijere, najbolji je skakač lige, a kad izađe iz igre ili propusti utakmicu Niksi bez njega, pogotovo ofanzivno, postanu ispodprosječan tim.
U petak u Garden dolazi bivši centar Niksa Ajzeja Hartenštajn koji uz Lua Dorta i Džejlena Vilijemsa drži odbranu OKC Tandera, koja je najbolja u čitavoj ligi, iako im već dugo ne igraju ni Holmgren ni Karuso. Klupa Tandera koja na papiru ne izgleda nimalo zastrašujuće nevjerovatno je kompaktna, a nezaustavljivi lider tima Gildžes-Aleksander nastavlja da trpa i postiže preko 30 poena po utakmici u prosjeku. Kanađanin zbog kojeg je i jedan Teodosić morao natrag u Evropu pokušaće da prekine Jokićevu MVP vladavinu. Hrpa novinara, njih kako mi sinoć rekoše čak trostruko više u poređenju sa njihovim brojem na utakmici između Niksa i Toronta se očekuju da budu prisutni u Gardenu.
A u takvoj atmosferi počnu i brzo se perpetuiraju svi NBA medijski narativi o kojima nakon Gardenske inicijacije počnu da razglabaju i svekoliki youtuberi i podcasteri diljem planete.
O mogućem medijskom požaru, ravnom onom stvarnom oko El-Eja sam već prodiskutovao sa nekoliko nadaleko poznatih novinara sinoć, a tiče se Nikole Jokića. Poredak MVP kandidata na veb-stranici Basketball-reference, a uvjeravam se uvijek iznova da je on veoma relevantan među novinarima koji su redovni glasači za NBA individualne nagrade, pokazuje mrtvu trku samo dva kandidata za osvajača MVP nagrade ove regularne sezone.

Odbrambena uzdanica Niksa Mikel Bridžis, a s njim i Anunobi i Hart, koji bi se s Bridžisom mogli rotirati u čuvanju Gildžes-Aleksandera će u petak raditi u korist Jokića. A Gildžes-Aleksanderu je jasno da dominacija u Medison Skver Gardenu puno lakše nego u nekoj preriji stvara NBA legende.
Photo: Privatni album, NBA