Zadnjih dana stižu vijesti da je Nemanja Bjelica na izlaznim vratima Kingsa. Što je evidentno budući da, kao potpuno zdrav, nije odigrao ni minut još od dva uzastopna teška poraza Sakramenta kod kuće. Prvog od Toronta 8. januara, pa noć iza toga protiv Portlanda. Nemanja je ovu sezonu počeo ulazeći s klupe, nije startovao ni u jednoj od prvih deset utakmica Kingsa u kojima je, za razliku od prethodne dvije sezone, igrao i sa znatno smanjenom minutažom. Počeo je u startnoj petorci Kingsa samo u prve dvije predsezonske utakmice protiv Blejzersa, i od tada igrao tek po 15 minuta po utakmici.

Ako već mora sa ide u Nemanjinim godinama, a 33 puni u maju, bila bi prava šteta da ne bude trejdovan u neki tim koji ima aspiracije na NBA titulu. Šutera u bilo kojem NBA timu uvijek nedostaje, pogotovo s takvim karijernim procentom iza linije za tri poena (39%) kao što ga ima Bjelica. Najbolje i za Kingse i za Bjelicu bi bilo da se neka zamjena igrača desi što prije, a “profesor” bi skoro sigurno mogao naći mjesto u rotaciji u bilo kojem NBA timu. Sve više su traženi igrači upravo takvog tipa, specijalisti za razvlačenje odbrana, čak i u trenutno najkvalitetnijim NBA timovima.

Nešto lošija stvar koja bi se Nemanji mogla desiti je trejd u tim jednako loš, ili još lošiji od Sakramenta, gdje bi pao u obskurnost NBA podruma odrađivajući posao do kraja sezone bez velikih ambicija, pa makar imao i dobru statistiku. S druge strane dobra statistika bi mu mogla donijeti novi ugovor, jer brojevi su najbitniji u pregovorima, ali igranje za kontendera bi bilo ono po čemu bi se Bjelicu pamtilo čak i da ne bude igrao u prvih pet.  Peđa Stojaković će u dalekoj budućnosti u NBA analima biti upamćen po prstenu u Dalasu više nego po briljiranju u Sakramentu.

Najgora opcija i za Kingse, a i za Bjelicu, bi bila da se njegovo neigranje u Sakramentu i ostanak u glavnom gradu Kalifornije otegne sve do samog trejd dedlajna, koji je ove godine tek 25. marta. Kingsi bi mogli odbijati ponude nadajući se nekom većem “paketu” igrača u koji bi i Bjelica mogao biti uguran, ili ga čak i otpustiti. Ipak, čini se da ni Sakramentu nije u interesu da rizikuje gubljenje bilo kakve kompenzacije čekanjem sve do zadnjeg trenutka, i da u najgorem slučaju dobije apsolutno ništa zauzvrat za Bjelicu, kao u Bogdanovićevom slučaju. Pogotovo sada kad mu je već oborena cijena objelodanjivanjem Nemanjinog navodnog nezadovoljstva minutažom kod Voltona. Odlaganje trejda do kraja marta, ili otpuštanje Nemanje iz rostera ako Kingsi ne nađu nekog trejd partnera, ni samom Bjelici ne bi odgovaralo jer bi mu nakon dugo vremena neigranja bilo mnogo teže da se vrati u igračku formu, a možda bi mu bilo i prekasno da se uklopi u neku novu NBA sredinu.

Naravno, uvijek postoji i opcija preseljenja čitave familije Bjelica natrag u Evropu, slijedeći Mirotićev primjer, što bi bio gorak rastanak “profesora” od najbolje svjetske košarkaške lige.

Nemanja je dvije godine igrao za Tima Tibodoa ali, obzirom da ga novi trener Niksa nije zadržao u Minesoti ljeta 2018. sumnjam da će ga tražiti u trejdu. Ja mu lično nikad ne bih poželio dolazak u Nikse i ćoškarenje kod Tibsa kao nekad u Minesoti, bez obzira na pozitivan pomak koji Niksi prave ove sezone. Našim ljudima po društvenim mrežama na pamet pada kombinacija Jokić-Bjelica u Denveru, mada bi Meloun vrlo vjerovatno ostao naklonjen Milsapu, a i Porteru, na uštrb Nemanjine minutaže. Zanimljiv bi bio i Nemanjin dolazak u nahajpovane Netse, mada bi tu teško i doticao loptu, a i Netsi u novoj “big 3” eri će ipak gledati da se pojačaju prevashodno defanzivno. Odlaskom u Lejkerse Bjelica bi imao najveće šanse za NBA prsten ali tamo sličnu poziciju već zauzima Kajl Kuzma. Bojan Bogdanović mi se prošle godine u svlačionici u Bruklinu pohvalio da je Juta “prava europska momčad”, pa bi se Bjelica kod Kvina Snajdera vjerovatno bolje prilagodio nego u bilo kojem gore pobrojanom timu.

Ipak, ja sam lično mišljenja da bi jedna od najzanimljivijih opcija za Bjelicu bila da završi u Filadelfiji, s kojom je prije dve i po godine imao verbalni dogovor prije nego što se u zadnjem trenutku predomislio, i to tek nakon što mu je Divac ponudio trogodišnji ugovor u Sakramentu.

Nemanjin ‘buzzer beater’ protiv Hjustona iz decembra ’19 sigurno je ostao upečatljiv tadašnjem šefu Roketsa Derilu Moriju, koji je u međuvremenu postao glavni operativac Siksersa. Baš kao što je Atlanta zapikirala Bogdana Bogdanovića nakon što ih je sam rasturio u četvrtoj četvrtini utakmice u decembru ’19 (pogodivši 5 od 6 trojki uz plus 21 u +/- kolumni) nema sumnje da se i Deril Mori i te kako sjeća te Nemanjine trojke u Hjustonu sa sirenom s udaljenosti od preko deset metara. Bjelica je, bez obzira na raskid verbalnog dogovora sa Siksersima ljeta ’18 vjerovatno još uvijek miljenik i Eltona Brenda, koji mu je tada i ponudio jednogodišnji ‘mid-level’ ugovor. To se desilo u čudnom vakuumu u operativnom odjelu 76ersa nakon prethodnog skandaloznog odlaska s trona Brajana Kolandžela, koje je svojim prisustvom popunio Brend u trenutku dok još uvijek nije i oficijelno bio ustoličen na mjesto GM-a Siksersa.

Ove sezone prisustvovao sam lično u Vels Fargo centru na dvije utakmice, i u obje primjetio bliskost Morija i Brenda koji su sjedili na dva metra razdaljine jedan od drugog u trećem redu preko puta klupe Siksersa iza vlasnika Blicera i Herisa. Operativci Siksersa su stalno komunicirali i međusobno, a i sa vlasnicima franšize, pogotovo u poluvremenima utakmica. To naravno ne mora ništa da znači što se tiče Bjelice, ali dokazuje očiglednu prisnost donosioca odluka u ovoj franšizi. A krenulo im je dobro. Eliminacijom Hardena s trejd marketa u kojem su Siksersi navodno bili glavni konkurenti Netsima, i Ben Simons do daljnjeg ostaje u Filadelfiji. S klupe Siksersi su vođeni od iskusnog Riversa i trenutno su na vrhu Istoka sa skorom 12-5 i pored nedavnih problema s koronavirusom. Da nije bilo nekoliko poraza uzrokovanih otsustvom glavnih igrača Siksersi bi bili rezultatski još mnogo uvjerljiviji.

Bjelica bi u Filadelfiji mogao biti apgrejdovana verzija Majka Skota i vrlo vjerovatno bi profitirao uz ofanzivnu igru i česta udvajanja na niskom postu na Embidu. Predstavljao bi i kompenzaciju za ofanzivnu sramežljivost glavnog distributera lopti Simonsa, koji ni ove godine ne skuplja hrabrost da šutira sa dalje od 3 metra od koša, a i kao komplementaran igrač Tobajasu Herisu, koji je drugi tip krilnog igrača koji voli probijati protivničke odbrane. 

Ovo su sve naravno pretpostavke, puke insinuacije, a možda se uz posredstvo Ranadivea stvari između Voltona i Bjelice uskoro i izglade. Ostaje činjenica da bi Sakramento mogao i u ovoj post-Divčevoj eri provesti još dugo u donjem domu lige, obzirom na naduvane ugovore i nefleksibilnost uzrokovanu preplaćivanjem NBA mediokriteta.

A za Bjelicu – koji je ostao zapamćen kao MVP Evrolige – bila bi prava šteta da ne ostavi, dok još može, barem malo dublji trag i u elitnoj NBA konkurenciji.

Photo: NBA