Ako je Frenk Kaminski u Partizan doveden da zamijeni Matijasa Lesora – mišljenja sam da će Savić, Šilobad i Obradović brzo zažaliti što su ga doveli, ako do početka sezone ne dovedu nekog na niskom postu ko bi pokrivao defanzivne rupe Kaminskog.

Ovaj 30-godišnji Amerikanac poljsko-srpskog porijekla, iz čikaškog predgrađa, u današnjoj košarci je – kako mi ga je Igor Kokoškov jednom opisao – streč petica – ali je ispod prosječan odbrambeni igrač. Jasno je, Kaminski sam kao petica neće moći bez odbrambene pomoći, pa će Obradoviću trebati još jedan klasičan radnik pod košem, jer skok na obje strane parketa i generalno defanzivna igra Kaminskom ni u četverogodišnjoj NCAA karijeri, a pogotovo u NBA, nisu bili jača strana. Problem je da bi dovođenje još jednog visokog igrača uz Kaminskog, koji nije bio jeftin, u zapećak opet stavilo Koprivicu, a možda i Smailagića.

Ako, kako stvari trenutno stoje, u Partizanu naredne sezone ostane i Tristan Vukčević – koji je po stilu igre 10 godina mlađa verzija Kaminskog – desiće se nepotrebno dupliranje igrača sa istim karakteristikama. Već vidim da bi Kaminski, ako opstane u Obradovićevom sistemu pa pred kup u februaru dobije srpski pasoš, nekom mnogo mlađem od sebe mogao zauzeti mjesto i minutažu ne samo u Partizanu, nego možda i u srpskoj reprezentaciji.

Kao neko ko je kasno i naglo izrastao iz beka u centra u srednjoj školi, Kaminski ima “dobre ruke” – čime Ameri opisuju nekoga ko nije neotesani visoki igrač. Fluidan i koordinisanih pokreta za svoju visinu, Kaminski je stelarno završio koledž karijeru u Viskonsin Bedžersima krunišući je naslovom NCAA Igrača godine 2015. Osvajanju takvog individualnog priznanja prethodilo je nezaboravno izbacivanje favorizovanog Taunsovog i Koli-Stajnovog Kentakija od strane Viskonsina na NCAA turniru, pa razočaravajući F4 poraz Bedžersa od Okaforovog Djuka kad je Grejson Alen preokrenuo utakmicu. Kaminski je u NBA ligu ušao kao visoki 9. izbor na draftu, uz ambiciozna predviđanja za budućnost u new age NBA revolucionarnom zanosu koji je 2015. bio još u nastanku i u kojem su visoki igrači sa dobrim šutem s distance postajali sve cjenjeniji. 

U prve četiri NBA sezone u Šarlotu, Kaminski je bio doduše u regularnoj rotaciji, ali kao igrač s klupe, pa kad je kao slobodan agent potpisao za Finiks dobijao je nešto manje minuta sve do problema sa desnom patelom u januaru 2020. koji su mu bili silazna prekretnica u karijeri. Što zbog povrede što zbog odlaska iz Finiksa koji ga je razočarao, Kaminski definitivno nije imao ni sportske sreće. Kad ga je Finiks 2022. otpustio Kaminski je na Twitteru dao javnosti do znanja koliko je bio razočaran jer mu se nedvojbeno sviđalo zimi živjeti a i igrati u Finiksu s kojim je dogurao i do NBA finala 2021. protiv Milvokija. Potpisom za Atlantu u prošloj sezoni, gdje je igrao malo, pa prelaskom nakon trejda u Hjuston, Kaminski je, uz Bobija Marjanovića, treneru Sajlasu poslužio kao bejbi-siter prilično razularenoj gomili hjustonskih NBA žutokljunaca, gdje je baš kao i Bobi dobijao minute na kašičicu.

Zbog odbrambene neadekvatnosti i problema sa lateralnom brzinom Kaminski je presjedio na NBA klupama puno više nego što je bilo očekivano polovinom prošle decenije. Tek prosječnog procenta šuta za tri poena (karijernih 35% u NBA) koji je ispostaviće se dosta niži nego što se predviđalo nakon što je sa 42% šuta za tri poena bio jedan od najboljih NCAA dalekometnih šutera među visokim igračima svih vremena, ali prevashodno zbog povreda desnog koljena, Kaminski je od 2019. godine postepeno skliznuo na NBA margine.

Povreda desnog koljena prije tri i po godine, za koju se mislilo da nije odveć ozbiljna, pa obnavljanje povrede u novembru  ’21 upravo kad je u Finiksu ponovo počeo dobro igrati i imao NBA-karijerno najboljih 31 poena protiv Portlanda, dovelo ga je u situaciju da je zbog obnavljanja povrede krajem 2021. konačno morao na operaciju koljena. Nakon operacije ništa nije bilo kao prije, i nakon apsolutnog srozavanja minutaže u Atlanti i Hjustonu, Kaminski je ovim prelaskom preko bare u Partizan najvjerovatnije okončao svoju NBA karijeru.

Na Frankovu spremnost na rad treneri se ne mogu požaliti, a to sam vidio i svojim očima u par navrata kad je Kaminski zadnjih godina dolazio u Njujork i kad nije bio povrijeđen, nakon utakmica radio predano sa kondicionim trenerima. Kaminski je navodno vrlo vedar lik i dobra pojava u svlačionici, prije povrede koljena u Finiksu bio je s klupe i značajan faktor u “0.5 sekundi” ofanzivnom konceptu Montija Vilijemsa i Darka Rajakovića, a Rajaković ga sigurno ne bi preporučio svom sugrađaninu Obradoviću da ne misli da je još nešto benzina ipak ostalo u Frankovom rezervoaru.

Svi NBA rosteri su ovog ljeta već skoro pa popunjeni pa je neki negarantovani ugovor, kakav je dobio Petrušev u Filadelfiji, Kaminskom vjerovatno bio ispod časti. Kao friško oženjen čovjek ovog ljeta, Kaminski sada ima šansu da oživi karijeru pred navijačima koji će ga sigurno prihvatiti kao najrođenijeg. A na rivalstvo sa Zvezdom, koje će osjetiti u Beogradu, trebalo bi da bude naviknut kao veliki navijač čikaških Vajt Soksa (koji su usput budi rečeno crno-bijeli) nakon internetskih a i stadionskih trolovanja rivalskih Čikago Kabsa.

Sportska novinarka Ešli Bruer, koja se na koledžu bavila plivanjem i koja se prošlog mjeseca udala za Frenka Kaminskog sedam dana nakon što je na ESPNu dobila otkaz, upoznaće čari Beograda, pa novo poglavlje u privatnom životu Kaminskog počinje i na novom kontinentu. 

Ali postavlja se i legitimno pitanje koliko će neko kao Kaminski sa svojih 30 godina, uz iskustvo učešća u NCAA F4 i NBA finala plej-ofa, ali i zarađenih preko 22 miliona (bruto) u NBA karijeri, uopšte da grize u Euroligi? A pogotovo u nekoj ABA ili domaće-ligaškoj situaciji.

Ako Kaminski ne bude fizički a i motivaciono spreman da ispuni Obradovićeva očekivanja, ali i porasle apetite uprave kluba, sponzora i u krajnjem slučaju navijača – pitanje je da li će ovu godinu u kojoj se oženio pamtiti po dobru.

Nekoliko utakmica u protekloj NBA sezoni Kaminski je u Hjustonu propustio zbog migrene, da li stvarno kao Endru Bogut, ili fiktivno da bi se dala što veća šansa mladima u Hjustonu – pitanje je – a kod Obradovića bi mogao imati pravu glavobolju veoma brzo nakon nekog mogućeg neispunjavanja odbrambenog zadatka koji će Željku Obradoviću promjeniti boju lica.

Kad sam Kaminskog pred samo izbijanje pandemije upitao o njegovom potencijalnom angažmanu u srpskoj reprezentaciji, na spomen Olimpijskih igara zaiskrile su mu oči, ali je ostao politički korektan ne želeći da se pretjerano nameće, premda tadašnji selektor srpske reprezentacije Igor Kokoškov nije odbijao mogućnost da ga stavi na spisak potencijalnih reprezentativaca.

Ako se srpska košarkaška reprezentacija kvalifikuje za pariške Olimpijske igre već u Manili, ili na kvalifikacionom turniru narednog ljeta, Svetislav Pešić bi, naravno ako zadrži posao nakon Manile, mogao pred odlazak u zasluženu penziju postati prvi srpski selektor koji će probiti led sa pozivanjem stranca u mušku košarkašku reprezentativnu selekciju.

To bi bila pozitivna stvar jer bi značila da je Kaminski uspio u Partizanu i oživio srozanu karijeru, pa bi možda, kao Dante Egzum, opet dobio šansu da se vrati u NBA. A srpska javnost bi američkog “Srbina” u reprezentaciji prihvatila puno lakše nego nekog kao što je Kevin Panter. 

Do Kaminskog je, ali i do Obradovića, da li će se to desiti.

Photo: Twitter