Kao lični antidot praćenju tragičnog bratoubilaštva u Ukrajini ciljano biram gledanje NBA utakmica, pa sam jedva dočekao da se završi prilično besmisleno Ol-star ferije i da krenem put Barklejsa. Tamo su u četvrtak spuštali zastave sa penzionisanim brojevima da bi se ljudi sa sezonskim kartama slikali kraj njih, a od Krisa Karina, radio komentatora Netsa, čuo sam, barem meni, zanimljivu priču. Ticala se događaja od prije 23 godine i Draženovog dresa sa brojem 3 koji visi sa krovne konstrukcije Barklejs Centra.
Kris Karino radi za Netse od 1992, i zatekao se u ofisu kluba u martu 1999. kada je u blokbaster trejdu u tadašnje Nju Džerzi Netse stigao Bruklinajt Stefon Marburi, nakon razmjene tri plejmejkera u kojoj je Sem Kasel iz Netsa otišao u Milvoki a Terel Brendon iz Milvokija u Minesotu. Problematični Marburi je u Minesoti već dugo bio nezadovoljan ugovorom koji svojim iznosom nije bio ni blizu Garnetovom, igrao je bezvoljno i tražio trejd, ali samo u ekipe koje su mu se sviđale. Marburi je zbog toga dugo čekao i konačno pristao da bude trejdovan u Netse, ali je po dolasku insistirao da nastavi da igra u dresu sa brojem 3 koji je nosio u srednjoj školi u Bruklinu i u svoje prve tri NBA sezone u Minesoti. Ljudi koji su tada radili u front ofisu Netsa, od kojih su se po Karinovim riječima mnogi i lično znali sa pokojnim Draženom, su kolutali očima i nevoljno okretali broj Ace Petrovića ne bi li on ili Biserka Petrović dozvolili Marburiju da nosi dres sa brojem tri koji je već bio penzionisan u Medoulendsu. Bilo bi zanimljivo pitati Petroviće da li su ih ljudi iz front ofisa dobili preko telefona, i ako jesu kako je tekao razgovor, a Marburi je na kraju ipak odustao od zahtjeva da nosi dres Netsa sa brojem 3 i izabrao broj 33.
Gledajući s ove distance na činjenicu da se Dražen nakon evo skoro tri decenije drži u samom vrhu u postotku pogođenih trica svih vremena (iza aktuelnog dvojca u rosteru Netsa), a problematični Marburi je odigrao samo još dvije sezone u Netsima i nakon NBA seljakanja završio u košarkaški marginalnoj Kini, raduje pomisao da je krajem prošlog vijeka očuvana svetost Draženovog broja.

Jasno je da se Draženova košarkaška veličina može uporediti samo sa enormnim egom Marburija, i da nekih drugih paralela između njih dvojice i nema. Ali može se povući jasna istorijska paralela između kratkog boravka Hardena i Marburija u Netsima, koji su bili slični po njihovom stilu igre na parketu, uživanju u noćnom životu, nemoralu pri selekciji šuta ali i uticaju na saigrače.
Enigma Simons
Ben Simons bi u novom zvjezdanom tronošcu Netsa mogao stilski potpuno promjeniti identitet tog tima na parketu. U odnosu na Hardenove izolacije, koje su u Bruklinu potrajale tek godinu dana, Simons je polivalentniji i timski zahvalniji igrač s kojim će Netsi puno dobiti u odbrani. Dolazak ovakvog nesebičnog igrača sa problematičnim šutem podsjeća na situaciju kad je u Netse 2001. godine, u trejdu za Marburija, iz Finiksa došao Džejson Kid, koji nije doduše imao velike nesuglasice sa svojim dotadašnjim klubom, ali jeste imao privatne probleme. I tada su se navijači Netsa pitali da li je dovođenje zvijezde bez šuta bila prava odluka, dok Kid Netse nije potpuno preporodio i nekadašnjeg dvostrukog ABA šampiona konačno napravio i NBA relevantnim. Iako su Netsi dosta uspjeha imali i prošle sezone i malo je falilo da dobiju Bakse u sedmoj utakmici finala Istoka kod kuće, vidjeće se uskoro da li ovo poređenje ‘Kid-Simons’ ima smisla.
Netsi u rosteru, a i na klupi, imaju dvojicu od vodećih trojkaša u istoriji lige, pa će njihovo prisustvo možda i imati uticaj na prekid stidljivost, tj uplašenosti Bena Simonsa da šutira za tri poena. Zanimljivo je da je Kajl Korver, još jedan igrač sa top 10 liste najpreciznijih NBA trojkaša svih vremena, od prije koji dan unajmljen da bude personalni šuterski trener Bena Simonsa.
Hardenov naduveni ego
U četvrtak su pred mojim očima kroz Bruklin protutnjali Seltiksi. Oni već duže vrijeme briljiraju u odbrani i Judokina “switch everything” taktika daje sve bolje rezultate. Konačno igraju po mom ukusu, ponajviše odbrane radi, i trenutno su nazahuktanija ekipa lige sa 11 pobjeda u zadnjih 12 utakmica i sa statistički najboljim defanzivnim rejtingom lige u zadnja dva mjeseca. Pitam se samo šta bi tek bilo da kod kuće igraju barem približno dobro kao u gostima?

Nakon pogledane utakmice u četvrtak veče u Bruklinu ni u petak, i pored ženinog negodovanja, nisam mogao da propustim pogledati ni trenutnog lidera Istoka Majami u MSG-u protiv potonulih Niksa. Majami takođe izgleda dobro, i oni su puni namazanih igrača sa liderskim i plej-of iskustvom, a Niksi će teško do plej-ina.
Trka za pol pozicije na nikad izjednačenijem vrhu Istoka biće vrlo zanimljiva u preostalih 20-tak utakmica regularne sezone. Zbog toga ne mogu da se otmem utisku da su mi NBA utakmice u posljednje vrijeme postale zabavne skoro kao srednjoškolske košarkaške utakmice koje u ovo doba godine već više od deceniju gledam po raznim srednjim školama širom Nju Džerzija. Po kvotama na kladionicama Netsi su u zadnjih 10-tak dana pojačali svoje šanse za osvajanje Istoka bez obzira što su gubili prije Ol-Star pauze, nastavili gubiti i nakon nje da bi sinoć konačno pobijedili u Milvokiju. Majami je tek četvrti na Istoku po šansama koje im daju kladionice za osvajanje konferencije u plej-ofu, a Čikago koji je u poretku odmah iza Majamija na Istoku tek je šesti po kladionicama. Siksersi su prema kladionicama treći a branitelji titule Baksi drugi među favoritima.

Ovakve kladioničarske nelogičnosti Istoka u odnosu na rezultatski poredak su plod igračkog (barem na papiru) jačanja Netsa, ali i Siksersa poslije trejda Simonsa za Hardena. Trejd nezadovoljnog za uvrijeđenog, ili bojkotaša za “mentalno nespremnog”, bi trebalo da donese uzajamne beneficije za ove dvije NBA franšize koje kopneno dijeli Nju Džerzi, budući da se navijačke baze ove dvije franšize baš nekako i dijele – po liniji sjever-jug – baš u Džerziju. A novi Džerzi, to jest dres Siksersa sa brojem ‘1’ koji je izabrao Harden i koji ga optički čini još debljim nego što jeste, slaže se u potpunosti s njegovim stilom igre. Napadačke ‘iso’ situacije koje su mu specijalnost moraće biti podržane od Doka Riversa, mada se nisu previše primjećivale u Hardenovom debiju u kojem su Siksersi u Minesoti ubjedljivo pobjedili. Matis Tajbul je u prvoj petorci da bi pokušao nadomjestiti Hardenove deficitarnosti u odbrani, a Siksersi, mada jaki na spoljnim pozicijama, ostali su nakon trejda s puno tanjom klupom. I pored toga, hvalisavom Embidu simbolika Hardenovog izbora broja dresa još uvijek ne smeta, pa se pohvalio na internetu postavivši prigodnu sliku nakon pobjede, nadajući se da mu naduveni ego Hardena i postepeno povećanje šuterskog volumena kad se Harden prilagodi na igru za novi klub neće smanjiti brojeve.

Ja se nadam u upravo suprotan epilog na kraju sezone: da će Harden Embidu numerološki na individualnom planu oduzeti sasvim dovoljno, i time pomoći Jokiću da uzme još jednu MVP titulu regularne sezone. Direktan sraz Embid-Jokić 14. marta u Filadelfiji bi mogao puno toga odlučiti, bez obzira i na individualne statistike i na trenutne kladioničarske kvote za MVP igrača sezone.

Harden bi, na našu žalost, mogao donijeti timski uspjeh Siksersima i pogurati ih na sami vrh Istoka, pa bi mogući proboj Filadelfije na poziciju broj 1 mogao imati presudan uticaj na glasače. Ipak, Harden se i prošle zime u debiju za Netse, koji sam uživo gledao uz tek 50-tak prisutnih ljudi u praznom Barklejsu, pravio fin – uglavnom asistirajući, baš kao i u Mineapolisu u svom povratku na parket u novom dresu nakon višenedeljne apstinencije. Protiv Minesote je uzeo tek 12 šuteva iz igre, i imao 12 asistencija. Deril Mori je dovođenjem Hardena ispunio svoj zadatak zbog kojeg je i doveden u Filadelfiju da bude GM, ali se ja ne bih kladio da će se Harden zbog Morija niti bilo koga, pa zvao se on i Embid, zadovoljiti sa tako malim brojem pokušaja za šut iz igre.
Simonsovi strahovi
Netsima će se za koji dan vratiti lakše povrijeđeni Durent, ali će novopridošlom Simonsu trebati još neko vrijeme da vrati u takmičarsku kondiciju. Dragić je debitovao sinoć i ušao s klupe u pobjedi Netsa u Milvokiju, a kad gradonačelnik NYC-a Erik Adams za koji dan ukine zabranu pristupa gradskim arenama nevakcinisanim osobama, dugo čekano skidanje zabrane će omogućiti i Irvingu da konačno zaigra i u utakmicama kod kuće. Stiv Neš će hemiju tima mućkati u zadnjih mjesec i po regularnog dijela sezone, mada je sam Dragić već primjetio da su setovi Neša slični onima koje je štrebao kao bivši Nešovog šegrt u Finiksu. Povratak Džoa Herisa ove sezone, nakon operacije zgloba, je još upitan, ali je GM Šon Marks u trejdu uz Simonsa dobio još jednog od istorijski najboljih trojkaša lige – Seta Karija. Koji je perfektan kao zamjena Herisu u vanjskoj liniji. Uz teškaša Dramonda, izbledjelog ali iskusnog Oldridža i veliku trojku – barem na papiru – sastavljen je više nego respektabilan i vrlo iskusan tim. U njemu će se strah Bena Simonsa od šutiranja s distance dati prikriti napadačkom potrošnjom Durenta i Irvinga.
Veliko pitanje je da li će nestanak straha, i promjena Simonsovih šuterskih navika uz podršku Korvera i Neša s klupe uopšte biti i moguća? Ili će se Sinons totalno preorjentisati na lou-post igrača? Promjenom kojom bi se počeo odlučivati na šut sa udaljenosti veće od tri metra Simons bi okrenuo novi list u svojoj karijeri, bez obzira na moguć slab procenat šuta, i ovo bi mogao biti pravi trenutak da to počne raditi. Prošle sezone sam ga u nekoliko navrata gledao pri šuterskom treningu u Filadelfiji gdje je ubacivao trojke iz ćoška kao od šale uz konzistentnu mehaniku šuta.
Simons nije insistirao ni na zadržavanju broja dresa kao nekad Marburi pri prelasku u Netse, jer je broj ‘25’ koji je Simons nosio na koledžu a onda i u Filadelfiji već odavno zauzet i visi pored Draženovog. Australijanac će nositi desetku koju je nekad u srednjoj školi u Južnom Bronksu nosio njegov otac Dejv, jer je dvadeset petica još davne 1976. penzionisana u čast nekadašnjeg ABA pleja Netsa Bila Melkionija, danas 77-godišnjaka, koji je jedan od tek četiri igrača koji je osvojio i ABA i NBA titulu. Melkioni je, uzgred budi rečeno, u ABA ligi bio trostruki Ol-star i tri puta najbolji asistent lige 70-ih godina, prije nego što je ABA usisana od NBA lige u kupoprodaji koja je 1976.godine monopolizirala američko košarkaško tržište. Čak i ako se ne odluči na promjenu šuterskih navika, asistiranje u stilu Melkionija bi moglo postati Simonsov forte u Netsima jer je on vjerovatno najbolji distributer i najnesebičniji igrač u rosteru Netsa.

‘Pass first’ mentalitet
Na poluvremenu utakmice u Barklejsu u četvrtak na semaforu je izletio još jedan zanimljiv individualni podvig, i to iz prve sezone Netsa u NBA ligi. Prije tačno 40 godina u novootvorenoj dvorani Univerziteta Ratgers u Piskataveju, nekadašnji plej Netsa Kevin Porter se proslavio nesebičnošću, rekordom u asistencijama (29) koji je potrajao čak 12 godina dok ga Skot Skajls nije oborio 1990. igrajući za Orlando.
‘Pass first’ mentalitet Melkionija, Portera i Simonsa me vraćaju na pomisao o Jokiću kao, već sada se može reći, najboljem pas-igraču među NBA igračima sa niskog posta – vjerovatno svih vremena. Stariji Sabonis je ostavljen u prašini, a i mladi po ko zna koji put sinoć. Jokiću protiv Sakramenta konačno nije, kao 29 puta do sada u karijeri, izmakao tripl dabl za samo jednu asistenciju ili skok. A dabl-dabl mu skoro nikad ne izmiče.

Photo: NBA, Twitter