Popularna američka sportska web-stranica Bličer Riport je prije nekoliko dana objavila svoju listu top 50 NBA igrača svih vremena koja je izazvala dosta reakcija, i to prevashodno negativnih kritika.
Endi Bejli, koji piše za BR, je kao glavni sastavljač ove liste uzeo napredne statistike kao primarni metodološki uzus i javno sam sebi namakao omču oko vrata. Komplikovani “win shares” statistički pokazatelji uz “pejs” iliti tempo sa ‘plus-minus’ individualnim statistikama su razumni parametri, ali po mišljenju mnogih kritičara ove liste, uključujući i pisca ovog teksta, prenaglašeni su nauštrb liderstva, to jest srca, a i muda nekog igrača.
I košarkaškom laiku je jasno da se većina individualnih statističkih pokazatelja bazira na ofanzivnoj igri tako da su na ovoj Bejlijevoj listi igrači koji su briljirali u oba pravca, ili bili dominantni u odbrani, završili u zapećku. Pri sastavljanju ove NBA top 50 liste igrača u obzir nije uzeta ni podrška saigrača, odnosno njihov kvalitet koji su ovoj pedesetorici doprinoslili pri timskom uspjehu. Odsustvo kvalitetne podrške saigrača često dovodi do situacije da se uglavnom napumpavaju ofanzivni statistički pokazatelji glavnog igrača u timu. Kao primjer se mogu uzeti godine Džordana prije procvata Pipena, ili nekoliko sezona Kobija u mršavim godinama Lejkersa nakon odlaska O’Nila. Isto tako trenutno primjerom Hardena u Hjustonu. Sa Raselom Vestbrukom u timu naredne sezone Harden sigurno neće održati ove brojeve, niti će Vestbruk imati toliko tripl-dablova.
Iako BR lista uzima u obzir i ne-analitičke kriterije, kao što su osvojene titule NBA, analitičari koji gledaju malo dalje unatrag su ovu listu brutalno ponizili i zbog relativne mladosti sastavljača. Bejli je inače istoričar i advokat po profesiji, a jedna od glavnih zamjerki mu je da je aktuelnog igrača Stefona Karija postavio kao desetog, ispred jednog Kobija Brajanta koji je na listi tek četrnaesti. Stef je imao jednu od statistički najboljih sezona 2015/16, ofanzivno efikasniju od bilo koje Kobijeve, ali Brajantovih 18 godina u statističkom vrhu lige igrajući ekskluzivno za najpopularniji tim na svijetu, i njegovo stavljanje četiri pozicije iza Stefa je uvrijedilo mnoge. Bejli je možda i u pravu jer je mišljenja da je talenat igrača u NBA danas naglašeniji nego ikad prije.

U jednom podkastu juče je priznao da je LeBron najvjerovatnije zakinut završivši na drugom mjestu ove njegove liste iza Džordana, barem što se statistike tiče, ali je izbjegao bogohuljenje i još veću kritiku, ipak stavljajući MJ-a na prvo mjesto. Šest titula bez i jednog izgubljenog finala plej-ofa valjda mora da dominira nad tek tri titule i šest poraza u finalima plej ofa.
Ovo je top lista 50 NBA igrača svih vremena Bleacher Raport-a:
1.Michael Jordan
2.LeBron James
3.Kareem Abdul Jabbar
4.Magic Johnson
5.Larry Bird
6.Shaquille O’Neal
7.Tim Duncan
8.Bill Russell
9.Wilt Chamberlain
10.Stephen Curry
11.Oscar Robertson
12.David Robinson
13.Hakeem Olajuwon
14.Kobe Bryant
15.Kevin Durant
16.Kevin Garnett
17.Dirk Nowitzki
18.Jerry West
19.Charles Barkley
20.Karl Malone
21.Dwyane Wade
22.Julius Erving
23.Moses Malone
24.Elgin Baylor
25.Scottie Pippen
26.John Havlicek
27.James Harden
28.Chris Paul
29.John Stockton
30.Bob Pettit
31.Dolph Schayes
32.Clyde Drexler
33.Jason Kidd
34.Kevin McHale
35.Steve Nash
36.Russell Westbrook
37.Manu Ginóbili
38.Patrick Ewing
39.Bill Walton
40.Adrian Dantley
41.Paul Pierce
42.Kawhi Leonard
43.Reggie Miller
44.Ray Allen
45.George Gervin
46.Pau Gasol
47.Isiah Thomas
48.Walt Frazier
49.Elvin Hayes
50.Rick Barry
Lista Bličer Riporta je subjektivna utoliko što i Šek i Dankan na listi igrača koji su dominirali na niskom postu stoje iznad jednog Bila Rasela sa tolikim titulama, i Vilta Čembrlena sa nevjerovatnom statistikom i još nevjerovatnijim rekordom NBA od 100 poena u jednoj utakmici. Argument sastavljača je da prije 50-ak godina nije bilo toliko konkurencije zbog puno manjeg broja NBA klubova, niti je bilo igrača iz čitavog svijeta kao danas, pa ova klasifikacija možda i ima smisla? Dejvid Robinson je tik ispred Hakima zahvaljujući prednosti u brojevima u regularnoj sezoni, ali Hakim je statistički bio puno bolji plej-of igrač i češće dominirao u individualnim srazovima nad Robinsonom, pa bi bilo pravednije da je iznad Admirala. Kevin Durant je tek petnaestiti, a povreda petne tetive i igra od 2020. zajedno sa cirkuzantom Kajrijem Irvingom bi ga bojim se mogli spustiti i niže do kraja karijere, bez obzira na sjajnu statistiku.
Zanemarivši lične rekorde pojedinih igrača, i stavivši neke “narodne heroje” kao Kobija Brajanta relativno nisko nije spriječilo neke bivše igrače da užasnuto primjete da ih uopšte nema na listi prvih 50. Ajverson se na Instagramu izjadao da ne razumije kako nije među prvih 50 kada je bio MVP lige, 11 puta Ol-Star igrač, najbolji ruki, 4 puta bio vodeći skorer lige sa 26.7 poena u prosjeku u karijeri i da je još uvijek drugi po poenima po utakmici svih vremena u plej-ofu. Evidentno je da su napredne statistike spustile Ajversona nisko uzimajući njegov slab procenat šuta u obzir, ali igrač s takvim srcem kao A.I. sigurno zaslužuje viši plasman.
Da li se bi velika većina ljudi danas složila da je Kris Pol bolji igrač od Ajversona? Čisto sumnjam. Kris Pol je na 28. poziciji liste, dva mjesta ispred Džejsona Kida, 7 mjesta ispred dvostrukog MVP-a lige Stiva Neša, a 8 ispred Rasela Vestbruka koji je prvi ostvario prosječan tripl-dabl u sezoni nakon Oskar Robertsonovog 1962. Većina košarkaških analitičara bi imala zamjerke na ovakav poredak među bekovima, pogotovo jer je legendarni Ajzeja Tomas završio tek kao 47. I sam Oskar Robertson nije u top 10, jedanaesti je, jedno mjesto iza Stefa Karija.
Kad smo već kod Oskara i subjektive top liste, imadoh nedavno sreću da nakratko proćaskam sa još jednim velikanom istog imena, Šmitom, samo na minut, dok je sa ženom čekao taksi kraj Kadilak Centra u Pekingu poslije finalne utakmice FIBA WC-a. Najveći navijač Bullsa u Engleskoj – moj jaran Robert Vilks – mi razgrnu put prema Oskaru među masom Kineza koji bezbeli pojma nisu imali ko je rmpalija među njima koji čeka prevoz. Zamolih legendu ponizno za zajedničku sliku i pomenuh mu onu utakmicu kad su on Dražen igrali skoro pa ‘jedan na jedan’ koju je Oskar je izgubio 47:62 u finalu Kupa kupova. On neisprovociran bilo kakvim pitanjem ispali da je njemu lično Dražen bio u top 5. Upitah da li to misli na pet bekova u to vrijeme? “Sveta Ruka” mi objasni, na moje veliko čuđenje: “Ne, Dražen je bio u top 5 igrača u to vrijeme u čitavom svijetu”!

Subjektivnost u sastavljanju ovakvih top lista donosi neku draž. Bez obzira na vremensku distancu ili razlike u košarkaškoj igri nekad i sad. Možda i Jokić, ako ovako nastavi, dospije na neke slične top liste.
Vlada Stanković, najveći košarkaški historičar s evropske strane Atlantika, a možda i s obje, vozeći se busem kineskim serpentinama mi reče da mu je Ćosić broj jedan svih vremena od naših igrača. Sjećam se ispovjesti patrijarha naše košarke profesora Nikolića kako negdje krajem 80-ih upitan to isto pitanje stavlja Kićanovića na to mjesto. Mom starom je to njegov Hercegovac Praja, koji je među našim košarkašima u Springfildu kao prvi još uvijek živući igrač našao mjesto. Meni lično je to Dražen Petrović, i to ne samo zbog njegovog ofanzivnog kapaciteta. Od zadnjeg šuta s vrha reketa i slobodnih bacanja protiv Bosne ’83 sa 18 godina, MVP titule na tragičnom SP ’86 igrajući pod pritiskom lažnih optužbi za silovanje, pa do te utakmice protiv Oskara ’89. Od aktuelnih igrača Džejms Harden je po mom skromnom mišljenju trenutno bolji ofanzivni igrač nego što je MJ ikad bio, čak i na svom vrhuncu, ali gledajući ukupno Džordan mi je dvije klase iznad Hardena. Ne samo zbog osvojenih titula.
Liderstvo igrača, znači srce i muda, a i timski uspjeh su ono što se pamti više od statistike. Pomenuću kao primjer krvnika Fakunda Kampasa i njegovu inferiornu statistiku u poređenju sa Petrikom Milsom na netom završenom FIBA WC-u. Ako ono jedno promašeno slobodno bacanje Milsa na 4.7 sekunde prije kraja protiv novih svjetskih prvaka možda i ne znači nedostatak muda, ona četiri promašaja penala Turaka protiv tima USA u grupi sigurno znače.

A bezmud nikud nisi pristao. Stoga evo i moje top 10 NBA liste, pa kud puklo da puklo, i to samo igrača u godinama otkako religiozno pratim NBA, to jest od sredine 80-ih:

1. Bird
2. Džordan
3. LeBron
4. Dankan
5. Garnet
6. Medžik
7. K. Meloun
8. Barkli
9. O’Nil
10. Durant

Photo: NBA, privatni album