Početna NCAADarko Dželetović: Utakmica karijere Balše Koprivice

Darko Dželetović: Utakmica karijere Balše Koprivice

od Darko Dželetović
29 pregleda

Iako košarkaši Univerziteta Florida Stejt pre neko veče nisu osvojili konferencijski turnir u svojoj ACC diviziji, u finalu protiv Džordžija Teka, ipak još uvijek važe kao jedan od ozbiljnih kandidata da daleko doguraju na završnom NCAA turniru koji počinje u četvrtak. Ovogodišnje “Martovsko ludilo” biće organizovano u mjehuru u Indijani koje će kulminirati sa F4 početkom aprila, a većina od 68 ekipa učesnika se već nalaze u obaveznom karantinu pred početak završnog takmičenja. Tokom NCAA konferencijskih turnira u posljednjih nekoliko dana bilo je i velikih problema uzrokovanih pandemijom, uz povlačenje brojnih ekipa, pa će svi izabrani koledž timovi morati pokazati po 7 negativnih testova za svakog igrača da bi učestvovali na završnom NCAA turniru.

Gonzaga je ostala neporažena (24-0) u skraćenom regularnom dijelu sezone najviše zbog toga jer su Zagsi imali prilično lagan raspored na Zapadu, a ozbiljni kandidati za titulu na ovogodišnjem NCAA završnom turniru su i Bejlor, Ilinoj i Mičigen. U borbu za F4 lako bi se mogla umješati i Ajova, tim Luke Garze koji će najvjerovatnije dobiti individualnu nagradu ovosezonskog najboljeg NCAA košarkaša, koja mu je izmakla prošle sezone. Jedinog pravog konkurenta za igrača sezone Garza ima u najvećem kandidatu za prvi izbor na narednom NBA draftu – Kejdu Kaningemu sa Oklahoma Stejta – koji stilom igre veoma podsjeća na Grenta Hila.

Petnaest kandidata za Wooden Award su:
Charles Bassey, Western Kentucky
Jared Butler, Baylor
Kofi Cockburn, Illinois
Cade Cunningham, Oklahoma State
Hunter Dickinson, Michigan
Ayo Dosunmu, Illinois
Luka Garza, Iowa
Collin Gillespie, Villanova
Trayce Jackson-Davis, Indiana
Corey Kispert, Gonzaga
E.J. Liddell, Ohio State
Evan Mobley, USC
Jeremiah Robinson-Earl, Villanova
Jalen Suggs, Gonzaga
Drew Timme, Gonzaga

U polufinalu gore spomenutog ACC (Atlantic Coast Conference) turnira u petak košarkaši Univerziteta Florida Stejt, ekipa Balše Koprivice, tijesnim rezultatom savladali su slavne Tar Hilse sa Sjeverne Karoline. Ubjedljivo najbolji igrač pobjedničke ekipe Noulsa bio je upravo Koprivica. Ne toliko zbog ličnih rekorda u broju poena (17), skokova (11) i blokiranih šuteva (4) na nekoj utakmici u svojoj dosadašnjoj NCAA karijeri, koliko zbog činjenice da je Koprivica to uradio sa povrijeđenim bandažiranim palcem desne šuterske ruke. Bolni palac je uz vidnu nelagodu namještao i povlačio pri svakom izvođenju slobodnih bacanja. 

Polufinale ACC konferencijskog turnira je bila treća utakmica Florida Stejta protiv Kerolajne, koja ima nesumnjivo najdominantniju centarsku liniju u čitavoj NCAA, pa je Balšina dominacija na parketu u oba pravca u njegovoj najboljoj utakmici u dosadašnjoj karijeri sigurno napunila notese NBA skauta.

Učinak protiv UNC-a je dobra indikacija Balšinog košarkaškog rasta u odnosu na prošlu sezonu, jer je on u dinamičnom sistemu Lenarda Hemiltona s puno izmjena naviknut da bude ekspresno zamijenjen nakon svake greške u preuzimanju u odbrani, ili napravljenog faula. U napadu ni jedna jedina ofanzivna akcija Noulsa nije izgrađena za Koprivicu, jer Hemilton već godinama forsira igru baziranu na brzom protoku lopte na perimetru i mobilnosti bekova u napadu. FSU Seminolsi napadaju bez previše upućenih pasova prema niskom postu, mada Balša redovno diže ruku na postu i traži loptu, ali skoro nikad je ne dobija. Zbog toga je pravo čudo da je Koprivica imao tako dobar napadački učinak u ovoj bitnoj utakmici u poslovično kontrolisanoj situaciji u napadu gdje se šutevi ravnopravno dijele, i to uglavnom među igračima vanjske linije. Statistika Koprivice sa ovosezonskih 9.3 poena i 6 skokova po utakmici nije loša obzirom na učešće u napadačkim šemama stručnog štaba. Isto tako i na činjenicu da ni prošlogodišnji nosioci igre Florida Stejta koji su izabrani visoko na draftu – bek šuter Vasel (12.7 ppg izabran kao 11.pik od Grega Popovića) i krilo Vilijams (9.2 ppg i 4 skoka prošle sezone i izabran kao 4.pik NBA drafta od Arturasa Karnišovasa) – takođe nisu imali neke impresivne statistike u Hemiltonovom sistemu. Ista stvar vrijedi i za ovogodišnjeg Balšinog saigrača, brucoša Skotija Barnsa (11.0 ppg) koji igra pleja sa svojih 205 cm i očekuje se da bude izabran prilično visoko u prvoj rundi na narednom NBA draftu. 

Iznenađujuće dobrom pokretljivošću za svoju visinu (215 cm) i solidnim osjećajem za otvaranje iz pika, ali i čestim ofanzivnim skokovima i kupljenjem “otpadaka”, Koprivica mukotrpno zarađuje svoj ofanzivni učinak u udvostručenoj minutaži po utakmici u odnosu na prošlu sezonu. Ipak, sa nešto manje od 20 minuta po utakmici, koliko Balša od Hamiltona dobija ove godine, puno bolji statistički učinak od trenutnog je teško i očekivati.

Balša Koprivica zakucava

Jedna od stvari s kojom se Koprivica još uvijek muči su brojni nepotrebni jeftini prekršaji koje pravi, pa mu ne bi odmoglo da bude malo obazriviji u kontaktu sa suparničkim košarkašima. Morao bi češće izbjegavati bespotrebne faule svojom često prenaglašenom aktivnošću u reketu, i ishitrenim reakcijama pri pump-fake šutevima protivnika gdje ga nerijetko ponese želja za blokadom šuta. Mada i blokira dobar dio protivničkih šuteva, u tom segmentu igre u odbrani Balša još uvijek ima veliki prostor za napredak, bez obzira što se i tu vidno popravio u odnosu na prošlu brucošku sezonu. Često mu zbog tog prenaglašenog voljnog momenta pođu za rukom impresivne blokade koje obično ne izbacuje impresije radi u peti red, nego racionalno nakon njih pokušava prigrabiti loptu. Samim svojim prisustvom u reketu uspješno zastrašuje protivnike, a kada na čestom “switchu” ostane napolju sam na izolaciji s nekim bržim protivničkim igračem posjeduje za tako visokog igrača dovoljno brz rad nogu koji mu omogućuje da u većini slučajeva ne ispadne u duelu protiv pokretnijih protivnika.

U ACC konferencijskom finalu protiv Džordžija Teka, i iskusnog seniora na postu Mozesa Rajta, Balša je imao nekoliko sjajnih odbrambenih sekvenci, ali i sporih reakcija u napadu gdje je gubio lopte i bio blokiran od nižeg i bržeg Rajta koji je već proglašen za ovogodišnjeg najboljeg ACC konferencijskog košarkaša. Početkom drugog poluvremena Koprivica je počeo sjajno u napadu sa vezanim poenima, staromodnim “udicama” u stilu svog oca, dostigao još jedan dabl-dabl sa 11 poena i 10 skokova, ali je onda u samo minut vremenskog rastojanja napravio dva nepotrebna faula baš u trenucima kad se jezičak na vagi pomjerao na protivničku stranu.

Ono što Balši nedostaje da bi postao legitiman NBA materijal je sloboda da šutne iz daljine, koju formacijski prosto ne dobija u Hemiltonovom sistemu. Samo u jednoj utakmici ove sezone, prije mjesec dana protiv Virdžinije, kad je već sve bilo odlučeno, odvažio se da šutira za tri i pogodio trojku, ali drugih pokušaja za tri u ove dvije sezone nije imao. Pored šuta za tri u toj istoj utakmici pokazao ja da driblingom kroz noge i promjenom pravca s lijeva na desno u napadu prema košu protiv jedne od najboljih NCAA odabrana posjeduje puno više ofanzivnog potencijala nego što pokazuje rudareći pod košem utakmicu za utakmicom. Ako zbog ove šuterske stavke koja mu nedostaje na rezimeu ne privuče prevelik interes NBA skauta koji bi urodio garancijom da će biti draftovan ovog ljeta, mislim da bi mu moglo pomoći da krene u europsku avanturu, pa možda i stopama Filipa Petruševa. 

Pitanje je samo da li bi za Balšu bilo prerizično da krene putem Petruševa koji i pored slobode koju nije imao na Gonzagi, i sjajne sezone u ABA ligi, još uvijek trenutno nije projektovan da bude izabran u prvoj rundi drafta koja donosi garantovani NBA ugovor.

Ako bi Koprivnica pak odlučio da i treću godinu ostane na Florida Stejtu i nastavi da unapređuje igru pod Hemiltonovim nadzorom, trebao bi posebno da se skoncentriše na šut sa distance, zarad NBA marketabilnosti. I skupi hrabrosti da se podvrgne transformaciji stila koja bi ga pogurala prema najjačoj ligi na svijetu.

I, na kraju, za Balšu bi vjerovatno najlošija opcija bila da pređe u Partizan, ili još gore u Zvezdu, gdje bi sigurno bio rezerva nekim legionarima kojih je u ex-Yu klubovima svake godine na žalost sve više.

Photo: NCAA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar