Džejms Harden je juče u svom prvom očitovanju nakon odlaska iz Filadelfije istakao da je osjećao da je u Siksersima bio ograničen i da nije imao slobodu da poentira, a ni da slobodno razigrava saigrače. Uz to je neskromno dodao da on nije igrač koji je tek dio nekog sistema nego je on sam – sistem. 

Njegov bivši saigrač Džoel Embid je par sati iza toga sinoć u Filadelfiji upitan da prokomentariše tu Hardenovu izjavu. Embid je pohvalio Hardenov doprinos Siksersima, ali i odlučno odbacio njegove žalopojke tvrdeći da je Harden u Siksersima imao loptu u svom vlasništvu svaki put i svo vrijeme.

Fakat da je Filadelfija izgubila prošlosezonskog najboljeg asistenta lige ide u prilog snažnijoj meritornosti izjave Embida, a stoji i da je sivi kišni oblak uvrijeđene superzvijezde nad Filadelfijom konačno iščezao. A i da će trener Klipersa Tajron Lu imati pune ruke posla da u Los Anđelesu izbalansira naduvana ega i raspodjeli broj šuteva među četiri buduća Hol of Fejm igrača koji svi imaju lokalne južno-kalifornijske korijene.

Ono što je pospješilo i ubrzalo trejd kojim je Harden (a i naš Filip Petrušev, na moju žalost) trejdovan daleko na Zapad su odlične igre vječito navijenog Tajrisa Meksija, koji je sjajno otvorio sezonu. Meksi bi već ove sezone mogao, ako ovako nastavi, postati Ol-star igrač – ali balansiranost filadelfijskog rostera je narušena i nedostatak rasnog distributera lopti, jer Meksi nije pravi plej, će se sasvim sigurno osjetiti.

Bivši GM i trener Siksersa Toni Dilio, koji je davne ‘88 jedini u Kupu šampiona sa svojim Kelnom tukao onaj strašni Divčev, Paspaljev i Grbovićev Partizan u grotlu novobeogradske Hale sportova, sinoć mi je prije utakmice u Filadelfiji, dok su se povratnik Kovington i lokalac Moris zagrijavali, rekao da misli da su Siksersi profitirali dugoročno. Istakao je dobijene draft pikove, potencijalno “oslobađanje” salari kepa narednog ljeta i priliv tri iskusna igrača koji su stigli iz Klipersa, ali i na dolazak Kenjona Martina Juniora koji je jednako uzbudljiv igrač kao što je nekad bio njegov otac. Ipak, ostaje veliko pitanje kako će Siksersi nadoknaditi star-power igrača kakvog su imali u Hardenu, jer je takva vrsta košarkaške moći ono što je najvažnije za uspjeh u plej-ofu. Siksersi su proljetos Seltikse u 6. utakmici druge runde imali na konopcima, a Seltiksi, a i Baksi su (barem nominalno), unaprijedili svoje rostere. Kvote kladionica iz Atlantik Sitija koje šljašte na ekranima u filadelfijskoj areni ne daju mnogo optimizma domaćim navijačima koji bace pogled na njih.

Rajaković doneo nesebičnost

Ni Toronto ne stoji dobro ali da su Reptorsi prilično ozbiljan tim postalo je jasno preksinoć kad su nakon njihova tri uzastopna poraza, od samog početka utakmice u Torontu ubjedljivo razbijali i na kraju do nogu dotukli favorizovane Milvoki Bakse. Manje od 24 sata iza te pobjede Reptorsi su stigli u sitne sate u Filadelfiju i igrali protiv odmornih Siksersa, koji su ih teže nego što je rezultat pokazao (114:99) pobjedili i time Reptorsima nanijeli dva od njihova dosadašnja četiri poraza.

Darko Rajaković mi je u našem razgovoru i nakon izgubljene sinoćnje utakmice izgledao optimističan. Ima odličan atletski nadaren tim, vidi se da drži sve konce pod kontrolom pa su se sinoć Reptorsi nekoliko puta vraćali u život uprkos masi sumnjivih sudijskih odluka u korist Siksersa. Ono što je najupečatljivije je da je naš stručnjak uspio instalirati nesebičnost ovako rano u sezoni, pa su Reptorsi doniniraju po broju asistencija, ali u tome nekad i pretjeraju i izgube loptu zbog jednog ili dva dodavanja viška.

Sinoć sam pred utakmicu u Filadelfiji uspio proćaskati i sa glavnim operativcem Reptorsa Masaijem Uđirijem o Rajakoviću i njegovom trenerskom stafu, i Masai mi je kazao da u Rajakovića ima ogromno povjerenje, a veli imaće i strpljenje, i generalno je u superlativima govorio o našem stručnjaku.

Darko Rajaković

Sam Rajaković, kao i uvijek, doimao mi se veoma predan i super-ozbiljan što se njegovog posla tiče. Ako još malo poprave kontrolu lopte i defanzivni skok Reptorsi nikome neće biti lak protivnik. 

Od NBA trenera rijetko se može čuti da se raduju treninzima, i da ih ne smatraju kao nužno zlo. Dok Rivers bi se često šalio na konferencijama da jedva čeka da i on sam propusti neki trening. Ali Rajaković redovno, a to je uradio i sinoć, radujući se subotnjem treningu u San Antoniju, spominje upravo trening kao recept za uspjeh. Mnogi od skauta sa kojima sam razgovarao već smatraju da Rajaković ima sopstvene koncepte koje nije prekopirao od Bilija Donovana, Montija Vilijemsa ili Tejlora Dženkinsa. Čak i veteran Reptorsa Ted Jang, koji igra sedamnaestu NBA sezonu, u njegovom sedmom NBA klubu ne dobija puno vremena na parketu, ali i pored toga kaže da je Rajaković “one of one” što znači da misli da Rajaković ima unikatan trenerski stil. A pregrmio je tolike godine slušajući razne trenere.

Trenerski tim Toronto Reptorsa

A o Rajakoviću zanimljive priče stižu sa svih strana. Jedan od mojih najboljih drugova, koji je i Rajakovićev prijatelj još iz njihovih beogradskih studentskih dana, ispričao mi je indikativnu priču koja svjedoči o ozbiljnosti Darka, što se njegovog posla tiče. Nakon neke lude žurke krajem 90-ih, uz atraktivno i brojno žensko društvo, taj moj prijatelj, a uz njega i muzičar koji je danas znan kao Kralj Čačka a koji je odrastao sa Rajakovićem, su u sitne sate odlučili da nakon veselog derneka idu i na after-parti. Svi su, uključujući i zgodne djevojke, sa entuzijazmom pohrlili na after-parti osim Darka Rajakovića koji se izvinio čitavom društvu i rekao da mora narednog jutra da se probudi rano – da bi trenirao petliće Crvene zvezde.

Sinoć sam u Filadelfiji upoznao i Rajakovićevog najboljeg prijatelja (a to su mi jedan za drugog rekli i moj imenjak a i njegov najbolji prijatelj) koji sjedi odmah iza njega na klupi Reptorsa. To je takođe bivši trener podmladka Zvezde, Ivo Simović koji je sa Rajakovićem proveo nekoliko godina u Španiji, a onda je prešao okean i radio kao pomoćni trener u NCAA u Hartfordu, Šarlotu, Lojoli Merilend pa na slavnom JuSiElEj-u prošle sezone.

Ivo Simović (levo) na klupi Reptorsa

Ivo je, između ostalog, u Reptorsima zadužen i za individualni rad sa rukijem Grejdijem Dikom, i na prvi pogled čini mi se da je predan svom poslu ništa manje od Rajakovića. Ujedinili su se nakon više od decenije u Torontu, a u dalekom svijetu i u novoj situaciji na poslu neprocjenjivo je kada se čovjek može osloniti na najboljeg prijatelja.

Photo: Privatni album, X